Da Kamensko i njegove Radnice sustavno služe populističkom PR-u naših političara i političarki, toga bi već većina ljudi u Republici Hrvatskoj trebala biti svjesna. No, da su one prave marketinške stručnjakinje saznali smo početkom tjedna kad su žene s ruba ezgistencije pomogle i predsjednici RH. Naime, u ovom se paralelnom svemiru pod “pomoć i podrška” podrazumijeva fotografija snimljena na iPhoneu šestici koja se potom proširi svim društvenim mrežama i svim srednjestrujaškim medijima.
S industrijskom peglom vrijednom 11 tisuća kuna kupljenom sredstvima proračunske naknade za troškove predizborne kampanje, zbog čega Povjerenstvo za sukob interesa smatra da je predsjednica prekršila načelo vjerodostojnosti dužnosnika, predsjednica Republike Hrvatske se ovog siječnja zaputila ka Radnicama Kamenskog i poželjela im da i dalje nastave marljivo raditi.
Ako itko u ovoj državi zna što znači raditi i pokušati preživjeti onda su to one, dok im se svako toliko netko od političara dođe perfidno prošetati ispred očiju. I to, da apsurd bude veći, u odjeći koja je mogla biti šivana u Kamenskom, no nije.
Mediji koji su pratili ovaj veličanstven događaj fotografirali su peglu koju je predsjednica nazvala po sebi, iako je peglino pravo ime Život Na Minimalcu, Kako Nahraniti Djecu, Privatizacija, Dajte Nam Da Radimo, Mirovina, Doprinosi Kojih Nema, Moje Dijete Neće Na Fakultet.
Pegla se, nažalost, zove kako se zove, tako da bi Radnice svakog dana u svojim glavama mogle osvježiti jednu činjenicu: u ovoj im državi i dalje nitko zapravo ne planira pomoći. Trenutkom u kojem je Predsjednica pokazala da darovana pegla radi kad je sama popeglala navlaku na dasci za peglanje, uveličana je naša gospodarska depresija.
U sklopu toga, Predsjednica je najavila i da će “pogledati” zašto se slučaj Kamenskog na sudu nije riješio od pokretanja postupka 2010. godine. Kao, bacit će malo oko i stati na kraj tromosti našeg pravosuđa. Što se to nije moglo ranije, pa lijepo doći Radnicama i reći: “Evo, situacija vam je sređena. Radit ćete i primat ćete plaću za svoj rad.”
Zanimljivo, ali gotovo paralelno s ovim i prethodnim sličnim događajima, na javnim dražbama gdje se rasprodaje imovina bivše tvornice Kamensko, ne pojavljuju se zainteresirani. Novcem od prodaje bi se trebali isplatiti vjerovnici, zatim zaostale plaće, otpremnine i ostala potraživanja na koja Radnice imaju prava. Kako cijena nekretnina pada, padaju i šanse da će biti dovoljno novca za sve.
Trenutno se cijena nekoliko tisuća kvadrata zaustavila na 28 milijuna kuna plus jamčevina od 10 posto (vrijednost nekretnina je na Trgovačkom sudu pala s nešto više od 74 milijuna kuna na 28), a od početka se upozoravalo da ukoliko se spusti ispod 50 milijuna – neće biti moguće isplatiti sva dugovanja prema Radnicama i vjerovnicima.
Dakle, da je ostalo na 49 milijuna radnice bi već bili/e ugroženi/e – a sada, još uvijek ni za cijenu od 28 milijuna kuna, nema zainteresiranih, što će reći – u ćošku negdje sjedi netko tko čeka da cijena atraktivne lokacije bude još jeftinija. Zaista nije teško pretpostaviti kako se nekome pogoduje da cijena nekretnina Kamenskog padne dovoljno nisko. Nema se para, kažu u državi.
{slika}
Radnice su se u vrijeme pokretanja stečajne nagodbe nadale da će biti mjesta i za preustroj pogona Kamenskog čime bi se ono oživjelo, ali zbog nagomilanih dugova tvornice za koje nisu krive Radnice već dioničari te pozadinskih političkih igara, znamo da su to bile tek želje i pozdravi te da je ova bitka od starta osuđena na propast.
I same su Radnice ukazivale na pogodovanje, kao i na čitav niz drugih nelogičnosti (preporuka oko izbora odvjetnika, itd.) na koje je također upozoravano, ali bez željenog efekta.
