Glasovi su pobrojani, kutije nisu bile zapečaćene u svim izbornim jedinicama, izborna povjerenstva nisu imala dovoljan broj članova, nadzor referenduma je bio moguć jedino od strane inicijative ‘U ime obitelji’ i njihovih ‘volontera’. Rezultati su tumačeni prema sramotnom Zakonu koji dozvoljava manjini (37,90 posto izlaznosti) da kroji budućnost većine. Zaključak: lakrdija je nepotrebno provedena.
Da se ovo nije dogodilo, bi li nas ugušile šljokice porazbacane na svim tim homoseksualnim vjenčanjima?
Da se ovo nije dogodilo, bismo li svi mi postali homoseksualni?
Bi li se ostali brakovi spontano rasuli jer ih nitko ne štiti?
I pitanje svih pitanja: bi li Hrvatska propala radi gej propagande?
Naravno da se ništa od ovog ne bi dogodilo – samo bismo bili 47 milijuna kuna manje u dugu. Kada se spomene ugroženost naše populacije ‘neprirodnošću’ homoseksualnosti, uvijek se sjetim one ‘Još Hrvatska ni propala, dok mi živimo…’.
Mistično je to neshvaćanje određenih ogranaka društva da za hrvatski natalitet i očuvanje tradicije nije prijetnja u ‘drugačijima’, već u poslovično lošem BDP-u i gotovo 360.000 nezaposlenih. Možda je ovaj lov na (gej) vještice umanjio ogorčenost lošim životom? Možda je lakše ići na misu sada kada su ljudska prava homoseksualaca i ustavom dovedena na razinu prava Židova u doba NDH? Nezaposlenost i apatija su stvorili rascjep za fašizam: on buja, on raste. Neznanje i ograničenost je najbolje tlo za sjeme zla.
Ne može se upirati prstom u osobu ‘koja je kriva za referendum’. Nije osoba, osobe su. Patrijarhalno nadahnuta Markić je divno poetično utjelovljenje svega onoga što prosječna slobodoumna osoba prezire, no ona nije jedini uzrok referendumu. Nakon završetka, ona je poslala žene nazad u kuću, da čiste i peru – u privatnu sferu. Jer, tamo je ženi mjesto. Vraćanjem tradicijskih vrednota na pijedestal ženama se daje uloga isključivo majke i kućanice. Obilježje ‘desne’ politike je tradicija i nepostojanje ženskih prava. Taktika divide et impera je uspjela. Dok se je građanstvo lomilo oko ZA ili PROTIV opcije, što se događalo u pozadini ćemo vjerojatno saznati (pre)kasno.
Rezultati su bili jasni i prije objave – gotovo 70 posto ljudi nije briga, jer nisu izašli. Jer se ovaj put ne radi o njihovim pravima. Hoće li izaći kada se bude govorilo o reproduktivnim pravima i pravu na abortus, npr? Ili je to isto samo pitanje ‘onih tamo’?
Ne znam kako je u ostalim dijelovima Hrvatske, no Rijeka je imala kontinuirano provođenje PROTIV kampanje od strane medija i javnih pojedinaca. No, kako je Rijeka ‘srpska’ i ‘komunistička’ (komentari s portala, zato je u navodnicima), to je bilo za očekivati. Istra i Rijeka su još jednom pokazale da je suživot s drugim nacijama treniranje tolerancije – i da je to prekrasno.
Ono što je stožer ZA imao je bila ‘edukacija’ tj. indoktrinacija u crkvama, školama i preko medija. Gospođi Markić možemo reći da svašta nije (npr. osoba koja gradi s dozvolama), ali joj možemo skinuti kapu za manipulaciju. No, to isto možemo reći i za ostale vođe fašistoidnih ideologija. Trebalo je te ljude uvjeriti kolika su homoseksualci prijetnja. Stožer PROTIV se vodio zdravim razumom, promoviranjem duha tolerancije i mladosti kao nositelja promjena, no nedostajala je – edukacija. Dio glasačkog tijela je zaokružilo ZA jer alternativa nije dala objašnjenja. Odluka je donesena na temelju propagande klera.
Nemojmo se zavaravati, znali smo da živimo u kaljuži. Nismo morali čekati rezultate. Crkva i država su jedno – a mi smo oboje. Sekularizam je pojam u rječniku. Moramo dignuti glas, moramo se usprotiviti! Danas oni, sutra netko drugi, nema pravila! Moć crkve se smanjuje brojem članova, ispis se može izvršiti na ovaj način, ako osoba tako osjeća i želi.
Vlada Republike Hrvatske je, iznenađujuće promptno, objavila nacrt Zakona o životnom partnerstvu. Sam nacrt i ostali detalji se mogu provjeriti na ovom linku.
Referendum se koristi za bitna pitanja. Od nacionalne važnosti. Redefiniranjem termina ‘brak’ Hrvatska je izazvala podsmijeh šire zajednice, degradaciju vlastitog turizma i duboko podijelila narod. Ali nema predaje – pacifizmom u bolje sutra, konstruktivnim promjenama i forsiranjem konciznih zakonskih odredbi do pravednije države za sve!
