“Hoće li 21. stoljeće biti najradikalnije ili najreakcionarnije… u najvećoj mjeri će ovisiti o tome kakve će društvene pokrete i program društveni radikali stvoriti iz teorijskog, organizacijskog i političkog bogatog nasljeđa koje se akumuliralo tijekom posljednja dva stoljeća… Smjer koji izabaremo… odredit će budućnost u stoljećima koja dolaze.”
Murray Bookchin, The Communalist Project (“Komunalistički projekt”, 2002.)
Nakon izbora Donalda Trumpa, naše su umove preplavile užasne slike i sjećanja na Prvi i Drugi svjetski rat. Anti-racionalizam, rasno nasilje, okrivljavanje drugih (scapegoating), mizoginija i homofobija pušteni su s margina društva i provalili u politički mainstream.
U međuvremenu, humanost vodi bitku na život i smrt protiv vremena. Nekada nezamisliv kaos klimatskih promjena postao je stvarnost, a akteri i institucije koji imaju moć ne poduzimaju ozbiljne napore kako bi holistički i učinkovito umanjili katastrofu. Dok se oslabljena i paradoksalna era američkog republikanizma primiče svome kraju, kreativni, samosvjesni eksperiment kao što je humanosti opasno se približio rubu ponora.
Upravo zato što su ove noćne more postale stvarnost, sada je vrijeme za odlučno suočavanje sa zadatkom stvaranja slobodnog i pravednog političko-ekonomskog sustava.
U ime humanosti – zapravo, u ime čitavog kompleksnog života na Zemlji koji poznajemo – moramo se suprotstaviti fašizmu koji je danas utjelovljen u nacionalnom/državnom kapitalizmu i proizvodi zastrašujući sklop međusobno povezanih društvenih, političkih, ekonomskih i ekoloških problema. Ali kako?
Kao rješenje za postojeće stanje, sve veći broj ljudi diljem svijeta predlaže “komunalizam”: uzurpaciju (prisvajanje) kapitalizma, države i društvene hijerarhije na razini grada, sela, susjedstva i saveza/zajednica. Komunalizam je ideja koja živi, izgrađena na bogatom nasljeđu političke povijesti i društvenih pokreta.
Komuna od Rojave do zapatista/kinja
Termin ‘komunalizam’ potječe iz revolucionarnog pariškog ustanka 1871. godine, a krajem 20. stoljeća ponovno ga je uveo politički filozof Murray Bookchin (1931-2006). Komunalizam se često poistovjećuje s “municipalizmom”, “slobodarskim municipalizmom” (termini koje također skovao Bookchin) i “demokratskim konfederalizmom” (kojeg je nedavno uveo zatvoreni kurdski politički vođa Abdullah Öcalan).
Premda svi ovi termini pokušavaju opisat direktnu, face-to-face demokraciju, komunalizam naglašava njezine organičke i “žive” dimenzije. Face-to-face građanske zajednice, povijesno zvane komune, predstavljaju više od puke strukture ili načina upravljanja. Prije se radi o društvenim i etičkim zajednicama koje ujedinjuju različite društvene i kulturalne skupine. Komunalni život je sam po sebi vrijednost (good).
Postoje brojne povijesne prethodnice koje oblikuju institucionalna i etička načela komunalizma. Male i plemenske zajednice pružaju mnoštvo takvih primjera. U Sjevernoj Americi Haudenosaunee – Savez (konfederacija) šest indijanskih naroda (Irokeza) upravljao je regijom Velika Jezera provodeći direktnu demokraciju više od 800 godina. U obalnoj Panami, zajednica Kuna i dalje upravlja ekonomski živim otočjem. Prije kolonizacije i ropstva, narod Igbo s delte Nigera prakticirao je krajnje kozmopolitski oblik komunalnog upravljanja. U novije vrijeme, u Chiapasu u Meksiku, zapatistički pokret je obnovio predkolumbijsku politiku okupljanja (skupština) kroz stotine autonomnih municipios (općine otpora) i pet regionalnih glavnih sjedišta koji se zovu caracoles (puževi) čije spirale simboliziraju udruživanje sela.
Preteče komunalizma pojavljuju se i na višoj razini – urbanih zajednica. Od klasične Atene do srednjovjekovnih talijanskih gradova-država, direktna demokracija je poznata gradskim zajednicama. 2015., politički pokret Barcelona en Comú dobio je gradonačelnicu i upravu u Barceloni na temelju ogromnog, višeslojnog kolektiva kvartovskih zajednica. U sjevernoj Siriji, Kurdski pokret za oslobođenje (Kurdish Freedom Movement) etablirao je demokratski konfederalizam, mrežu skuština i vijeća kojima upravlja Kurdistanska demokratska partija (PYD).
