Na dočeku hrvatske rukometne reprezentacije na glavnom zagrebačkom trgu povodom osvajanja srebrne medalje na svjetskom prvenstvu dogodio se jedan događaj koji nije bio planiran niti je trebao biti dio svečane ceremonije. Najnagrađivaniji mažoret sastav u Europi, Zagrebačke mažoretkinje, su formirale kolonu kroz koju su naši reprezentativci trebali proći, a sve s ciljem da se dodatno uveliča njihov sportski pothvat.
Upravo tada dogodio se nemili događaj. Naime, jedna djevojka je pogriješila.
Djevojka je stajala u redu odnosno tzv. špaliru kad je njime prolazio kapetan reprezentacije Domagoj Duvnjak. No, stajala je na pogrešnom mjestu i time navodno zasmetala rukometašu. Sasvim dovoljno za hitru intervenciju voditelja mažoretkinja, stanovitog Alena. On je prvo verbalno „nasrnuo“ na djevojku u namjeri da obrani muškarca visokog gotovo dva metra kojeg su na sportskom terenu zaustavljali protivnički igrači s tjelesnom težinom i do 100 kg te ga često i rušili na parket, a on bi to sve izdržao i nastavio igrati dalje. Reakcija sportskog voditelja ili trenera je u slučaju pogreške sportaša/ice očekivana i razumljiva jer je jedna od uloga sportskog trenera upravo ukazati na pogreške svojih sportaša/ica. No, ono što ovaj događaj razlikuje od svih uobičajenih i normalnih situacija u svijetu sporta jest razvoj događaja koji je potom uslijedio.
Alen nije odustao u namjeri da samo verbalno ukori sportašicu kojoj je i bez tog bilo jasno da je pogriješila. On joj se počeo približavati i unositi u lice, na što je reagirao i sam Duvnjak te je djevojku zagrlio. Reagirao je i policajac koji je stajao u blizini te upozorio sportskog djelatnika na neprimjerenost njegove reakcije. Alen je odgovorio policajcu rečenicom koju nasilnici u takvoj slučaju obično i izgovaraju: „Gospodine, gledajte svoja posla. Ja sam ovdje nadređen.“

Srećom, ovaj događaj su snimili i s javnosti podijelili građani te je krenulo čuđenje i šokiranost javnosti nasilnički ponašanjem jednog sportskog djelatnika.
Adrenalin i samokontrola
U jednom od javnih istupa, Helena Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu je kazala: “Primjećujemo da se neprimjereno i zlostavljajuće ponašanje prema djeci nerijetko opravdava “emocijama”, sportskom strašću i željom za uspjehom. Takav pristup je nedopustiv“.
S obzirom na to da sam trenirala košarku u kadetskom uzrastu nekoliko godina, imam određeno razumijevanje kako za trenere tako i za žene u sportu. Kontaktni sport poput košarke je specifičan po tome što se ishod utakmice odlučuje jednim dobrim ili lošim potezom i ono što je još važnije, u djeliću sekunde. Zato nesportsku javnost ne treba pretjerano čuditi kad trener na klupi viče na svoje igrače/ice i/ili maše rukama. Igrači/ice jedva da se toga sjećaju nakon utakmice. No, ono što kao igrač/ica ne zaboravljate jesu uvrede i poniženja.
U žaru sportskog trenutka treneri lako zaborave na kodekse ponašanja i reagiraju instinktivno, ne razmišljajući o težini i posljedicama svojih riječi na igrače/ice. U SAD-u je proveden niz istraživanja u kojima su se analizirale razlike u ponašanju ženskih i muških trenera, i jedan od zaključaka je da muškarci treneri imaju „veću sklonost stilu komunikacije koji karakterizira vikanje i upotreba ružnih riječi u odnosu na žene trenere .“
Tko je zapravo devijantan?
Vratimo se na Alena. U danima koji su uslijedili nakon rukometnog dočeka u medijima su se pojavljivale razne verzije priče kao i informacija da se Alen ispričao djevojci i njezinim roditelja, što je najmanje što je mogao učiniti.
No tada je izgovorio jednu rečenicu koja možda i nabolje objašnjava i uzroke i posljedice cijele priče. Alen je izjavio da se na djevojke mora vikati jer su neke od njih „devijantne.“ Ova rečenica je veoma indikativna i signalizira pravi uzrok problema. Na primjer, mogao je reći da neke sportašice nisu dobro uvježbale koreografiju, da nisu bile dovoljno pažljive i slično. Ne zato da bi to bolje zvučalo u javnosti već zato što je to jedino što odgovara istini. Svakom čovjeku se pogreška može dogoditi u bilo čemu što radi.
