Ljutnja je sasvim primjeren odgovor kada znate da vas impliciraju sa sistemom koji podređuje žene – ali rješenje nije usmjeriti tu ljutnju na žene.
Ovo će boljeti. U posljednjih nekoliko mjeseci bilo je nemoguće otvoriti novine ili upaliti televizor bez da čujete još jednu priču o silovanoj maloljetnoj djevojčici, maltretiranoj političarki, ubijenoj trans ženi. No, kako sve veći broj žena, djevojaka i muških podržavatelja progovara protiv seksizma i nepravde, događa se zanimljiva stvar: neki se ljudi žale kako je pričanje o predrasudama samo po sebi oblik predrasude.
Ovih dana, prije nego što počnemo o mizoginiji, od žena se neprestano traži da paze što će reći kako ne bi povrijedile osjećaje muškaraca. Nemoj reći ‘muškarci podređuju žene”‘– to je seksistički, jednako loše kao i svaki seksizam s kojim se žena ikad morala suočiti, ako ne i gore. Umjesto toga, reci ‘neki muškarci podređuju žene’. Što god da radiš, nemoj generalizirati. To je nešto što rade muškarci. Ne svi muškarci – neki od njih.
Ovakvo semantičko izvrtanje je vrlo efektivan način da žene zašute. Na kraju krajeva, većina nas je odrasla učeći da biti dobra djevojka znači stavljati tuđe osjećaje ispred svojih vlastitih. Ne bi trebale reći što mislimo ako postoji mogućnost da ćemo time uzrujati nekog drugog ili, još gore, razljutiti ih. Zbog toga ublažavamo svoj govor s isprikama i upozorenjima. Uvjeravamo svoje prijatelje i bližnje da ‘oni nisu jedni od tih koji mrze žene’.
Ono što ne govorimo jest: naravno da svi muškarci ne mrze žene. Ali kultura mrzi žene, zbog čega muškarci odrasli u seksističkoj kulturi često rade i govore seksističke stvari, bez da ih često i misle. Ne osuđujemo te zbog onoga što jesi, ali to ne znači da ne tražimo da promijeniš svoje ponašanje. Ono što osjećaš prema ženama u sebi je od manje važnosti naspram toga kako ih svakodnevno tretiraš.
Možeš biti najnježniji, najslađi muškarac na svijetu i svejedno profitirati od seksizma. To je način na koji opresija funkcionira. Tisuće inače drugačijih ljudi je uvjereno da surađuju s nepravednim sistemom samo zato što je tako jednostavnije. Primjeren odgovor kada netko traži promjenu tog nepravednog sistema je slušati, prije nego okrenuti leđa ili vikati, poput djeteta, da to nije tvoja krivnja. I to zaista nije tvoja krivnja. Sigurna sam da si divan. No to ne znači da nemaš odgovornost napraviti nešto po tom pitanju.
Bez poticanja dosadnih rodnih stereotipa o multitaskingu, svi bismo se trebali složiti da je u ljudskom mozgu relativno lako imati više od jedne ideje istovremeno. Mozak je velik, kompleksan organ, veličine i težine cvjetače, i ima dovoljno mjesta za brojne citate iz glupih TV serija i telefonske brojeve bivših ljubavnika/ca kojeg/u stvarno ne bi trebao/la nazvati nakon šeste votke. Da ne može izdržati velike ideje istovremeno s malim, osobnim stvarima, nikada se ne bismo maknuli s drveća i izgradili stvari poput gradova i kinodvorana.
Zbog toga ne bi trebalo biti ovako teško objasniti prosječnom muškarcu da dok ti, individualan muškarac, radiš svoje svakodnevne poslove, jedeš čips i igraš BioShock 2, možda ne mrziš i ne štetiš ženama, ali muškarci kao skupina, muškarci kao struktura, svakako to rade. Ne vjerujem da je većina muškaraca preglupa da shvati ovu distinkciju, a ako jesu, onda se hitno moramo potruditi da ih zaustavimo u vladanju gotovo svakom globalnom vladom.
Ipak, i dalje je prilično teško razgovarati s muškarcem o seksizmu bez da se suočiš s obrambenim stavom koji se pretvara u neprijateljstvo, pa čak i nasilje. Ljutnja je sasvim primjeren odgovor kada znate da vas impliciraju sa sistemom koji podređuje žene – ali rješenje nije usmjeriti tu ljutnju na žene. Rješenje nije završiti debatu tako da nas optužite za ‘obrnuti seksizam’, kao da će to na neki način uravnotežiti problem i vaš osjećaj nelagode.
Seksizam bi trebao biti nelagodan. Bolno je i razbješnjujuće biti na drugom kraju mizoginih napada, isto kao i gledati ih kako se događaju i znati da te poistovjećuju s tim, iako ti osobno to nikada nisi izabrao. Očekuje se da ćeš reagirati kada znaš da grupa čiji si član neprestano maltretira druga ljudska bića, isto kao što se očekuje da ćeš reagirati kada ti liječnik/ca udari koljeno da ti testira živce. Ako se ne miče, nešto opasno nije u redu.
Reći da su ‘svi muškarci implicirani u kulturi seksizma’ – ne svi muškarci, samo neki od njih – može zvučati kao optužba. U stvarnosti, zapravo je izazov. Ti, individualni muškarac, sa svojim individualnim snovima i željama, nisi tražio da budeš rođen u svijetu u kojem ti činjenica da si dječak daje socijalne i seksualne prednosti nad djevojčicama. Ne želiš živjeti u svijetu u kojem se djevojčice siluju i onda im se govori da su same to provocirale; u kojem su žene potplaćene ili neplaćene; u kojem nas nazivaju droljama i kurvama zato što zahtijevamo jednostavnu seksualnu jednakost. Nisi izabrao ništa od navedenoga. Ono što možeš sada izabrati jest što će se događati dalje.
Možeš izabrati da, kao muškarac, pomogneš stvoriti pošteniji svijet za žene – i za muškarce. Možeš se boriti protiv mizoginije i seksualnog nasilja kad god ih uočiš. Možeš riskirati i utrošiti energiju da podržavaš žene, potičeš ih i tretiraš žene u svom životu kao stvarno jednake. Možeš ustati i reći ne, a svaki dan sve više muškaraca i dječaka bira taj izbor. Pitanje je hoćeš li i ti biti jedan od njih?
Prevela i prilagodila Tea Stipan