Ovo su samo neke od brojnih političkih tradicija koje svjedoče o “velikom teorijskom, organizacijskom i političkom bogatstvu” koje je dostupno obespravljenim ljudima u borbi protiv autoritarijanizma.
{slika}
Moć, upravljanje i građanstvo
Temeljna institucija komunalizma je građanska (javna) skupština. To su komunalna okupljanja otvorena svim odraslim stanovnicima unutar općina – kao što su gradovi, sela, okruzi – s ciljem diskutiranja, debatiranja i donošenja odluka i postavljanja pitanja koja se tiču zajednice kao cjeline.
Kako bismo shvatili/e kako funkcioniraju te građanske skupštine, moramo razumjeti suptilnu no ključnu razliku između administrativne (upravljačke) moći i moći donošenja odluka. Administracija obuhvaća zadatke i planove koji se odnose na izvršnu politiku. Upravljanje pojedinim projektom može dovesti do donošenja manjih odluka – primjerice, od kojeg će materijala biti sagrađen most.
S druge strane, moć se odnosi na mogućnost stvarnog provođenja politike i velikih odluka – primjerice, hoće li se ili ne graditi most. U komunalizmu, moć leži u kolektivnom tijelu, dok su manja, mandatna vijeća delegirana da provode te odluke. Stručnjaci poput inženjera ili liječnika igraju važnu ulogu u skupštinama u smislu informiranja, ali kolektivno tijelo je ono koje ima stvarnu moć donošenja odluka.
S jasnom distinkcijom između administracije i moći, priroda individualnog vodstva se dramatično mijenja. Vođe njeguju dijalog i izvršavaju volju zajednice. Zapatisti/kinje za to imaju riječ cargo, što znači ‘teret’. Vođenje znači “slušati, a ne zpovijedati ; predstavljati, a ne zamjenjivati ; raditi odozdo…”.
Druga ključna razlika između profesionalne politike i komunalizma je koncept građanstva. Korištenjem pojma “građanin” (‘citizen’), komunalisti namjerno proturječe restriktivnom i ispražnjenom pojmu građanstva (‘citizenship’) koji su prozvele moderne nacionalne države. U komunalnim društvima, status građanina imaju sve odrasle osobe koje žive u nekoj zajednici-općini. Svi su osnaženi/e za direktnu participaciju, glasanje i preuzimanje administrativnih uloga. Ova radikalna ideja građanstva zasnovana je na prebivalištu i izravnim odnosima.
Građanske skupštine su tradicija koja se ponavlja kroz povijest. Ovdje ćemo zastati kako bismo razmotrili konceptualne izvore koje nam je ostavila klasična atenska demokracija. Zasigurno, atensko društvo bilo je daleko od savršenog. Poput ostatka Mediterana toga vremena, Atena je izgrađena na leđima robova i sluškinja. Ipak, atenska demokracija je do danas najbolje dokumentirani primjer direktnog, komunalnog samoupravljanja:
“Agora: Zajednički javni trg ili građevina za sastajanje gdje se održava skupština. Agora je mjesto naših javnih bića, gdje donosimo odluke, postavljamo pitanja i sudjelujemo u javnoj diskusiji.
Eklezija: opća skupština, zajednica građana.
Boule (senat, vijeće građana): administrativno tijelo koje se sastoji od 500 građana koji se izmjenjuju svake godine.
Polis: sâm grad, grad-država, ne u pukom materijalnom smislu, već kao bogata, raznovrsna i materijalna zajednica. Polis sam po sebi ima entitet i karakter.
Paeida: kontinuirana politička i etička edukacija pojedinaca u svrhu razvoja ljepote duha, moralne vrline ili izvrsnosti.”
Za klasičnu atensku demokraciju je ključno da je politika skupštine organička. Komunalizam nije samo struktura ili skup mehanizama. Komunalizam je sinergija elemenata i institucija koje vode do određenog oblika zajednice i procesa. Pa ipak, skupštine same po sebi nisu jedine koje provode komunalne politike. Kao što su zajednice društveno, ekološki i ekonomski međuzavisne, istinski slobodno i i etičko društvo mora učvrstiti udruživanje idijalog unutar zajednice. Konfederacija omogućuje autonomnim zajednicama da “podignu ljestvicu” koordiniranja na regionalnoj razini.
