Jeste li razmišljali o ovoj tvrdnji? Shvaćate li njenu težinu? Bila je to prva od četiri poruke koje smo Lindsay i ja pažljivo izabrale za billboard kampanju koja je počela u lipnju, a traje i danas i pojavit će se se na autocesti u Pennsylvaniji idući tjedan! Naježila sam se kad sam toga postala svjesna. Žene se uvijek gleda. I kad nas se ne gleda, prečesto zamišljamo kako nas se gleda kao da je perspektiva drugoga postala naša perspektiva. Zapravo, naš rad dobro razjašnjava jednu stvar: dio ženskog odrastanja danas znači učiti kako vidjeti samu sebe tuđim očima.
Jeste li ikad čuli ovaj citat? Muškarci djeluju, a žene izgledaju. Muškarci gledaju žene. Žene gledaju kako ih se gleda: to određuje ne samo većinu odnosa između muškaraca i žena, nego i odnos žena i njih samih. Promatrač žene u njoj samoj je muško: promatrano žensko. Tako ona sebe pretvara u objekt – preciznije, u objekt vida: prizor. (John Berger, Ways of Seeing, 1977).
Ovaj pronicavi muškarac referirao se na ideju “objektifikacije”, za koju smo svi čuli. No, kad razmislimo o tom terminu, vjerojatno pomišljamo na seksualizirana ženska tijela ili seksualizirane dijelove ženskih tijela… Koji ovdje ne čine cijeli pojam. Kad shvatimo cjelinu objektifikacije, bolje ćemo razumjeti ulogu koju ona igra u našim svakodnevnim životima i načine na koje bi nas mogla spriječiti od ispunjavanja svega što želimo učiniti u životu. Kad putujemo i predstavljamo našu jednosatnu Beauty Redefined prezentaciju objašnjavamo našoj publici da se objektifikacija može odraziti na mnogim ulogama:
Zamislite da hodate pločnikom na prekrasan dan. Žena koja je internalizirala pogled drugoga na samu sebe provodit će više vremena popravljajući odjeću ili kosu, pitajući se što ljudi o njoj misle, procjenjujući oblik vlastite sjene u prozoru itd. Zamišljat će samu sebe kako hoda – doslovno pretvoriti samu sebe u vizualni objekt – umjesto da uživa u sunčanome vremenu, gleda uokolo, razmišlja o bilo čemu drugome… Ako se pronalazite u ovim opisima razmišljanja i ponašanja, niste sami. Zapravo ste jedna od milijuna žena koje odrastaju u svijetu koji nas uči da promatramo same sebe u svakom trenutku svog života. Mediji orijentirani na profit govore nam kako možemo “Izgledati više seksi odostraga!” u fitness časopisima, “Izgledati wow odmah sada!” u makeover emisijama svakog sata u svakom danu, “Izgledati 10 godina mlađe!” koristeći sve anti-aging zahvate i proizvode koji postoje na svijetu. Primijetite naglasak na izgled… Primjećujete li kako same sebe promatrate dok napredujete kroz život? Da same sebe pretvarate u vizualni objekt: prizor?
Sposobne ste za mnogo više od toga da vas se samo gleda. Znate li tko ste? Jeste li dokučili snažnu ulogu koju možete igrati u svijetu koji toliko treba vaše jedinstvene talente, mudrost i svjetlo? Jeste li svjesne svoje jedinstvene misije u ovoj točki svog života? Postoji nešto veliko što trebate učiniti, što samo vi možete učiniti. A ako ste ovdje samo kako bi vas gledali, kako biste izgledale, kako biste promatrale same sebe umjesto da napravite nešto inspirativno što samo vi možete učiniti, ne ispunjavate svoju misiju. Ljigavo? Da. Istinito? O,da. Istinitije nego što mislite.
Vidim kako se objektivizacija ostvaruje u mom vlastitom životu na mnoge načine. Ovo su dva od njih: kad prolazim pored ljudi, često se ulovim kako zamišljam kako im izgledam – sprijeda i straga – i iracionalno razmišljam o tome što o meni misle ljudi koji hodaju iza mene ili su prošli kraj mene. Često popravljam odjeću u položaj za koji pretpostavljam da najbolje izgleda dok hodam. Priznajem da sam znala pogledati svoj Facebook profil da vidim kako izgledam slatkom tipu koji me upravo dodao ili prijatelju kojeg sam dodala sama. Pregledavam svoje fotografije i pokušavam ocijeniti svoj izgled iz perspektive nekoga tko nije ja. Ako to nije objektifikacija same sebe, ne znam što je! Recite mi da nisam sama u tome…? Aktivistkinja sam i bavim se pitanjem percepcije tijela, pišem doktorat o istraživanju o autoobjektifikaciji, a svejedno se ulovim kako zamišljam samu sebe iz perspektive nekog drugog umjesto da prijeđem na tolike druge značajnije i produktivnije stvari. Ovo samo pokazuje da je riječ o konstantnoj bitki. Konstantno se trudim podsjećati samu sebe da sam sposobna za mnogo više od toga da me se samo gleda. Moja autoobjektifikacija komplicirana je zbog činjenice da sam jedna od jednojajčanih blizanki, pa na neke načine vidim tijelo osobe s identičnim DNK-om u stvarnom životu na način na koji većina ljudi to ne može razumjeti. Osim ako imate identični duplikat, vaša vizija same sebe dolazi iz fotografija, videa i vaših dvodimenzionalnih refleksija.{slika}
Pa popričajmo o ogledalima, može? Čak i dok sjedim u svojoj spavaćoj sobi i tipkam u dva ujutro vidim ogledalo u punoj dužini kako viri kroz vrata ormara, ono s kukama na kojima visi sav moj nakit, pet malih dekorativnih ogledala i centralno IKEA ogledalo iznad svog kreveta. Iako ne mislim da sam nužno tašta ili opsjednuta izgledom, provodim oko 45 minuta pred ogledalom svakog jutra, držim kompaktno ogledalo u torbici cijelo vrijeme i očito ih imam oko sto u svojoj sobi za svaki slučaj. Promatram sliku same sebe barem jedan od 24 sati u svom danu i zamišljam sliku same sebe dok prolazim kroz dan. Kakvu ulogu ogledala imaju u tvom životu? “Žene su stalno gledane. Čak i kad nismo, toliko smo hipersvjesne mogućnosti da nas se gleda da ona može vladati i najprivatnijim dijelovima naših života. Čak i ispred ogledala, dok smo same“, kaže Autumn Whitfield-Madrano na svojoj uvijek inspirirajućoj web stranici, The Beheld.
