Brine me ova (ne)svijest našeg društva. U Centru za građanske inicijative Poreč reagirale smo na seksističku reklamu jednog restorana. Vrlo je jednostavno – uočiš seksizam kod oglašavanja, znaš da se time krši Zakon o ravnopravnosti spolova i prijaviš to Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Obavijestiš o tome medije kako bi isti to prenijeli javnosti, ovdje vidiš mogućnost informiranja šire javnosti o tome što je seksizam, zašto na njega treba reagirati i zašto je takvo oglašavanje protuzakonito.
Reklama je seksistička jer se ženu na fotografiji dovodi u podčinjeni položaj te se njome krši Zakon o ravnopravnosti spolova, čl. 16 (2) Zabranjeno je javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način, s obzirom na spol i spolnu orijentaciju. Nije problem u golotinji, nije problem u halterima, nije problem u kvaliteti fotografije ni načinu na koji je snimljena. Problem je u poruci i onome što se plakatom sugerira. Žena stoji pred muškarcima u pozi kao da im se nudi i podčinjava i to samo zato što je žena. Iznad fotografije stoji natpis “Feel Porec with all your senses” ili u prijevodu “Osjeti Poreč svim svojim osjetilima”, koji sugerira da se u Poreču svojim osjetilima može osjetiti riba, vino i žena.
Nakon što smo ukazale na seksizam i upozorile na neprihvatljivost istog, dogodilo se ovo:
{slika}
{slika}
{slika}
Zanimljivo je koliko ljudi smatra da nas neki ‘Oni’ plaćaju da mi sjedimo i čekamo ovakve reklame kako bismo mogle dramiti. Mi, debele, ružne, dlakave, nedojebane glupe feministkinje sjedimo u uredu, mrzimo muškarce i čekamo da izađe nova reklama. E pa, dragi ljudi, nitko nas nije platio da ukazujemo na seksizam.
CGI šalje objave za medije gotovo svaki mjesec, provodimo projekte i o tome obaviještavamo javnost. No, ovakve stvari su čitane i ljudi se na njih zakače iz razloga što smo pogodili duboko usađene seksističke norme i društvene vrijednosti. Ljudi reagiraju kad ih boli, kad se protresu i napadnu njihovi najdublji stavovi.
Seksizam je oblik društvene diskriminacije i segregacije osobe na temelju spola. Glavne žrtve su žene pa seksizam stoga možemo definirati kao skup vjerovanja i djelovanja koja privilegiraju muškarce u odnosu na žene te podcjenjuju i degradiraju vrijednosti i aktivnosti povezane sa ženama. Dominacija muškaraca i muškog usađena je u jezik i način razmišljanja, a nejednaki odnosi moći između njih oblikovani su i ugrađeni u društvene institucije kao što su obitelj, pravni sustav, religiozni sustav i uvjerenja, lijepo je pojašnjeno na sezam webu.
{slika}
E pa, evo efekata i zašto seksizam u reklamama nije mala stvar:
Dvije žene tjedno su ubijene od strane trenutnog ili bivšeg partnera. Četristo tisuća žena svake godine doživi seksualno zlostavljanje. Preko 85.000 žena svake godine je silovano. Autorica projekta EverydaySexism kaže: “Internet je i dalje pun ekstremnih fotografije pretučenih i krvavih žena s naslovima poput ‘Sljedeći put nemoj ostati trudna’, a poruke u kojima mi se prijeti silovanjem i u kojima se razglaba kojim bi mi alatima trebalo izvaditi utrobu i dalje pristižu u moj inbox na tjednoj bazi. Samo zato što sam pružila platformu za priče žena diljem svijeta. Zato što sam na dnevni red stavila pitanje rodne ravnopravnosti.”
Nije svaka golišava fotografija seksistička. To je ono što neki ljudi ne razumiju. Nije problem u tome što je djevojka na fotografiji oskudno odjevena. Problem je slogan u kombinaciji s pozom djevojke jer se direktno sugerira da je u ponudi i ona. E – to je seksizam.
Nije problem u fotografiji kao takvoj. Neki kažu da je divna i umjetnička. To je stvar osobnog ukusa. Problem je u fotografiji koja je iskorištena kao reklama. Da je vlasnik restorana fotografiju uokvirio i postavio u svom restoranu – nikome ništa. Tad je to stvar osobnog ukusa. No, kad se ovakva fotografija s popratnim sloganom postavlja u javni prostor u svrhu oglašavanja – to onda nije stvar ukusa. Tada reklama podliježe zakonima. Seksizam u oglašavanju zabranjen je Zakonom o ravnopravnosti spolova. Ovakva reklama veže se uz objektivizaciju žena, žena je ovdje samo objekt koji postoji kako bi se nešto uljepšalo, ovdje je da bude konzumirana, gledana, jebana. Upravo ovakve poruke, koje ljudi na prvu shvaćaju apsolutno benignima, kap su u moru neravnopravnosti žena u društvu. Ako se žene ovako prikazuju u javnom prostoru, one će to postati i u svojim privatnim životima.
