“Naša Hrvatska ne smije postati zemlja grobova i uspomena, nego mora biti zemlja života, zemlja Hrvata i katolika. Pozitivni primjeri i radost roditeljstva su svuda oko nas. Mi, koji imamo obitelji, moramo biti ohrabrenje, djelatna potpora i znak nade mladima, da ne odgađaju odluku o zasnivanju braka i obitelji”, rekao je Josip Sarić, savjetnik ministrice Bernardice Juretić, na 2. Nacionalnom studijskom danu za djelatnike i suradnike u pastoralu braka i obitelji koji se u organizaciji Vijeća HBK (Hrvatske biskupske konferencije) za život i obitelj i Povjerenstva za pastoral braka i obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije. Navodi se to, barem tako, na službenim stranicama Ministarstva socijalne politike i mladih (MSPM).
No, službene stranice Đakovačko-osječke nadbiskupije, za početak navode kako je Josip Sarić čitao pismo koje je napisala sama ministrica Juretić, a i zabilježile su ga ponešto drugačije:
“Naša Hrvatska, ne smije postati zemlja grobova i uspomena, nego mora biti zemlja života, Hrvata i katolika”, naglasila je i uputila kako su pozitivni primjer i radost roditeljstva svuda oko nas, “ali njih nema u javnim medijima koje i mi vjernici financiramo. To nas ne smije obeshrabriti”.
U nastavku izlaganja slažu se i oni koji su pisali izvještaj za MSPM (iako i dalje formulirajući izvještaj kao da je sve izgovorio Josip Sarić u svoje ime samo kao izaslanik Bernardice Juretić), ali i Đakovačko- osječku nadbiskupiju pa navode sljedeće:
“Zauzevši se za osnaživanje očinstva i majčinstva u obitelji, Crkvi i društvu, istaknuo je [Josip Sarić, op.a.] i nastojanja Ministarstva socijalne politike i mladih da budu potpora hrvatskim obiteljima. ‘Osnažiti očinstvo i majčinstvo u obitelji iz naše perspektive znači dati im priliku da rade i stvaraju’, rekao je i poručio kako su ‘otvorena vrata suradnje između Vlade RH i Crkve u brizi za opće dobro kao što su brak, obitelj i roditeljstvo‘”.
Sudionike i sudionice skupa pozvao je potom Josip Sarić na “djelatnu ljubav”, odnosno, udomljavanje 1500 djece koja se trenutno, bez roditeljske srbi, nalaze u domovima za djecu i mlade diljem RH. Važno bi to bilo, slažu se u oba izvještaja, zbog toga što kako je rekao Sarić (odnosno napisala ministrica Bernardica Juretić prema natipisima na stranicama Biskupije):
“Bez hrvatskih katoličkih obitelji naš narod i ova zemlja nemaju budućnosti”.
S obzirom na to da je sadašnja ministrica Bernardica Juretić nekoć bila časna sestra, a redovito ističe važnost religije u svojemu životu, da je izjava zapravo njezina (iako je na stranicama MSPM-a izvještaj spretno sastavljen tako da se čini da odražava Sarićeve riječi), nije teško povjerovati.
Uostalom, ministrica je ta koja je nakon što je najkratkovječniji ministar u povijesti RH Mijo Crnoja na početku svojega mandata dao blagosloviti svoj ured ministra branitelja na konferenciji za medije, njegov poziv mons. Vladi Košiću komentirala riječima:
“Ako smo mi država s 90 i nešto posto katolika, onda zašto ne?“
Kako bismo se uvjerile je li to zaista tako, kontaktirale smo ministricu Juretić koja nam je rekla kako je “gospodin Sarić imao svoj govor”.
Na pitanje je li upoznata s time da se na stranicama Đakovačko-osječke biskupije navodi kako je ona autorica pisma, a gospodin Sarić ga je samo pročitao, kaže nam kako nema komentara.
“Nemam. Glavno da je govor dobar”, napisala nam je ministrica Juretić u SMS poruci.
Pokušale smo doznati je li ministrica Juretić uopće vidjela govor i podržava li ono što je, prema njoj, gospodin Šarić rekao.
“Nisam vidjela govor i nemam potrebe komentirati”, odgovorila nam je ministrica.
{slika}
Autorica teksta na stranicama Đakovačko-osječke biskupije, Martina Kuveždanin, pak, tvrdi kako je prije čitanja Josip Sarić najavljen kao savjetnik ministrice Bernadice Juretić koji će pročitati njezino pismo.
“Ne znam je li on dodavao nešto svoje u taj govor, no u protokolu je najavljen tako”, rekla nam je Kuveždanin.
Savjetnika ministrice Bernardić, Josipa Sarića, nismo uspjele dobiti ni nakon nekoliko telefonskih poziva.
Posljednji je ovo u nizu primjera kreiranja javnih politika (još uvijek) sekularne Republike Hrvatske koja savjete traži od Katoličke crkve. Logika je to, koja se opravdava riječima ministrice Juretić s idejom o ’90 posto katolika’ u ovoj zemlji. Zanemarimo li, pritom, prenapuhanost brojke koju spominje ministrica, a koncentriramo li se samo na dio da je ona tu, baš kao i njeni savjetnici, da štiti prava građana i građanki svih vjerskih ili religijskih pripadnosti, a bogme i onih koji takvu pripadnost nemaju, dolazimo do jedinog mogućeg zaključka – ovaj govor, ovaj poziv na još užu suradnju, samo je još jedan napad na i tako načetu sekularnost u RH. Poruka je to, isto tako, svim onima koji se u obiteljsku politiku kakvu želi Crkva ne uklapaju, da u ovoj zemlji malo što imaju tražiti.
Čije su riječi koje je izgovorio Josip Sarić, manje je važno. Od riječi, i tako, djela govore puno više i puno jasnije.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
