Twitter i Facebook ne čine dovoljno po pitanju uklanjanja govora mržnje s društvenih mreža, problema koji seže mnogo dublje, piše Medium.com.
Moderno društvo podbacilo je u borbi protiv rasizma i netolerancije. Ono što je učinilo, pokopalo je ljutito, crno srce dublje, gdje tuče bjesnije nego ikad prije.
Cesar Sayoc, čovjek koji je, navodno, poslao bombe na adrese desetak liberalnih, demokratskih dužnosnika imao je predvidljivu povijest na Twitteru. Kao i kombi koji je vozio, i njegov Twitter račun iskazivao je afinitet prema Trumpovoj administraciji, retorici teorija zavjera te agresiju prema politici Hillary Clinton. Sayoc je često napadao i prijetio putem Twittera, i to mjesecima. Brojni su prozvali Twitter kako ne čini dovoljno po pitanju uklanjanja govora mržnje s društvenih mreža, jer Sayoncov je račun više puta prijavljen putem Twitterovog sustava zlouporabe, koji je neobjašnjivo dao barem jednom od Sayoncovin napada “prolaznu ocjenu” . Tek nakon što je Sayoc uhićen, račun je suspendiran, a Twitter se ispričao. Prema većini, to je najmanje što je mogao učiniti.
Shvaćam poteškoće s kojima se Twitter suočava. Twitter je prepun ljudi koji govore stvari koje ne bi smjeli, koji se protive i ponekad prijete jedni drugima. Mnogo se toga niti ne prijavljuje, a kada se prijavi – teško je znati je li osoba koja je uputila prijetnju ozbiljna po tom pitanju. S druge strane, “politika nulte tolerancije” bi značila kako je ljestvica onoga što se smije, odnosno ne smije, izreći na društvenim mrežama postavljena vrlo nisko. Svaki prijavljeni govor mržnje bio bi deklariran kao nasilje i kao takav dalje procesuiran. Facebook bi mogao očekivati sličnu restriktivnu politiku.
I iako bi svi pritom voljeli vjerovati da bi “politikom nulte tolerancije” problem bio riješen s obzirom na to da bez Twittera, Facebooka i ostalih društvenih platformi, Sayoc i slični njemu ne bi imali prostota za govor mržnje, nasilja te zlostavljanje – osobno ne vjerujem u takvo što. Mržnja je poput vode, uvijek pronalazi put unutra ili van.
Koliko znam, Robert Bowes, čovjek koji je, navodno, ubio 11 osoba u pitburgškoj sinagogi, nije imao ni Twitter račun, niti Facebook. Bowers je pronašao drugu utičnicu za javno očitovanje svoje mržnje: desničarsku, socijalnu mrežu Gab. Gab, samoprozvana je platforma za ljude koji “dijele ideale zapadnjačkih vrijednosti”, a koja izgledom višestruko podsjeća na Twitter. Sadrži postove, followers, following, mogućnost dijeljenja videa i nešto što se naziva “Score”. Iz Grabovog godišnjeg izvještaja za 2018. godinu stoji: “Procjenjujemo da postoji više od 50 milijuna konzervativnih, nacionalističkih i populističkih korisnika interneta diljem svijeta koji traže alternativu trenutnog ekosustava društvenih mreža. Ovi korisnici, također, aktivno traže alternativne, medijske platforme kao što su Breitbart.com, Drudgereport.com, Infowars i drugi.” U prijevodu, Gab je društvena mreža za desničare. Bowers je bio aktivan na Gabu i prema nekim nagađanjima, napisao post neposredno prije napada na sinagogu međutim ubrzo nakon horora u Pittsburghu te otkrića Bowersove aktivnosti na Gabu, PayPal je zabranio Gab, no njegov host-provider Joynet, je odbacio tu odluku. I ovo nije prvi put da je Gab prozvan radi govora mržnje. Microsoft je zaprijetio Gabu još u kolovozu ove godine kako će im ukinuti hosting-usluge radi govora mržnje, a registrator domene se prijeti još od 2017. godine.
I ne postoji ništa što bih volio više od toga da Gab i njegov govor mržnje, teorija zavjera i nasilja nestanu s online platformi jednom zauvijek – što se i dogodilo – međutim, promatrajući Andrewa Torbu, osnivača Gaba, u potrazi za novim domaćinom, kao i prikupljanje podrške za ponovno dizanje stranice na mrežu, ne sumnjam kako će Gab kad-tad ponovno zaživjeti. Bit će to tužan i frustrirajuć razvoj događaja.
Što bi se dogodilo da Gab zauvijek ostane ugašen, a Twitter, Facebook i Instagram djelotvorno uklone sve oblike i pokušaje govora mržnje na svojim platformama? Bijeli supremacisti, antisemiti i mizoginisti ne bi imali više gdje se digitalno okupljati pri čemu bi se kvocijent boli i patnje na svijetu, barem inkrementalno, drastično smanjio.
Osim što ne bi. Društveni mediji digitalni su planinski lanac kojim se ljutite duše penju kako bi se dokazale svijetu. Ugasite jednu platformu i na njezinom mjestu nići će nova. I da se razumijemo, društveni mediji nisu stvorili mržnju, ali su pomogli da oni što je potpaljuju i šire se skupe na jednom mjestu, ujedine i naoružaju. Ali mržnja je oduvijek bila tu. Bijes, ogorčenost, mržnja i strah od “Drugih” stari su koliko i samo čovječanstvo. Mržnja uvijek traži uporište i obično se povezuje s modernom kulturom putem popularnih komunikacijskih kanala. No, mržnja nije počela s Twitterom, Facebookom niti Gabom. U ranim danima elektronskih sustava Bulletin Board Systems (BBS) bilo je gotovo desetak platformi posvećenih bijeloj supremaciji . Moderni, društveni mediji omogućavaju virusno širenje mržnje lakše od BBS-ovih dana gdje ste morali birati telefonski broj za sudjelovanje. Danas je potreban jedan klik. Pronalaženje umova koje slično (ili isto) razmišljaju te potpora najgorim impulsima karakteristična je suvremenim, društvenim medijima. Međutim, ono što pokreće mržnju i strah nije pronađeno u digitalnom prostoru. U središtu svega ljudi su sami.
I budimo realni, pročišćivanje društvenih medija od određenih čudovišta, neće spriječiti mržnju. Osobno želim da društvene mreže budu sigurno mjesto, ali to ne znači automatski i siguran svijet.
Prevela i prilagodila: Martina Raos
