Još dok sam bila u srednjoj školi obožavala sam čitati Cosmopolitan i gledati Sex & Grad. Ne zbog toga što sam ikada mislila da zaista postoje takve priče u stvarnom životu, nego zato što je to bio bijeg od stvarnosti barem na pola sata. Kako je rasla popularnost dotičnoj seriji i časopisima sve više cura počelo se uvjeravati da su Carrie ili žene koje stvarno žive po “svetim pravilima” Cosmopolitana. U posljednjih nekoliko mjeseci i kod nas su osvanule brojne kolumne sa istom tematikom. Ipak, te “novinarke” zaista misle da žive od jedne kolumne i po tjedno i da žive tim “predivnim, glamuroznim životom”. Kao ljubiteljica chick-lita i ja sam tu i tamo počela čitati svakakve kolumnice. Problem je u tome što još dosta često gledam Sex & Grad (znam, glupo) i što sam zapravo zbrojila 1 plus 1 i shvatila zašto me zapravo užasno nerviraju sve naše novopečene kolumne i kolumnistice.
Tako sam prije neka dva mjeseca došla doma, sjela za laptop, pogledala jednu epizodu serije, nakon toga pročitala jednu tu “najnoviju kolumnu” i ostala šokirana. Preslika epizode Sex & Grada. Carrie i frendice otišle su u saunu i jako im je bilo neugodno, a naša kolumnistica je baš isto bila u sauni sa svojim frendicama i isto je razmišljala o tome kako joj je neugodno, s tim da je usput i tipkala svoje ideje na iPhone, jer danas je laptop kojeg Carrie ima već “stara kanta”. Osim toga, druga kolumna je bila o tome kako reagirati ako ti se dogodi ljubav na prvi pogled i to (zamisli!) na poslu, ono o čemu cure iz Cosmopolitana jako često pišu. Ok što to one pišu “što ako”, ali današnje kolumnistice su taj Cosmopolitan shvatile kao svoju Bibliju ili Bon Ton.
Opet, sve bi to bilo okej da se ne radi o tome kako su zbivanja u Zagrebu i većim našim gradovima baš ista kao u New Yorku. Jako mi je to čudno, jer do sada nisam baš primijetila. Pogotovo još ako naše kolumne osvanu svaki tjedan baš po sezonama raznih serija. Priče o tome “trebamo li se udati”, “postoji li ljubav na prvi pogled” i “što ako se moja frendica uda prije mene i nedajbože dobije bebu prije mene” ne da su već toliko “ispucane”, nego su ono na čemu se temelji Sex & Grad. Ipak, to i “pali” samo u toj seriji. Jer ako današnje cure zaista razmišljaju u tom stilu, onda sam definitivno ja problem. Nije mi nikada bilo jasno zašto kao prvo izmišljaju te kolumne, a s druge strane zašto bi mislile da netko zaista vjeruje da kad dođu doma s posla, naprave si koktel, stanu uz prozor i razmišljaju o tome zašto je svijet tako pokvaren i zašto su dečki takvi kakvi jesu.
Većina dotičnih kolumnistica ima dečke i po nekoliko godina, a pišu o tome kako odlaze vani i žive 100 na sat 365 dana u godini. Svaka čast tim djevojkama, ali dajte budite realne. Jedino što će možda s tim postići da se curice od svojih 15 godina počnu uvjeravati još više da je u redu misliti da može izlaziti svaki dan, biti super na poslu i na faksu, imati plaću po nekoliko tisuća kuna, a za to napisati pola kartice teksta tjedno. To je sve samo ne realno.
Da ne budem samo bezobrazna, u neku ruku i razumijem sve wannabe kolumnistice. Okej je to što predstavljaju svijet kakav one žele da bude, ali to je za blog. “Dragi dnevniče” teme možda “pale” kod mlađih djevojaka u Hrvatskoj, ali onda je vrijeme da se i svi novinari spuste na zemlju malo. Žale se na društvo u kakvom živimo, a upravo takvu sliku su oni sami stvorili. Cure koje su dobile u ruke bilo kakvu kolumnu vjerojatno se osjećaju kao da su na lotu osvojile sedmicu, ali publici prodaju totalno krivu sliku. Opet kažem, možda je problem u meni, ali koga više danas zanimaju “problemi” koji se vrte oko toga hoće li se Mr. Big napokon pojaviti ili neće. I to u Hrvatskoj. Možda sam ja zaista blesava što tako razmišljam, ali postoji puno većih problema u životu. Zato i postoje serije poput Sex & Grada i Gossip Girl, da nam jednostavno bude lakše. A ne da se zaista poistovjetimo sa svim tim likovima i krenemo živjeti u New York, a na pola puta do tamo shvatimo da smo još uvijek u Zagrebu i da ne šopingiramo u Chanelu već da čekamo sniženja u Zari. Pametne, uspješne i neovisne žene drže se dalje od pisanja takvih kolumni, jer su na vrijeme shvatile da nemaju veze s tim etiketama. Ipak, u javnosti ih se predstavlja kao žene koje imaju novaca na bacanje, piju kave na špici, u svakom klubu dođu prve i otiđu zadnje, a sutradan su prve na poslu. Od kada je postala naša realnost da smo postale toliko zatupljene da zaista vjerujemo Carrie ili Blair Waldorf? Možda je vrijeme da pogledam još jednu seriju i razmislim malo o tome koliko sam ja u krivu što radim, studiram i sama se hranim, a da nemam takvu kolumnu..