No, on je odlučio koristiti izraz „devijantno“. U rječniku stoji da ta riječ u sociologiji označava ponašanje koje odstupa od društvenog zadanog ili poželjnog oblika ponašanja. Iz ove definicije možemo zaključiti da ta riječ nije sinonim za riječ „pogreška“ već za obrazac ponašanja koji je društveno neprihvatljiv. I možemo zaključiti da je Alen slučajno ili namjerno „pobrkao lončiće“ u nastojanju da opravda svoje neprimjereno ponašanje u situaciji u kojoj su ga mediji zatekli.

Osim toga, nakon ovog „incidenta“ redakciji RTL televizije javile su se bivše mažoretkinje (njih više od 60) koje su anonimno ispričale da ovakvo ponašanje njihovog bivšeg šefa nije izuzetak. Između ostalog, neke od njih su izjavile da se nisu osjećale ugodno u njegovu društvu te da su postojale priče o tome da se prema nekim djevojkama neprimjereno ponašao tako što ih je dodirivao, tražio da mu sjede u krilu i/ili dobacivao neprimjerene seksualne komentare. Vanja Vukelić, koja je javno stala pred RTL kamere je rekla: „Meni osobno praktički nikada nije bilo ugodno, znam da bi jako često znao doći onako iznenada – s leđa bi nas zagrlio – i ono kao iznenadan zagrljaj jer baš si mi super.“
Međutim, tad su se javile i neke druge bivše mažoretkinje (pa čak i njihovi roditelji) i javno stale u njegovu obranu, što je također iznenadilo dio javnosti. No, to i nije toliko čudno.
Kako je i Vanja u svjedočanstvu kazala, Alen je vrlo inteligentno i šarmantno manipulirao ljudima. Smatra da je to glavni razlog zašto je sustav zlostavljanja opstao godinama. „On je uvijek bio jako fin i pristojan kada su bili javni nastupi, ali takav nije bio tijekom treninga, proba, generalki…“ Dodala je i da se bojala da ako kaže da joj nešto smeta da će biti izbačena zbog nepoštovanja ili nečega.
Istraživanja stručnjaka iz područja psihologije pokazuju da manipulatori prije negoli započnu demonstrirati svoje viđenje onoga što oni smatraju da je normalno prvo nastoje pridobiti povjerenje svojih potencijalnih žrtava, birajući pritom one za koje procjene da ih se najlakše može manipulirati. Starosna dob je također bitan faktor. Osobe mlađe životne dobi i djeca su zato vrlo često žrtve manipulatora. Žrtva tako neće zamjerati nasilniku verbalni niti drugi čin nasilja jer smatra da je to i zaslužio/la. A ukoliko se žrtva ili netko drugi suprotstavi, tad se nasilnik na sve moguće načine pokušava opravdati i prikazati žrtvom koju su jednostavno svi krivo shvatili. I tako se stvara i održava začarani krug devijantnosti.
Smanjite ton, podignite kvalitetu
Nemali broj profesionalnih sportašica suočavao se s neprimjernim metodama koje su primjenjivali njihovi treneri, poput tenisačice Elene Rybakine čiji je trener suspendiran od strane WTA jer je vrijeđao i vikao na tenisačicu tijekom treninga. No za razliku od Rybakine koja može otkazati suradnju i pronaći novog trenera, u amaterskom ili školskom sportu ovakvo ponašanje stvara traumatsko iskustvo kod mladih sportašica i sportaša te ima negativan učinak na njihovo samopouzdanje. Pogotovo što sportski klubovi i ostali koji bi trebali voditi brigu o tome jesu li njihovi zaposlenici dovoljno educirani o pedagoškim metodama i/ili kontrolirati na koji način oni obnašaju svoje uloge, to isto ne rade. Još jednom su mediji i novinari otkrili neprihvatljivo i neprimjereno ponašanje jednog sportskog djelatnika, uglednog i cijenjenog u društvu.
S druge strane, još jednom je sustav opet pokazao da funkcionira tek kad problem izađe u javnost. Alen je dobio otkaz, a mažoretkinje priliku da dobiju stručno i profesionalno vodstvo koje će biti dostojno najboljeg mažoret sastava našeg kontinenta. Nadamo se da će i institucije odraditi svoj posao kao se ovako dugačka šutnja ne bi ponavljala i u drugim sportovima. A i kako se više ne bi normaliziralo neprimjereno ponašanje u sportu.
Neprimjereno ponašanje, uključujući vikanje, uvrede i neprimjerene seksualne komentare, može imati negativne posljedice koje daleko nadilaze natjecateljski trenutak, a odnos trenera/ice i sportaša/ice je ključan za bilo kakav sportski uspjeh. Za sportske organizacije je od velike važnosti educirati sportske djelatnike poput Alena (ali i sve ostale) o važnosti pozitivne motivacije i izgradnje zdravih odnosa sa sportašima/cama. Uz to, važno je i pokazati da je ponašanje kojem svjedočimo u ovom slučaju nedopustivo i da se ne može tolerirati. Nekad je samo to ono što može dovesti do značajno boljih rezultata koje sportaši/ice ostvaraju na sportskim terenima.