Ponekad imam dojam da javnost vjeruje da liječnici diplomiraju medicinu kao sredovječni muškarci. I to je razumljivo, jer je to slika koju vidimo na televiziji.
Na ovakav stav često nailazim u različitim društvenim situacijama. Često kod upoznavanja novih ljudi, kada bih spomenula da radim u obližnjoj bolnici ili klinici, pitanje koje bi uslijedilo bilo bi da li radim kao recepcionarka. Kada kažem da sam liječnica, situacija postane pomalo neugodna.
U početku, pacijenti su me gotovo svakodnevno zamjenjivali za medicinsku sestru, studenticu ili bilo što drugo, samo ne liječnicu. Mnoge liječnice su upoznate s ovim scenarijima:
- Ulazite u pacijentovu sobu, a pacijent je na telefonu i završava poziv rečenicom “Moram ići, došla je sestra.”
- Provedete 45 minuta s pacijentom uzimajući povijest bolesti, obavite pregled, izvadite krv, objasnite dijagnozu i na kraju pacijent kaže “Ok, kada će doći liječnik?”
- Tu su i dvosmisleni komentari, odmjeravanja i izbjegavanje zalutalih ruku od pretjerano prijateljski raspoloženih muških pacijenata koji se više usredotoče na vaš izgled, nego na titulu.
Nažalost, predstavljanje sebe kao liječnice, nošenje iskaznice na kojoj piše “doktor toga-i-toga”, stetoskop oko vrata i liječnička uniforma koja ima ušiven DOKTOR na sebi i dalje ne sprječavaju da se gore navedene situacije ne ponavljaju. To što se žensko i mladi nadjačava sve ostale znakove koji bi mogli uputiti na vaše zanimanje.
Zatim su tu i pacijenti koji suptilno provjeravaju da li sam kvalificirana da ih liječim tako da pitaju koliko sam dugo već liječnica. Uvijek sam potajno sretna kada vidim iznenađenje i promjenu stava kada kažem da sam liječnica već sedam godina i da sam prošla 12 godina obučavanja da postanem kvalificirana porodničarka.
Ne smeta mi toliko što pacijenti misle da sam premlada. Ipak sam još na početku karijere i još je mnogo godina rada ispred mene. Vrlo vjerojatno ću se razočarati kada mi prestanu govoriti da izgledam mlado. Hahaha.
Ono što me smeta jest kada moje godine i spol utječu na to kako me percipiraju kolege i suradnici, ljudi koji bi trebali znati bolje! Nije novost da ženski stažisti moraju mnogo više raditi da steknu poštovanje kod nekih sestara. Kada sam bila stažistkinja, jednom prilikom potpuno muška kirurška ekipa se šalila kako sam trudna jer me uhvatila slabost u sali tokom peterosatne operacije! Dežurni liječnici su očekivali da im radim kave ujutro, a jedan liječnik mi je čak rekao da sam odlična stažistica, ali nikad neću biti dobar kirurg zbog svoje osjetljive građe!
Mislila sam da će se stvari popraviti nakon nekog vremena i uglavnom jesu. Iako se i dalje s vremena na vrijeme pojave usputni komentari. I dalje osoblje u sali zna pogledati u mog muškog kolegu za upute iako sam ja prvi kirurg, a on moj asistent.
Nedavno sam radila kao porodničarka na nekoliko dana u malom okrugu i pokrivala cijeli roster. Dogovorila sam pacijenticu za carski rez i organizirala raspored osoblja u sali, anesteziologa i kirurškog asistenta. Još jedan porodničar (stariji muškarac) je stigao tog jutra i unatoč činjenici da sam ja još uvijek bila glavna porodničarka rekao: “Znači ti ćeš mi asistirati.” Njegove pretpostavke da: (a) nisam kvalificirana da radim carski rez ili (b) da on ima veće pravo da ga radi od mene, su me prilično naljutile. Morala sam objasniti da ću kao glavna porodničarka ja raditi carski rez, te da je on dobrodošao ako mi želi asistirati.
Srećom, većina interakcija s kolegama/icama i pacijentima/icama je nagrađujuća i ispunjena uzajamnim poštovanjem i ti se odnosi samo poboljšavaju s vremenom. Ali ako smo se tek upoznali, molim vas da ne sudite o mojim sposobnostima ili stručnosti prema mojim godinama i/ili spolu. I pacijenti, molim vas shvatite da liječnici/e dolaze u svim oblicima i veličinama, ne samo kao sredovječni muškarci!
* Sudeći prema nekim komentarima na moj izvorni članak, stekla sam dojam da su neki ljudi protumačili moje riječi kao omalovažavanje medicinskih sestara. Želim samo razjasniti da se divim i iznimno poštujem svoje kolege/ice koji/e rade izvanredan posao i koji/e su me spasili više puta. Ono što sam htjela naglasiti člankom jest da pretpostavke o vašoj sposobnosti i profesionalnosti ne bi trebali nastati zbog vašeg izgleda, spola, godina ili bilo koje druge demografske karakteristike, već na temelju toga kako obavljate svoj posao. Namjeravam biti najbolja moguća liječnica i dokazati da su te zablude krive.
Prevela i prilagodila Iva Butorac
