Jedan čitani portal nedavno je objavio svojevrstan vodič za muškarce, ne bi li im pomogao da se bolje harmoniziraju sa ženama. Rečeno im je što nikako ne trebaju govoriti ženama ako ih ne žele razljutiti. Namjera je plemenita iako zapravo govori o muškarcima kao o inferiornim bićima koja ne razumiju vlastitu svakodnevicu. Stoga ih treba savjetovati o osnovnim stavovima.
Hoće li prosječan muškarac prosječnoj ženi reći da je debela i da joj neka odjeća ne stoji dobro ili joj skrenuti pažnju da je neka druga žena jako zgodna? Ne nikako, kaže portal, jer ona će vam to zamjeriti. Debljina nije zdrava i nije u trendu bez obzira na spol, ali svatko od nas ima vagu i ogledalo i zna kako izgleda. Reći bilo kome da je debeo nije psovka niti kompliment nego činjenica koju je moguće iznijeti u nekom kontekstu. Uvijek će biti haljina koje su ljepše od naših i drugih ljudi koji su zgodniji, ali ne vidim zašto bi se to nas baš sada ticalo. I zašto bi normalan čovjek inzistirao na tome. Žene i same gledaju svijet oko sebe a postojanje lijepih ljudi i predmeta njih ne ometa, dapače. Ako muškarac slini za nekom ženom i želi izazvati doma ljubomoru, to je tek promašen pokušaj. Zgodna prolaznica nije svjesna njegovog postojanja, a on nije svjestan svoje minornosti u očima žena koje čuju njegov komentar.
{slika}
Koji će muškarac pitati ženu što je radila cijeli dan u njihovom domu, iz kojeg je on izbivao? Nadam se svaki. U pitanju je sadržana aluzija na njezin nerad i ljenost, ali teško je misliti da muškarac smije tako razmišljati. Ako cijeli dan nije vidio ženu, ako je pritom obitelj zbrinuta, mora ga zanimati što je radila. Muškarci se, kao i žene, vole legitimirati kroz obitelj, to im je siguran pokazatelj uspjeha u životu. Stoga trebaju pitati je li zadovoljna obavljenim i je li osim obiteljskih obveza uspjela čitati, pisati, raditi što drugo.
Pitati ženu o muškim čistim čarapama sasvim je deplasirano. Danas svatko u stanu ima perilicu i njome se zna služiti. Ako veš nije čist, muškarac je pozvan kao i žena, da tu perilicu uključi. Čak ni cjelodnevno izbivanje iz kuće nije opravdanje za inzistiranje da su njegove čiste čarape njezina briga. A što je sa dječjim i ženskim čarapama? Treba li žena inzistirati da je to muškarčeva briga?
Ukupno uzevši, članak koji je trebao pomoći muškarcima zapravo ih je ismijao. Prikazani su kao prizemna bića koja svojim potezima ugrožavaju suživot sa ženama s kojima žive i do kojih im je navodno stalo pa im treba dati osnovnu lekciju iz pristojnosti. Naglašeno je da nijedna žena ne želi čuti nepristojna pitanja. A nama je ovaj tekst pomogao da se prisjetimo kako je pristojnost ipak imenica ženskog roda. Postavljanje navedenih pitanja muškarcima, nitko niti ne očekuje.
