Dvije od tri žena tijekom života doživi seksualno nasilje i uznemirivanja. Zlostavljači diljem svijeta su obaviješteni – ujedinjene smo protiv seksualnog zlostavljanja!
U rujnu 2015. godine države diljem svijeta obvezale su se okončati sve oblike nasilja nad ženama do 2030. Dvije godine kasnije rastužio nas je, i razljutio, val za valom optužbi za seksualno uznemiravanje koje je krenulo s Hollywoodom, a potom se proširilo i na atlete, hotelsko osoblje, parlamentarce, kao i mnoge druge. Koristeći snagu solidarnosti uz potporu marljivih i poštenih novinara, žene su pomogle svijetu da se probudi iz noćne more svakodnevnog seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja.
Žene su te koje, na kraju krajeva, žive sa spoznajom kako tuđe ruke mogu biti gurnute u njihovu odjeću, kako mogu biti primljene za različite dijelove tijela, uhvaćene za genitalije, posramljene različitim imenima, zlostavljane te silovane. Žene – stvarni i potencijalni ciljevi zlostavljanja – odriču se slobode kretanja i življenja radi sveprisutnog straha od nasilja mijenjajući svoje obrasce ponašanja iako su zlostavljači ti koji moraju promijeniti svoje ponašanje, a ne njihove žrtve! Države su, prema međunarodnom pravu, dužne okončati ovo nasilje, bez obzira na to tko je zlostavljač.
Početna istraživanja u sklopu programa sigurnih gradova za žene pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda (org. UN Women’s safe cities programme) pokazala su kako 80-90% žena izvještava o različitim oblicima svakodnevnog seksualnog uznemiravanja u javnim gradskim prostorima, dok postotak muškaraca koji izvještava isto je znatno niži, ali i dalje zabrinjavajuć. Taj postotak podrazumijeva četvero od petero žena pored kojih prođete ulicom, upoznate u vlaku ili pored koje sjedite na pauzi tijekom ručka na radnom mjestu. U Europi, podatci govore kako je uznemiravanje doživjela jedna od dvije žene tijekom 2014. godine. Gruba procjena udruga za prevenciju nasilja govore kako, ali ako definiciju proširimo problematikom seksualnog uznemiravanja – brojka bi mogla biti znatno viša.
Seksualno uznemirivanje nije nove prirode, ali žene su te koje su prisilile da se problematika uznemirivanja nađe na dnevnom redu javne politike, kao i u javnoj raspravi. Zahvaljujući tom zahtjevu, već je došlo do značajnih odgovora. Primjerice; japanska vlada uvela je postupak u kojem zahtjeva od visokih dužnosnika da sudjeluju u obuci protiv seksualnog zlostavljanja prije bilo kakvog napredovanja, Jamajka je uvela zakon protiv seksualnog uznemiravanja, liječnička udruga s Novog Zelanda pokrenula je istražni postupak po pitanju uznemiravanja unutar vlastite struke, dok američki odvjetnici koji rade u ime imigrantskih poljoprivrednih radnika ističući vezu između seksualnog uznemiravanja te mizernih primanja, kao i ostalih oblika eksploatacije. Nadalje; indijska filmska kompanija Teleg pokrenula je forum protiv seksualnog uznemiravanja, dok je Australija na nacionalnoj razini pokrenula istražni postupak protiv seksualnog uznemiravanja na čijem je čelu Kate Jenkins, inače povezana s #MeToo pokretom.
U UN-u, na mom radnom mjestu, suočavamo se s izvještajima o neadekvatnim sustavima za rješavanje problematike seksualnog uznemiravanja. U tom kontekstu, glavni tajnik UN-a uspostavio je radnu skupinu za reevaluaciju trenutačnih praksi u sprječavanju i rješavanju problematike seksualnog uznemiravanja, kao i kreiranju preporuka za promjenu neadekvatnih praksi. Na nedavnom sastanku u Londonu, glavni tajnik i njegov tim objavili su priopćenje u kojem za seksualno uznemiravanje, zlostavljanje te nasilje na svim razinama prozivaju isključivo kulturu u kojoj dominiraju muškarci te neravnopravnost među spolovima. Izvršna direktorica za žene pri UN-u, Phumzile Mlambo-Ngcuka, u ožujku me imenovala izvršnom koordinatoricom i glasnogovornicom protiv seksualnog uznemiravanja. Unutar te dužnosti donosimo ono što smo naučili tijekom desetljeća rada sa žrtvama seksualnog uznemiravanja, radimo na tome da okončamo nasilje nad ženama te konzultiramo žene – od osoblja do vanjskih stručnjaka. Znamo kako su ženske organizacije, ako su slobodne da rade prema vlastitim potrebama i s adekvatnim financiranjima, ključne za razvoj politika protiv nasilja nad ženama te se oslanjamo u našim pothvatima na njihovu stručnost. Znamo kako trebamo reviziju i unutar vlastitih redova, kako bismo osvijestili da radimo najbolje što možemo po pitanju rješavanja ovog problema. Konzultacije su već započele.
Žene diljem svijeta upozorile su zlostavljače, dokazale su kako izgleda nulta stopa tolerancije prema zlostavljanju. Za razliku od tolikog vremena ranije, poslodavci, saveznici u medijima i UN ovaj put trebaju također učiniti značajan iskorak prema naprijed, zajednički iskorak. Ovo je idealan trenutaka u kojem bi naši kolektivni napori mogli uroditi plodom da se ukine rodna nejednakost te diskriminacija. Hoće li ovo biti korak prema prestanku nasilja? Odgovor je u našim rukama. Žene su zamislile svijet bez nasilja, države su čule njihove želje – sada moramo samo učiniti da se te želje i ostvare.
Prevela i prilagodila: Martina Raos
