Imamo težak odnos. Pišem ti kako bih se ispričala. Puno sam ti to puta već htjela reći, utješiti te, čuti što mi imaš za reći. Do ovog trenutka u svom životu nisam ti se mogla ni ispričati ni cijeniti te.
Otkad sam bila dijete, uvijek si tu za mene. Nisam previše razmišljala o tebi. Tek kasnije u životu bit ću opsjednuta tobom. U početku si jednostavno bilo tamo. Pomoglo si mi da dođem s mjesta na mjesto. Hranilo si me. Raslo si. Bilo si tamo na svim sportskim optrčavanjima, dočekivalo brze lopte koje su mi jednostavno slijetale u iznošenu rukavicu. Bilo si tu kada nisam razumjela kako se to mijenjam. Kada se nisam uklapala. Kada sam bila uplašena.
Bilo si tamo kada sam učila hodati, kada sam učila kako se sprijateljiti, povezati s obitelji. Bilo si tu za sve VELIKE TRENUTKE,u školi, na natjecanjima, putovanjima po svijetu. Pomoglo si mi da budem hrabra i vjerujem u sebe. Bilo si tamo kada sam upoznala ‘onog pravog’. Treniralo si i trčalo maratone sa mnom, bilo uz mene kroz uspjehe tijekom školovanja, kada sam se svako jutro dizala na posao, kada sam upoznala svoje drage studente i kada sam rađala svoju djecu.
Voljela sam učiti o tebi i načinima na koje funkcioniraš. Moram ti reći da si nevjerojatno i da ne mogu pojmiti kako uspijevaš to sve iz dana u dan. Probudiš se i sve ispočetka. Svaki dan. Sve ovo vrijeme. Bez obzira na to što sam ti priuštila ili kroz što sam prolazila u životu. SVAKI. DAN. Uvijek si bilo i još uvijek jesi tu. Samo što to ne primijetim i ne osjetim uvijek.
Iznova sam se mijenjala kroz ovu 41 godinu i, nažalost, ignorirala sam te većinu tog vremena. Nakon bezbrižnih mladenačkih dana stvorio se nemir među nama. Postalo si mi svojevrsni neprijatelj. Počela sam te mrziti i biti razočarana u tebe. Nekada te nisam mogla ni pogledati. Naša je veza pukla i udaljili smo se.
Nikad nisam sjela i razmislila o svim načinima na koje me svakodnevno podržavaš. Uzimala sam te zdravo za gotovo i mislila da ćeš uvijek biti tu za mene: raditi, kretati se, biti zdravo. Nisam razmišljala o načinima na koje ja TEBE mogu podržati. Da, ja TEBE. Tebe koje je bilo i još je uvijek tu. Umjesto toga, razmišljala sam samo kako si me sve iznevjerilo.
Počela sam opsesivno razmišljati o tebi, o svim načinima na koje me sramotiš i kako te se stidim. Sve od adolescentskih dana nisam te mogla prihvatiti takvo kakvo jesi. Očima sam te rastavljala na dijelove dok bih vodila unutarnji monolog koliko mi se gadiš i koliko sam razočarana tobom. Debelo si, ružno, nisko, rupičasto, slabo, mekano, jadno, puno sala. Ne izgledaš dovoljno dobro ni da napustiš kuću. Kada uđeš u prostoriju, svi misle ono što i ja mislim o tebi.
Toliko je očito da jedeš previše i da ne jedeš dobru hranu. Definitivno ne vježbaš dovoljno u teretani. Čak te ni vlastita obitelj ne želi pogledati. Imaš jednu kvalitetu kojom se možeš iskupiti. Imaš lijep osmijeh, ali (ruku na srce) dugo ga nitko nije vidio. Misliš da si sportski tip, ali nema ništa posebnog u tome na kakav si ti način sportski tip. Prosječno si. Ništa nisi napravilo sa svojim životom. Toliko si obično. I gore od običnog. Uopće nemaš kontrolu nad sobom.
Tolike bih stvari promijenila na tebi kada bi mi samo dopustilo. Tolike stvari. Nije mi jasno zašto radiš to što radiš, umjesto da radiš ono što ja želim. Svakodnevno pokušavam manipulirati tobom kako bi mi dalo što želim. Kao da imam ikakvu moć nad tobom. Kada nisi radilo ono što ja želim, bijeg sam potražila u drogama, alkoholu i svim ljudima s kojima nisi htjelo da se družim. Zlostavljala sam te i radila ti štetne stvari. Nisam željela razmišljati o tebi.
