Za nekoliko dana će se održati izbori za Europski parlament. U prošlom sazivu (2019. – 2024.) imao je 705 zastupnika/ica, od čega je Hrvatska imala 12 zastupnika/ica.
Neposredni opći izbori se provode od 1979. godine, no posljednjih desetljeća legitimnost tog predstavničkog tijela u pitanje dovodi niska izlaznost. Na prvim izborima izlaznost je bila oko 62% i nju niti jedni kasniji izbori nisu dosegli. Od tad do danas izlaznost se kretala između 42 i 59 posto, a 2019. godine je zaustavljen trend pada izlaznosti (zabilježen u nekoliko prethodnih izbora) pa je na izbore izašlo nešto više od 50% birača i biračica u EU.
Hrvatska se nalazi u zemljama s izrazito niskom izlaznošću. U tri izborna ciklusa varirala je između 20 i 30 posto. Najveća je bila 2019. godine kada je na EU izbore izašlo neznatno manje od 30% birača/ica.
EU može pozitivno utjecati na nacionalne politike
Analitičari/ke i stručnjaci/kinje smatraju da se u RH radi o nezainteresiranosti i nerazumijevanju legitimnosti Europskog parlamenta. Neki od razloga nalaze se i u tomu što se nedovoljno jasno komunicira o tome što se radi na razini EU i koja je uloga njenih institucija u specifičnim procesima. Štoviše, ti se izbori često doživljavaju kao sekundarni. Pa se često ne smatra da se izlaskom na njih može potaknuti promjena.
Način na koji Europski parlament djeluje omogućava zastupnicima/ama da istaknu neke od njima važnih tema. Uz to, direktive, zaključci i odluke koje se na razini Parlamenta donose, odražavaju se na životni standard, slobode građana/ki, okoliš, dostupnost pojedinih usluga i sl. na razini svih država članica. Europski parlament s Vijećem Europske unije i Komisijom zajednički odlučuje o iznosu i raspodjeli sredstava godišnjeg proračuna. U ime građana provodi politički nadzor nad drugim institucijama Unije, a ima još brojne druge ovlasti.
Dio direktiva o kojima se raspravlja u Parlamentu i koje su izglasane kroz neki vremenski period obvezuju države članice da kreiraju relevantne nacionalne planove suzbijanja specifičnih problema, zaštite žrtava ili unaprjeđenja specifičnih procesa (ovisno o temi direktive). Tako odluke u tom predstavničkom tijelu direktno utječu na situaciju u državama članicama.
Specifičnost tih izbora je i da su više personalizirani od nacionalnih izbora. Svatko od nas može glasati za određenu osobu za koju želimo i smatramo da može predstavljati naše vrijednosti, interese i potrebe u Europskom parlamentu.
Važnost EU izbora za žene i rodnu ravnopravnost
Neke od tema o kojima se raspravlja u Europskom parlamentu su jednakost plaća, borba protiv nasilja nad ženama, rodno uvjetovano nasilje, sigurnost, zaštita od napada i diskriminacije rodnih manjina, seksualna i reproduktivna prava žena, žensko siromaštvo, trgovina ljudima i ostale teme važne za puno ostvarenje rodne ravnopravnosti.
Istraživanja na razini EU pokazuju da je jedna od tri žene, ili 62 milijuna žena, iskusila fizičko i/ili seksualno nasilje do 15 godine. Svaka druga žena ili 55% žena je bilo seksualno uznemiravano. Prema izvještaju WHO – a, gotovo trećina žena u svijetu, oko 27%, između 15 i 49 godine bile su u vezi u kojoj su doživjele fizičko i/ili seksualno nasilje od intimnih partnera. Rodno uvjetovano nasilje zabilježilo je porast u jeku COVID – 19 pandemije. To je dodatno motiviralo Parlament da se potakne rasprava o identifikaciji rodno uvjetovanog nasilja kao novog područja zločina (iako se, naravno, ne radi o novom zločinu) i da se uvidi njegova karakteristika da „nadilazi granice“.
U okviru obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama progovorilo se i o zaštiti djece koja su svjedoci ili svjedokinje tog nasilja. Naime, djeca u tim oblicima nasilja izložena su direktnim psihološkim i emocionalnim posljedicama koje to nasilje ima za njihov daljnji razvoj.
Puno se raspravljalo i o jednakosti u plaćama, ali i o sigurnosti LGBTIQ+ osoba. O online nasilju nad LGBTIQ+ osobama, ali i ženama, govorilo se kao o preslici rodno uvjetovanog nasilja koje se događa offline. Različite teme o kojima se raspravljalo možete pronaći ovdje.
Desni udar na rodnu ravnopravnost
Trenutno, kako i u RH, tako i u EU, raste snaga desnih i ekstremno desnih frakcija. Njihove politike i vrijednosti mogu biti prijetnja demokraciji, ljudskim pravima, rodnoj ravnopravnosti, kao i dostupnosti niza instrumenata, usluga i sadržaja.