Laura Bates piše: ” I ne, to nije ni ‘bezopasno’ ni ‘bezbrižno’ kada Zoo Australia časopis ‘prepolovi ženu na pola kako bi ju dehumanizirao dok ju vi objektivizirate’ ili kada se Virgin Mobile našali da je ‘totalno smiješno da muž toliko onesposobi svoju žena da može s njom činiti što mu se prohtije.’ Razmislite jesu li šale na račun dehumaniziranja žena u javnosti, prikazivanja žena kao seksualnih objekata i žrtava muškaraca ili običnih objekata za jebanje ili zlostavljanje zaista bezopasne? Recite to tajnici koju šef zove ‘sisata’ pred kolegama. Recite to ženi koju je šef pitao pred 30 kolega ‘depilira li si međunožje voskom.’ Recite to djevojčici od 10 godina koja se vraćala kući iz škole kada su je dva starija dečka tražila da im ‘pokaže sise.’ Recite to djetetu od 13 godina koje nije ni razumijelo kada su je dva muškaraca u bijelom kombiju upitala ‘ima li usku picu.’ Recite to ženi koja je prijavila da ju strani muškarci napastvuju ‘barem jednom tjedno ili češće, bez obzira što sam obukla, gdje sam ili kako se ponašam.’ Recite to ženi koja je odbila razgovarati s grupom muškaraca nakon čega su ju naganjali niz ulicu i vikali ‘silovanje!’ Recite to školarki koju ‘tuče dečko’, a njezini prijatelju ju pitaju ‘hoće li ostati s njime do maturalne kako bi imala s kime ići.’ Te žene nikada neće dospjeti na naslovnicu. Sad zamislite da to kažete svakoj od njih i dugo i dobro razmislite o tome što bi vam one rekle, prije nego što dođete meni govoreći da to nije velika stvar.”
Možda ta reklama nije najgora reklama koja je ikad osmišljena. Naravno da ima važnijih stvari od te reklame. Međutim, to ne znači da i na tu reklamu ne treba reagirati. Potrebno je ukazivati na društvenu nejednakost žena i muškaraca u svakom segmentu pa tako i ovom.
Komentari koji su nam upućeni nakon prijave Pravobraniteljici produkt su patrijarhalnog i seksističkog društva u kojem živimo. Slika su nejednakosti, neravnopravnosti među spolovima i rodovima. Ukazujući na seksizam, napadaju se duboko ukorijenjeni stavovi i to iz ljudi izvlači sve crnilo individualnih reakcija.
Ovakvi komentari daju do znanja da organizacije civilnog drušva, posebice one koje se bave ljudskim pravima žena, imaju još jako puno posla ispred sebe. Osvještavanje, educiranje, rad na smanjenju rodne neravnopravnosti, rad na razvoju osjetljivog, odgovornog, ravnopravnog društva.
Čini mi se da su komentari koji su upućeni meni osobno također slika stanja u društvu, odnosno opis “ženinog mjesta” u društvu: ako ukazuješ na ovakve stvari i radiš na društvenim promjenama onda si proglašena “emotivnom, glupom, debelom, s malo samopouzdanja, ljubomornom, gej orijentiranom, nekompletnom feministkinjom, zatucanom, osobom koju nitko neće i koja si pothitno mora naći dečka ili barem nekoga tko će je dobro izjebati.”
{slika}
{slika}
{slika}
{slika}
{slika}
Vlasnik restorana reklamu je uklonio, ali i poručio da mu je žao što nije postavio više plakata:
{slika}
Brinem se. Najozbiljnije. I ne zato što u inbox dobivam nebulozne poruke. Ne zato što me se spominje u raznoraznim kontekstima. Brine me koliko je naše društvo zatrovano da uz svu moguću i nemoguću logičnu argumentaciju odbijaju razumjeti, shvatiti, razmisliti, vidjeti seksizam. Nalaze milijun i jedan razlog kako seksističku reklamu opravdati. U društvu očito nije razvijena svijest koja bi ovu reklamu osudila. Zato postoje zakoni. Postoji država koja je ovdje da štiti ljudska prava. A Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je ovdje tijelo koje, među ostalim, upozorava na kršenje Zakona o ravnopravnosti spolova. Čekamo njeno službeno očitovanje.
{slika}