Kada bi bilo bolje, čak savršeno, možda bi, samo možda, tada imala priliku da budem sretna. Zbog tebe sam nesretna. Zbog tebe se osjećam nedovoljno dobrom. Zbog tebe sam, u nekim trenucima, poželjela umrijeti. Tako je. Zbog tebe postoje dani kada mislim da bi i svijetu i svima bilo bolje bez mene i bez tebe. No, činjenica je da smo ti i ja jedno. U ovome smo zajedno. Život je težak. I samo si ti dovoljno snažno da me guraš iz dana u dan.
Ne mogu ti opisati koliko mi je žao što sam te tako dugo zlostavljala. Bilo si zatvorenik u tamnici moga uma. Skrivala sam te od obitelji i prijatelja. Izolirala te od svih kojima je do tebe stalo. Na dane kada sam osjećala da nisi vrijedno, nisam te hranila. Na dane kada si bilo onemogućeno zbog izgladnjivanja, forsirala sam te, trčala i trčala sve dok više nisi moglo. Krivnja me svladavala, ali nisam mogla prestati.
Na dane kada si uzelo danak za sve što sam ti priuštila, nisam te mogla ni pogledati, a ako i jesam, sramila sam se. Pokidala sam te, rastrgala, i smatrala da ćeš nadoći. Puno si mi puta pokušavalo reći. Praktički si vrištalo na mene, preklinjalo me da mi bude stalo, a ja sam te samo ignorirala. I dalje si bilo tu. Snažno. Otporno. Govorilo mi da se odmorim, ja sam još jače radila. Govorilo mi da jedem, ja sam se pravila da te ne čujem.
Toliko puta sam se osjećala kao da si me iznevjerilo, ali si ustvari ti razlog što sam ovako daleko dogurala u životu. Moji neuspjesi nisu TVOJA krivnja. Uvijek si me štitilo. Moji prijelomi, suze i vrtoglavice bile su tvoj pokušaj razgovora sa mnom. Nisam se mogla sjetiti svojih riječi ili detalja od prethodnih dana. Stalno sam gubila stvari. Zaboravljala sam na dogovore. Toliko sam bila umorna da sam osjetila umor u kostima. Išla sam od doktora do doktora tražeći odgovore, ali da sam barem slušala tebe, ti si imalo sve odgovore. S vremenom sam postala toliko dobra u ignoriranju tebe, da te više nisam ni čula.
To su sve stravične misli koje sam imala o tebi nekoliko desetljeća. Mijenjam stav o tebi tijekom procesa intenzivnog oporavka. Puno sam mislila na tebe. Želim ti reći da sam zahvala što te imam. Želim ti reći da mi je žao.
Tijelu u kojem sam se rodila i koje se svakog dana mog života budilo sa mnom, sve od onog prvog, želim reći da sam se probudila. Čujem te i žao mi je. Imaš najslađa stopala, uvijek nalakiranih noktiju. Tvoji su gležnjevi istaknuti i snažni. Tvoje su me noge nosile do najluđih mjesta i nazad. I dan danas gledam ožiljak na tvom koljenu. Sjećaš se kada sam pokušavala voziti bicikl za kojeg sam bila premala? Volim taj ožiljak.
Obline tvojih bedara imaju ožiljke od operacija. To su suptilni podsjetnici kako sam te iskorištavala. Izblijedili su s vremenom. Ta tvoja mala zdjelica koja je nosila moje dvoje predivne djece, obožavam ju. Tvoje su ih grudi hranile i stvorile od njih izvanredne male ljude. Obećajem da ću svojoj djeci pokazati kako da se brinu za svoja tijela i ne ponove moje pogreške.
Tvoja su pluća i srce gurani do samih granica tijekom desetljeća, ali još uvijek su snažna, zdrava i funkcioniraju. Volim tvoje ključne kosti, kako izbijaju ispod tvoga vrata i zaokružuju se u snažna ramena. Tvoj osmijeh, savršen nos, sjajne oči, čvrsta kosa. Volim te cijelo. Želim ti reći kako sam zahvalna što si ostalo snažno sve te godine. Obećajem ti da ću slušati kada budeš komuniciralo sa mnom, da ću ispunjavati sve tvoje želje od danas pa sve do dana kada me napustiš.
Mom tijelu, jednom i jedinom koje ću imati, žao mi je. Probudila sam se.
Zauvijek tvoja i zahvalna,
J.
Prevela i prilagodila: Sonja Novoselić