Autumn, koja uvijek potiče na razmišljanje, nedavno je pokrenula eksperiment koji me zadivio: mjesec dana duga pauza od ogledala. Trideset jedan dan s nula ogledala, prozora trgovina, sjajnih lonaca, žlica ili tamnog stakla njujorške podzemne kojom se svakodnevno vozi. Njenim riječima: Nema ničeg lošeg u gledanju u ogledalo. Nema ničeg lošeg u tome da ponekad gledaš vlastiti odraz – čak i kad je pogled na njega jako subjektivan, a uz to možda i podcjenjivački – za dah hrabrosti, usredištenosti i sigurnosti. Samo želim vidjeti kako život izgleda kad ne koristim tu sliku kao vlastito sidro; želim vidjeti kako utječe na način na koji se krećem svijetom, na način na koji promatram samu sebe i druge. Želim znati kako je to riješiti se jedne od svojih najvećih mana – ogromne opterećenosti sobom – i želim otkriti što će popuniti prostor koji je dosad zauzimalo ogledalo.
Nastavlja: Ponekad pogledam u ogledalo i vidim sebe ili što već smatram da jesam. Drugi put jasno vidim sliku same sebe. Kad vidim svoj odraz u ogledalu iza šanka pomislim, O, Bože, izgledam kao žena koja se dobro provodi u društvu prijatelja. Ili vidim svoj odraz u zatamnjenim prozorskim staklima, zgrbljena nad svojim kompjuterom s olovkom provučenom kroz neurednu punđu i pomislim, zar ne izgledam kao spisateljica? Primjećujete što je zajedničko svemu ovome: moje misli o viđenju vlastitog odraza istovremeno su egocentrične i distancirane. Vidim samu sebe, ali se baš i ne vidim – vidim ženu koja izgleda kao da se dobro provodi ili spisateljicu itd.
Autumn i njeni uvidi odraz su moćnih Bergerovih riječi. Prečesto putujemo kroz život s izvanjskom vizijom samih sebe. Postojimo da bismo bile gledane. Gledamo se kako bivamo gledane. Postajemo vizualni objekti: prizori. No nema li boljeg razloga za život od gledanja samih sebe kako opterećeno samima sobom kroz njega tumaramo? Život je prelijep kad ga živimo – kad ga stvarno odlučimo iskusiti – a ne kad se više brinemo oko toga da izgledamo lijepo nego oko toga kako živimo. Kad razmišljate o svojim najsretnijim trenucima, jesu li to oni koje ste proveli ispred ogledala? Jeste li bile najsretnije onda kad ste se trudile izgledati sretno ili privlačno ili lijepo drugima? Sreća i ljepota dolaze iz činjenja, djelovanja, bivanja – izvan granica bivanja gledanim. Što ćete zato danas učiniti da se otresete pogleda drugoga preko kojeg vizualizirate same sebe? Hoćete li učiniti ono što je učinila Autumn, napraviti eksperiment i gledati što vaš život postaje kad provodite manje vremena s vlastitim odrazom, a više čineći, djelujući i bivajući? Hoćete li uživati u svijetu oko sebe umjesto da se nadate da drugi uživaju u pogledu na vas? Hoćete li učiniti nešto što vam je ranije onemogućavao vaš samokontrolirajući izvanjski pogled na samu sebe – poput držanja govora pred skupinom ljudi? Trčati bez zabrinjavanja oko toga trese li vam se tijelo? Otići u dućan čak i ako niste sređeni?
{slika}
Danas je pravi dan da se sjetite da ste sposobni za mnogo više od toga da vas se samo promatra. A kad počnete to shvaćati, možete početi shvaćati i snagu svojih sposobnosti i dobra koje možete napraviti u svijetu koje vas toliko očajnički treba. NE viziju vas, nego CIJELU vas. Što ćete zaključiti, za što ste sposobni?
I ako želite zalijepiti post-it s lijepom zabilješkom na ogledalo, neku reklamu, na čelo ili poslati nekome čestitku da podsjetite druge žene da su sposobne za mnogo više nego da budu samo gledane (ili da “ako ljepota boli, pokušavamo je postići na krivi način”, “vaš odraz u ogledalu ne definira vaš rad” i “ima puno više razloga za život od toga da se bude ukras”) sve što trebate imate ovdje!
Prevela i prilagodila: Ana Stipković