Ovakvi ‘maleni i zgodni’ domjenci služe tome da zaboravimo na stvarnu situaciju, da bismo u svojim domovima, sa sigurnim plaćama (malo ih je, al ih ima), mogli reći: “Mmmm, kako lijepo, kako plemenito.”
Odmah do Kitarovićke (pegle, ne osobe) cinično i drsko stoje i Bandićka i Josipovićka (šivaće mašine), koje su isto tako svojedobno poslužile kao mimikrija za pravo stanje stvari i bodovanje tada aktualne kampanje.
Koliko je perverzno nadmetanje preko leđa Radnica najbolje govori da je Josipovićevu najavu da će Kamenskom donirati šivaću mašinu, Bandić dočekao s: “Ja ću onda donirati tri”.
Bandić im je za ustupljeni prostor namijenjen njihovu radu svojevremeno naplaćivao i najam.
Josipovićeva poklonjena mašina bila je polovna.
Koliko je novca utrošeno na predsjedničke kampanje? Koliko su novca stranke potrošile 2015. godine na svoje kampanje?
Radnice Kamenskog su 2010. godine, između ostalog, štrajkale i glađu nakon čega su stupile i u generalni štrajk. Godine 2013. Radnice Kamenskog prodavale su slike kako bi skupile dovoljno novca za kupnju potrebne opreme. Zašto se tim slikama nisu ukrasile neke od državnih institucija?
Godine 2014. udružile su se sa Hotelijersko – turističkom školom iz Zagreba i napravile modnu reviju od čijih su prihoda željele kupiti stroj koji im je trebao. Dakle, one su u svakom trenutku tražile sve moguće načine na koje se mogu osoviti natrag na vlastite noge. Nisu čekale milodare, milostinju niti išta slično. Sustavno se bore za sebe, sustavno su medije i nadležne institucije upozoravale: “Ljudi, gledajte što nam se događa.”
U jesen 2015. godine RODA –e i Blank Filmski inkubator aktivirale su javnost u prikupljanju sredstava kojima bi se omogućilo da radnice Kamenskog sašiju dječje nosiljke, koje bi se potom uručile ženama s djecom koje su u sklopu izbjegličkog migrantskog vala prolazile kroz Hrvatsku. Tako se to radi.
Radnice Kamenskog su, kad im nije preostalo ništa, osnovale udrugu Otvoreno Kamensko. Trenutno je zaposleno šest radnica (uglavnom po modelu javnih radova) i nekoliko volonterki. Same su se odlučile izvući iz financijskih neprilika pa, između ostalog, održavaju tečajeve šivanja po zapravo vrlo niskim cijenama. Za popravke i šivanje siromašnima, recimo, ne naplaćuju jer kažu da znaju kako je to nemati i ne mogu naplatiti nekome tko ima manje i od njih.
Ostale žene su na burzi. Više od četiri stotine radnica ostalo je bez posla, neke od njih u Kamenskom su ostavile i do četiri desetljeća rada, većina njih otišla je bez otpremnina, a dio njihova radnog odnosa nisu im isplaćivani ni doprinosi tako da ova priča o uništavanju počinje i prije nego su se mediji za nju zainteresirali. Što su mediji zapravo dozvolili? Priču koja je trebala biti politička, jer ona to i jest, pretvorili su u humanitarnu.
Zahvalne Radnice su u objavi na Facebooku Predsjednici zahvalile na poklonu i nadi da će jednom dobiti svoje plaće. NADI. Zašto državni vrh, ako im je toliko stalo do Kamenskog, ne šije svoju robicu kod njih? U onom trenutku inauguracije, kad su sve oči bile uprte u jednu osobu, zašto se tad nije moglo s ponosnom nositi odjeću koja bi i na simboličkoj i na financijskoj razini pomogla Kamenskom? Sjetimo se samo tri prva dana poslije inauguracije i onog shizofrenog seta haljina crvena – bijela – plava u koje su bile uprte oči gotovo čitave hrvatske javnosti. Što to nije moglo biti šivano u Kamenskom?
Ove žene – Radnice – ne mogu računati ni na koga osim jedna drugu i to zapamtimo sljedeći put kad netko ponovno ode do Knežije po svoje političke bodove.
Šteta što se u Kamenskom ne proizvode ogledala, pa da svakome tko do njih dođe s istim ciljem, poklone jedno.