Konfederacija je za razliku od reprezentativne demokracije zasnovana na opozivim delegatima umjesto na individualni zastupnicima koji imaju moć. Delegati ne mogu donositi odluke u ime zajednice već iznose prijedloge prema skupštini. Dokumenti artikuliraju etičke principe konfederacije i definiraju očekivanja članstva. Na taj način zajednice imaju bazu za održavanje i međusobnu odgovornost. Bez jasnih principa, baza debate prema akciji temelji se na principima razuma, humanizma i pravde. U Kurdskom pokretu za oslobođenje Rojave, u Sjevernoj Siriji, društveni ugovor je zasnovan na “stupovima” feminizma, ekologije, moralne ekonomije i direktne demokracije. Ova načela prožimaju pokret kao cjelinu, povezuju različite organizacije i zajednice na zajednički temeljima feminizma, radikalnog multikulturalizma i ekološkog upravljanja.
Slobodno društvo
Ne postoji jedan “recept” za komunalistički pokret. No, nesumnjivo, ostvarenje ovakvih slobodnih političkih zajednica može se dogoditi samo putem fundamentalnih promjena u našoj društvenoj, kulturalnoj i ekonomskoj strukturi. Rasistički i ksenofobni stavovi, koji danas “hrane” rast fašizma u mjestima kao što su SAD, mora biti pobijeđen radikalnim humanizmom koji slabi etničku, kulturalnu i duhovnu raznolikost. Kroz tisućljeće je spolna i rodna opresija obezvrijedila vrijednosti i društvene oblike koji se pripisuju ženama. Takve stavove mora istisnuti i zamijeniti feministička etika i osjećaj za uzajamnu skrb.
A slobode nema ni bez ekonomske stabilnosti. Kapitalizam, zajedno sa svim oblicima ekonomskog izrabljivanja mora biti ukinut u zamijenjen sustavima proizvodnje i distribucije proizvoda u svrhu korištenja i uživanja, a ne profita i prodaje. Nepregledni, betonski pojasevi “modernih” industrijskih gradova moraju biti remontirani i pretvoreni u smislene, na život orijentirane i održive urbane prostore. S problemima urbanog razvoja, gentrifikacije i nejednakošću u urbanom prostoru moramo postupati promišljeno i smisleno.
Kao pojedinci/ke ne možemo biti odvojeni/e od šire političke zajednice čiji smo dio, ljudsko društvo ne može biti izdvojeno iz konteksta prirodnog svijeta. Kooperativne, humanističke politike komunalizma stoga funkcionira zajedno s radikalnom ekološkom osjetljivošću koja ljudska bića prepoznaje kao jedinstveni, samosvjesni dio prirode.
Upravljajući vlastitim potrebama i željama, sposobni smo razmišljati kreativno i orijentirano na budućnost. Haudenosaunee – Savez (konfederacija) šest indijanskih naroda (Irokeza) ovo naziva “Načelom sedam generacija”. Prema tom Načelu, sve političke prosudbe moraju se donositi u korist sadašnje zajednice – što uključuje životinje i i širu ekološku zaajednicu – za sljedećih sedam generacija.
{slika}
Dok čak i kratak pregled svih društvenih promjena koje su danas potrebne daleko nadmašuje opseg kratkog eseja, mnogi radovi Murraya Bookchina i drugih društvenih ekologa/inja nude nam bogatu diskusiju o značenju direktne demokracije i ekološkog društva. Od Zelenog pokreta, Antiglobalizacijskog pokreta, Occupay Wall Street, do Indignadosa u Čileu i Španjolskoj, komunalistički ideali su odigrali sve značajniju ulogu i društvenim i političkim borbama diljem svijeta. To je rezultiralo rastućim pokretom s vlastitim ciljevima.
Komunalizam nije “tvrda” i rigidna ideologija, već koherentan skup ideja koji se razvija i koji je izgrađen na skupu načela i institucija. To je, prema definiciji, proces – koji je otvoren i prilagodljiv doslovno nepreglidnim kulturalnim, povijesnim i ekološkim kontekstima. Doista, pretače komunalizma u plemenskoj demokraciji i gradski/seoskim skupštinama možemo pronaći u gotovo svakom kutku svijeta.
Era profesionaliziranih, državnih “politika” se primiče kraju. Samo grassroots demokracija na globalnoj sceni se može suprotstaviti distopiji koja je pred nama. Imam sva potrebna oruđa. Akumuliralo se veliko bogatstvo tijekom brojnih humanističkih borbi. S komunalizmom možemo iznova stvarati svijet na osnovi ljudskih potencijala za razum, kreativnost i slobodu.
Eleanor Finley je aktivistkinja, autorica i članica Instituta za socijalnu ekologiju (ISE). Piše o brojnim temama od pokreta koji se bore protiv ekstrakcije fosilnih goriva u Španjolskoj i Baskiji, do socijalne ekologije u kurdskog demokratskog konfederalizma. Studira antropologiju na Sveučilištu Massachusetts u Amferstu.
Prevela i prilagodila Sanja Kovačević