Kad promislimo i osvrnemo se na desetak godina članstva naše zemlje u Europskoj uniji, jasno je da su određene politike na toj razini kao i mobilizacija specifičnih interesnih grupa utjecale na našu svakodnevicu. I pozitivno i negativno. Bez usvajanja legislativa i konvencija na razini EU, vjerojatno ne bi bilo ni nekih inicijativa i zakona koji (barem deklarativno) pokušavaju suzbiti rodno uvjetovano nasilje. Pitanje je i bi još postojala (kakva takva) sloboda odlučivanja i zaštita seksualnih i reproduktivnih prava žena. S druge strane, jačanje desnih frakcija u EU i teme koje oni donose na dnevni red, vrlo često postaju tema i na razini naše zemlje. A one najčešće izrazito negativno djeluju na prava žena i rodnih manjina.
Muškarci koji mrze žene
Vrijeme je da vidimo i kako su glasali predstavnici RH u prošlom sazivu Europskog parlamenta. Proučila sam stranicu „How they vote“. Provjerila sam što im je smetalo, za što im je bilo svejedno, kao i što su zagovarali. Njih 12 su činili: Ivan Vilibor Sinčić, Mislav Kolakušić, Biljana Borzan, Valter Flego, Sunčana Glavak, Romana Jerković, Predrag Fred Matić, Tonino Picula, Ladislav Ilčić (dio mandata Ruža Tomašić), Karlo Ressler, Tomislav Sokol, Željana Zovko.
Posebno problematičnim za dio zastupnika/ica su se pokazale rasprave i/ili direktive koje su uključivale rod, seksualna i reproduktivna prava i/ili LGBTIQ+ teme.
Tako je rodno uvjetovano nasilje posebno smetalo Ladislavu Ilčiću, pa je on glasao protiv minimalnih odredbi u zakonodavstvima i sankcijama u skladu sa standardima Istanbulske konvencije kako bi se kaznilo to nasilje. A poznato je i njegovo glasanje protiv prvih pravila EU za suzbijanje nasilja nad ženama. Ona su uključivala mjere za suzbijanje silovanja i podizanje svijesti o važnosti pristanka na spolni odnos, kažnjavanje prisilnih brakova i sakaćenja ženskih spolnih organa, cyber-flashing i specijaliziranu pomoć žrtvama.
Da mu nije samo rod i sve što kreće s njim problem, pokazuje i glasanje protiv jačanja primjene načela jednakih plaća. A ni uspostava minimalnih plaća u EU mu nije bila po volji. Kao ni ženska nezavisnost kroz poduzetništvo i samozaposlenje. Doduše, žensko siromaštvo ga je činilo suzdržanim. Nije imao neke značajne emocije spram 2030 EU agende kojom bi se radilo na suzbijanju siromaštva s fokusom na žene ili bi se eliminiralo porezno opterećenje na proizvode za higijenu žena. Za razliku od njega, njegova prethodnica Ruža Tomašić nije imala problem s digitalnom inkluzijom žena i djevojaka (digital gender gap). Ipak, LGBTIQ+ teme su je morile.
Za žene je tek neznatno bolji bio Mislav Kolakušić. On je uglavnom bio suzdržan po pitanjima ženskih prava i rodne ravnopravnosti. Bit će da mu to nije previše bitno. Doduše, nije mu se sviđalo da imaju jednaku plaću. Njegovom, odnedavno stranačkom, kolegi Ivanu Viliboru Sinčiću pitanja ekonomske jednakosti žena nisu bila problematična pa je glasao potvrdno. Ipak, rod je i njemu bio problematičan pa je na teme koje su ga uključivale bio suzdržan. Kao i kod Kolakušića, silovanja i sakaćenja žena nisu budila neku posebnu reakciju.
Kako su glasali predstavnici/e HDZ-a u Europskom parlamentu?
Europarlamentarci/ke iz redova HDZ-a (Glavak, Ressler, Zovko, Sokol) su uglavnom glasali za, osim ako bi nešto bilo jako „rodno problematično“ ili uključivalo LGBTIQ+ tematiku – onda bi dio njih bio suzdržan. Ipak, protivili su se seksualnim i reproduktivnim pravima u EU koja su uključivala pristup sigurnom i legalnom pobačaju, odbacivanju oporezivanja menstrualnih proizvoda, odbacivanju barijera za ostvarenje seksualnih i reproduktivnih prava u zdravstvenim sustavima i ostalo.
Važno je izaći na izbore i stati u zaštitu teško stečenih prava
Kroz navedene primjere, vjerujem da je dovoljno jasno kakve su vrijednosti i pozicije zagovarali trenutni zastupnici i zastupnice.
Najave su da bi budući saziv mogao biti desniji i posljedično ugroziti naša teško stečena prava. Stoga, važno je u nedjelju, 9. lipnja, izaći na izbore. Glasno reći da nećemo dopustiti da nemamo pravo na izbor da odlučujemo o vlastitom tijelu. Da želimo zaštitu svih osoba od svih oblika nasilja i da želimo da počinitelji budu kažnjeni za rodno uvjetovano nasilje. Reći da nam genitalno sakaćenje nije nebitno. I da želimo jednake plaće za posao iste složenosti. Glasno reći da želimo biti ravnopravni/e u svim područjima života. Važno je pokazati da nam kršćanska baština ne može diktirati koja su prava u redu, a koja nisu. Da pod zaštitom obitelji i života se ne mogu ugrožavati prava i životi drugih ljudi. A i da ne mislimo da su rodne manjine društveni eksperimenti.
Ako mi nećemo iskoristiti svoj glas i stati u obranu vlastitih prava, netko drugi će odlučiti hoće li nam ih uskratiti.
