Danas u javnom diskursu nema mjesta za zauzimanje nekog srednjeg stajališta. Mediji nas (uglavnom) uvjeravaju kako postoje samo krajnosti pa nam ne preostaje ništa drugo nego izabrati između dva ekstrema i biti dosljedni u prihvaćanju svega što odabrana strana podrazumijeva.
I u slučaju Pussy Riot čini se da su bezrezervna podrška i bezrezervno kritiziranje jedine poželjne reakcije. Podržavajuća strana podrazumijeva kako su one inteligentne (i lijepe), obrazovane, odvažne, beskompromisne pankerice, feministice i aktivistice za ljudska prava. Pussy Riot su velike žrtve sprege ruske crkve i vlasti, još jedan primjer zatiranja ljudskih prava i sloboda u Rusiji. Druga strana isključivo brani stavove prema kojima su one huliganke, bogohulnice, provokatorice koje zaslužuju ovakvu kaznu (u mnogim zemljama, pa i onim zapadnima, dobile bi i veću). Jedino što one svojim šokantnim i neumjesnim (obratiti pažnju i na djelovanje grupe Vojna), pomno osmišljenim performansima žele postići jest medijska pažnja i slava. Usto pružaju priliku zapadnim silama da, učestalim ukazivanjem na kršenje ljudskih prava u Rusiji, “speru ljagu sa sebe”.
Kritike na račun pritvaranja Pussy Riota i unutarnje politike Rusije, automatski znače priklanjanje suprotnom taboru – kapitalističkim silama (u prvom redu SAD-u). A onima koji nisu na njihovoj strani, ne preostaje pak ništa drugo nego biti prijatelj neprijatelju svoga neprijatelja.
U atmosferi usijanih radikaliziranih stavova, pojednostavljivanja i ograničavanja nema prostora za razmatranje i pregovaranje. Nema prostora za zlatnu sredinu! A obično se kaže da tamo negdje leži i sama istina.
Izlažući se nastojanjima obiju strana da nas uvjere kako su baš oni u pravu i kako su baš njihovi argumenti oličenje Objektivnosti i Istine, smatram da se cijelo ovo vrijeme treba ponajprije treba držati činjenice kako nijedan argument ne može opravdati dvogodišnju zatvorsku kaznu članicama Pussy Riota!
Za kraj crtice o krajnostima ostavljam odlomak iz odličnog teksta Adnana Terzića:
Uopšte nije važno je li muzika grupe Pussy Riot kvalitetna ili je obično smeće. Nije važno ni hoće li pankerke masno zaraditi na stečenoj golemoj slavi, jednom kada izađu iz zatvora, kao ni podgovara li ih neko na akcije koje su poduzimale. Važno je da 2012. godine nije normalno da se nekoga zatvori na dvije godine zbog onoga što su djevojke iz Pussy Riot napravile. Jasno, ima na planeti zemalja gdje ljudska prava uopšte ne postoje, ali ni to nije razlog da se ne osudi potez ruskih vlasti i ne izrazi podrška uhapšenim i osuđenim djevojkama.
