Ja jako volim nogomet i ovaj sam Euro dugo iščekivala. Tekme gledam uz zeleni čaj i u suknji najčešće. Psujem kad promašuju zicere, čak i zakreštim ponekad. Rekoh već, željno sam iščekivala ovaj Euro. Razočarah se, ljudi moji. Nije stvar nogometa, bilo je lijepih tekmi i sjajnih iznenađenja, sigurna sam da će ih biti i još. Nešto drugo me razočaralo. Pratim sve vijesti vezane uz prvenstvo, a posljednjih je dana dominirala jedna ‘vijest’. Ta je vijest privlačila pažnju svih, od kolega s faksa, bakica u tramvaju do svekolike Facebook ekipe. Vidite, u dalekom nam Poznanu, uz miris znoja i pive i navijačke poklike, dvije su žene napravile nešto nečuveno. Napravile su nešto što je prekršilo sveto medijsko pravilo ‘svake vijesti tri dana dosta’, a izazvalo je lavinu komentara kakvu ni Sanader nije znao pokrenuti. Te dvije žene, dame i gospodo, pokazale su sise. Usred bijela dana, više puta. I još su im sise opipali i hrvatski i irski navijači. Uz sve to, doznalo se da su dotične zaposlenice državnih firmi, rade u tamo nekim poglavarstvima, ministarstvima, nose košulje, kuhaju kave, prevrću po papirima. Kako im je samo palo na pamet da se u svoje slobodno vrijeme , na odmoru, kilometrima daleko od mile im zemlje, malo opuste, popiju koju i uvale sisu nekom u usta? Nečuveno, kažem vam. Trebaju dobiti otkaz, kažem vam, i to odmah, jer to svakako znači da ne obavljaju dobro svoj posao.
Reći ću vam što to znači. Pokušat ću izložiti čitavu srž ove hajke na sise. Za početak, ove dvije žene ne uklapaju se u prototip moderne seksi koke, ne odgovaraju slikama kakve inače viđamo po časopisima, na naslovnicama. Struk im nije uzak i sise već malo flertaju s gravitacijom. Jer da nije tako, bile bi nove Larisse Riquelme. Mediji bi o njima izvještavali kao o ‘ljepoticama koje su Poljacima pokazale čari Hrvatske‘, o ‘hrvatskim adutima s tribine‘, a umjesto disciplinskih kazni i otkaza, nakon prvenstva dobile bi ponude za Survivor i snimanje za Klik. Na njihove slike drkicu bi bacali muškarci (i poneke žene), a za njihovim oblinama patile bi žene (i poneki muškarac) čvrsto odlučujući kako od sutra kreću na dijetu. Ali, naše protagonistice nisu 90-60-90, stoga, nemaju pravo pokazivati sise. One izgledaju kao većina ‘prosječnih’ žena njihovih godina i zato ova priča ima sasvim drugi razvoj. Komentari na forumima, portalima i Facebooku u fokus stavljaju pitanje moralnosti, ističe se kako dotične treba biti sram, a mnogi se pitaju imaju li te žene obitelji ili, bože sačuvaj, djecu.
Pokraj njih na nedavnoj je fotki osvanuo i obnažen muškarac. Svi komentari vezani uz njega, odnose se na njegov ‘mali kurac’, a postoje i ‘smiješne’ varijacije (‘Hrvati pokazali što nemaju i sl.’). Nitko ne govori o njegovoj nemoralnosti, nitko se nije zapitao za dobrobit njegove obitelji, nitko nije ni spomenuo kako bi on trebao biti kažnjen jer je svoj njokić nesputano razluftao na svježem zraku. A zašto bi se i čudili, ionako kurčeve viđamo svakoga dana i svugdje, jerbo dečki pišaju po našem gradu koliko god i psi. Oni to mogu. Žene pak imaju drugu misiju. One su majke kraljice, kako je to otpjevano u velikom hitu. Tko je vidio da mama skine gaće i piša uz zid zgrade ili stablo u parku? Nema toga.
Tu dolazimo do još jedne bitne opservacije, koju ovaj medijski događaj samo potvrđuje. Hrvati pate od Edipovog kompleksa. Ludo zaljubljeni u sliku (svete) majke. Dame i gospodo, to je samo slika. Naše dvije protagonistice možda su svojom ‘prosječnošću’ podsjetile (podsvjesno ili ne) mnoge na njihove drage majke, a majke, pobogu, nikada ne pokazuju sise. Osim kada su vas dojile. Ali to se ne broji. Također, majke se nikada ne jebu. Osim kada ste vi začeti. Ali to je bilo jednom i sasvim slučajno. Sigurno je trajalo dvije minute i bilo je najnevinije i najčišće na svijetu. Gotovo pa bezgrješno. Majke su mile i pokorne, majke uvijek slušaju, miluju svoju djecu, najfinije kuhaju, peru vašu finu odjeću na ruke, peglaju i čiste dok gledaju seriju.
Znate, majke su sve to i još mnogo više. Prosječne žene, ‘majčinski’ građene (dakle, one koje većina forum muškaraca ne želi jebati kad ih vide, a žene ne uzdišu za njihovim tijelima) mogu pokazivati sise, piti pivu, gledati nogomet, spavati s više muškaraca, na različitim mjestima. I to ne umanjuje njihovu ulogu u društvu. I sve što rade zbog toga nije manje bitno. Sve to možda su radile i vaše majke. I nisu zbog toga manje divne i manje uzorite. Shvatite, kult svete majke stoji na krivim temeljima. I sva su začeća, dame i gospodo, bezgrješna.
Posljednji aspekt ove medijske ludosti je pitanje javnosti naših protagonistica. Naime, one nisu javne osobe koje kontinuirano sudjeluju u javnom životu, javne osobe koje svojim porukama dotiču tisuće ljudi, koje su uzor mnogima svojim djelovanjem, i koje, samim time, imaju posebnu vrstu odgovornosti. One su obične građanke koje rade običan posao, i javnost za njih nikada ne bi doznala da nije senzacionalističkih medija i površnog, bogobojaznog , kvazimoralnog naroda.
Ako već povlačimo pitanje odgovornosti javnih osoba, podsjetimo se nekih drugih, primjerenijih slučajeva. To što Zdravko Mamić kida košulje i svlači se po pijankama, nikada u medijima nije obrađeno na ovaj način. Nitko mu nikada nije prijetio otkazom (zbog takvih ekshibicija). To što je Čačić ubio ženu te i dalje automobilom piči kao sumanut, te nam redovno propovijeda iz Vlade, nitko ne dovodi u pitanje. Na odgovornost se ne poziva ni Horvatinčić, koji nakon ljetnih ‘ubio-sam-dvoje-Talijana’ avantura i dalje mirno ispija kave na Cvjetnom. Nitko nije postao fotku na kojoj sjedi na suvozačkom mjestu u policijskom automobilu pri uhićenju, ni približno onoliko koliko su se postale krapinske bradavice s Eura u Poljskoj. Valjda prizor nije bio jednako šokantan.
Kako smo se tako pogubili u vrijednostima i kriterijima? Ludo volimo svoje majke, a ponašanjem prema ženama oskvrnjujemo svu tu ljubav. I muškarci i žene. Krive su nam stvari svetinja, krivim ljudima dižemo vješala. Dame i gospodo, molim cirkuse da napuste grad. Ja samo želim uživati u nogometu.
