U Britaniji, dana 7. prosinca 2012. godine, Jacintha Saldanha, anonimna medicinska sestra zaposlena u bolnici Kind Edward VII u Londonu počinila je samoubojstvo. Iza sebe je ostavila supruga i dvoje maloljetne djece. Prema onome što se u javnosti zna, nije imala privatnih problema.
No, zašto se je to dogodilo?
Prvo, prestala je biti anonimna u trenutku kada je činjenica da je počinila samoubojstvo izašla u medije. Od toliko samoubojstava koja se događaju svaki dan, njezino je isprostituirano jer je ona žrtva zafrkancije. Glupe, infantilne zafrkancije.
Australski voditelji Mel Greig i Michael Christian došli su na ideju, obzirom da je trudnoća Kate Middelton ili “one koja nosi idućeg britanskog monarha” tako dobro prodavana “roba”, kako bi bilo sasvim “awesome” tj. “fenomenalno” po naški, da oni izvedu nešto apsolutno ludo i nazovu bolnicu u kojoj se ona nalazi i priupitaju o stanju gđe. Middelton. Da bi stvar bila još urnebesnija, i kako bi, prije svega i došli do podataka, odlučili su se predstaviti kao vrh britanske kraljevske loze.
{slika} Rečeno, učinjeno. Nazvali su, predstavili se, centrala ih je prespojila, javila se nesretnica s početka priče. Jacintha Saldanha, rodom Indijka, i sama neizvorna govornica, teško da je mogla razlikovati britanski naglasak od onoga kako su govorili Mel Greig i Michael Christian. Ljubazno je odgovorila na pitanja, poklopila i vjerojatno nastavila sa svojim mirnim životom, dok snimka razgovora nije izašla u javnost.
Dva dana nakon toga, našli su je obješenu.
Iako Indijka, ona je kršćanka i prema informacijama koje su prikupljene od obitelji, suradnika i prijatelja, radilo se o samozatajnoj, radišnoj i dobroj ženi. No mislim da ne treba zanemariti i snažan ponos koji je utkan u indijsku kulturu. Što se dogodilo, zašto je ona odlučila ubiti se i ostaviti iza sebe djecu, neće se saznati. Jer realno, to je sebičnost. Ostavila je tri oproštajna pisma, u potonjem je definirala na koji način želi biti pokopana.
U vremenima kada je ok promatrati hrpu više ili manje devijantnih mladih ljudi u kući iz koje je izlaz rijetko opcija, kada je prihvatljivo da su najčitaniji članci u novinama oni o masovnim pokoljima i u trenucima kada uz kavu konzumiramo činjenice o razvodu estradne “zvijezde”, što je to, nazvati bolnicu, snimati razgovor, lažno se predstavljati i bezobrazno cimati medicinske seste koje rade svoj posao.
Prema informacijama iz bolnice, Jacintha Saldanha nije bila suočena s kaznom radi propusta, kao niti sa ismijavanjem kolega na poslu. Jednostavno, dogodilo se. Zašto bolnica nema protokol po kojem se eventualno dolazi do informacija o svim pacijentima, kako niti jednoj od uključenih medicinskih sestara (ona koja je prespojila poziv i ona koja je odgovarala na pitanja) nije palo na um da se događa nešto čudno, saznati nećemo nikada.
U kakvom vremenu živimo, kada se toliko grubo krši pravo na privatnost, kada do tragedije dođe radi nečije razonode i “dobre ideje”? Sigurno, samoubojstvo Jacinthe Saldanhe se nije moglo predvidjeti, no moglo je biti spriječeno. Nekada je dovoljno samo poštovanje.
{slika}
