“Zalažem se za vjeronauk u školama. Smatram da život traje od začeća do smrti. Za mene je brak zajednica žene i muškarca. Slažem se da sve kredite treba pretvoriti u kunske. Protiv sam ćirilice u Vukovaru. Podržavam branitelje iz Savske 66…”, rekao je Miro Bulj potencijalni saborski zastupnik MOSTa u radijskom intervju u emisji “100 ljudi 100 ćudi” [sic] koji je prenesen na Ferata.hr.
Ta je izjava bila povod za naš razgovor.
Napominjem i kako je Miro Bulj, u proteklih nekoliko dana iznio cijeli niz svojih svjeronazorskih stavova, koliko god se čelni ljudi MOSTa trudili naglašavati da je jedino o čemu žele razgovarati pitanje reformi. Moglo bi se reći i da je upravo takvo skretenje s teme koju nameću jedan od pokazatelja da, kao što je Paula Zore nedavno rekla u u intervju za Libelu – pitanje svjetonazora ne predstavlja ideološku provokaciju i skretanje s ‘važne teme ekonomije’, već da je jedno s drugim itekako isprepleteno.
U razgovoru za Dalmatinski portal tako je na pitanje osjeća li se nakon prve runde razgovora s HDZ –om i SDP – om pesimističnije ili optimističnije odgovorio:
“Uvijek sam optimist, pogotovo jer mislim da uz Božju providnost i našu snagu možemo Hrvatsku izvući iz gliba”.
U već spomenutom intervju čiji su dijelovi objavljeni na Ferati rekao je Miro Bulj što je napravio kada je shvatio da bi mogao postati saborski zastupnik:
“U tom trenutku sam se osamio, zahvalio Gospi Sinjskoj i pomolio joj se da mi da snage u obnašanju zastupničke dužnosti”.
Najprije, želim reći kako je njegova komunikacija nimalno slična onoj Stipe Petrine. Ni u čemu se mi, naravno, ne slažemo. Osim što smo se složili da se ne slažemo, da je ono što je za njega pitanje ideologije i svjetonazora, za mene pitanje ostvarivanja mojih prava. I kao žene i kao lezbijke i kao ateistkinje.
O začeću, smrti, braku, muškarcu, ženi i Savskoj 66
U razgovoru vođen tri put zbog prekidanja signala, uspjeli smo se, ovako različiti složiti i nasmijati da smo, eto, pronašli još jednu reformu na kojoj bi mogli poraditi – bolji signal diljem Hrvatske.
No, neke stvari, nisu nimalo smiješne. Ni meni, a ni njemu.
Ovaj potencijalni saborski zastupnik MOSTa komentirao je što za njega znači da se kako je rekao ‘zalaže za život od začeća pa do smrti‘
“Ja sam inače protiv pobačaja. Jedino ako je to medicinski opravdano, u slučaju da je neka bolest ili nešto tako. To je moj svjetonazorski stav. Puno su važnije reforme.”
“Ja imam svoje svjetonazorske stavove. Hrvatska je opljačkana, devastirana i uništena bez obzira na svjetonazor svih nas. Svjetonazor je bogatstvo demokracije. Mladi uzimaju kartu u jednom smjeru i ne vraćaju se.”
Upozoren da su svjetonazori o kojima priča za mnoštvo građana i građanki u Republici Hrvatskoj pitanje njihova života, ostvarivanja njihovih prava, da svjetonazori političara i političarki itekako utječu na kvalitetu njihovih života komentirao je dalje: “Ja sam za život. Nisam protiv onoga što Bog ili priroda, nebitno, daje. Vi možda ne vjerujete, ja – -vjerujem.”
Dodaje kako je njemu pronatalitetna politika izuzuzetno važna, a najvažnije su, ipak reforme koje će tražiti MOST.
Zanimalo me i je li, s obzirom na njegovo definiranje braka na nesretnom referendumu zaokružio ZA.
“Da. Ja sam za brak između muškarca i žene.”
Na pitanje bi li mijenjao ijednu stavku kod Zakona o životnom partnerstvu Miro Bulj ponovio je što je za njega brak. “Kako je većina odlučila, tako je brak definiran.” Dodao je i da nema ništa protiv drugih i da ne želi reći ništa uvredljivo. “Dapače, svak’ svoje pravo ima i svoj svjetonazor.”
Ponovno je ponovio kako ako se ostvare reforme koje MOST traži će društvo za sve – “ljudima koji razmišljaju kao i ja svjetonazorski i kontra” bolje. “Ako ne napravimo hitno reforme, bit će čemer i jad”,dodao je Bulj.
I eto sad još jedne stavke u kojoj se ne slažemo. Gospodin Bulj, nažalost, ne primjećuje da nezaposlenost, aljkavost naše javne uprave i svi ostali problemi koje je on detektirao u našem društvu itekako utječu na sve skupine (odnosno na pojedince i pojedinke koje ih tvore) te da su još uz to sve u ovom društvu dodatno diskriminirani. I to je problem.
Odgovorio je Miro Bulj i na pitanje o Savskoj 66 i društvu koje tamo boravi već više od godinu dana.
“Branitelji u Savskoj traže prava ne samo za sebe, već je to otpor prema nepravdi.”, kaže Bulj.
“Ima svatko pravo prosvjedovat, ja to podržavam. Bez da se ikoga ugrožava. To je civilizacijski doseg. Treba čuvati dignitet svakog čovjeka.”, rekao je.
Pitala sam ga znači li to da ljudi o kojima smo govorili, a o čijem se položaju i pravima, kao što smo već zaključili ne slažemo održali prosvjed u kojem bi se borili za svoja prava bi li ih podržao. Recimo, prosvjed u kojem se naglašava važnost prava na abortus.
“Ja sam protiv abortusa osim u medicinskim slučajevima”, odmah je ponovio Bulj. No, kaže: “Svatko ima pravo tražiti to. Demokratska smo država. Svatko ima pravo izražavati svoje prosvjedovanje. Nikome ne branim pravo da se bori za svoja prava, na demokratski način, bez da ugrožava nekog drugog.”
To po svemu sudeći ne znači da će u Saboru i dignuti ruku za to da im se omogući.
Za kraj ponavlja kako su njemu najvažnije reforme, da se u Hrvatskoj vrati dignitet i dostojanstvo za svaku osobu. “Njima su do sada ideologije služile samo zato da ostanu na vlasti.”, kaže Bulj.
No, na poziciji koju bi mogao imati Miro Bulj itekako će moći utjecati na to hoće li dostojanstvo svake osobe uključivati i one koji u ovoj državi predstavljaju manjinu – govorili mi o LGBT osobama, o nacionalnim i etničkim manjinama ili o seksualnim i reproduktivnim pravima žena – i zato su njegovi stavovi o tim pitanjima izuzetno važni.
U budućnosti koja ga vjerojatno očekuje neće biti moguće voditi razgovor i donositi odluke, mijenjati zakone, ukidati stare ili donositi nove samo o reformama koje predlaže MOST, u nekome će se trenutku morati i odrediti o svemu ovome za što sada smatra da nije prioritet. Zbog toga se o ovakvim pitanjima i temama jasno moraju odrediti i o njima razgovarati, zbog onih koji su za njih glasali, ali i zbog nas na koje će odluke koje oni donose utjecati. Miro Bulj, u tome je bio uspješan. Za razliku od Stipe Petrine nije bio vulgaran, nije bio otrasit i jasno je izložio što o čemu misli i to je od njega pošteno.
Ovako barem znamo što jedini od drugih možemo očekivati.