[VIDEO] ‘Nitko mi nema pravo oduzeti san’

Prenosimo govor urednice Libele Ane Brakus, izvorno napisan za prosvjed “Hrvatska može bolje – bez vas”, održan na Markovom trgu u četvrtak, 16. lipnja, na dan kada je pala Vlada Tihomira Oreškovića. Transkript govora preuzet je sa stranica N1 televizije.

“Večeras ovdje prosvjedujemo za život – dostojanstven, slobodan i siguran. Za slobodu da život živimo onako kako mi to želimo, za pravo da slobodno govorimo, pišemo i mislimo. Prosvjedujemo s ciljem stvaranja društva u kojem će se različitost ne samo tolerirati, već tretirati onako kako zaslužuje – ravnopravno i s poštovanjem.

Sve se ovo negdje mora naučiti.

Cjelovita kurikularna reforma, ovakva kako je trenutno zamišljena, prepuna je kompromisa, ali ni takva nije bila dobra ovoj Vladi koja je danas pala. Vladi koja je cijelo vrijeme pozivala na tzv. dijalog, dok ju je zapravo rušila. Nekadašnji potpuni politički marginalci danas su u Saboru, do danas su bili u Vladi, govore kako je civilno društvo bolesno ili kako je antifašizam floskula. Oni se tamo ne nalaze slučajno. Probrani su i dovedeni jer su skrojeni po mjeri ušutkavnja, maltretiranja i omalovažavanja.”

“Dosta je”

“I tome se danas ovdje protivimo. I tome govorimo “Dosta!” Dosta cenzure, dosta gaženja po novinarima i novinarkama koji rade svoj posao. Dosta gušenja slobode govora. Mi koji se nalazimo na društvenim i političkim marginama poznajemo politike kontrole i one koji ih provode. Sjetimo se i homofobnog referenduma.

Sjetimo se i uspjeha koji su ostvarili pretvarajući se da su oni žrtve, a zapravo pokušavajući ograničiti pravo lezbijkama i gejevima, i njihovim obiteljima, na siguran i sretan obiteljski život. Sada pokušavaju “senzibilizirati javnost” za ukidanje seksualnih i reproduktivnih prava žena. Zapravo, dakle, žele kriminalizirati pobačaj i uskratiti ženama pravo na izbor.

“Zna se preko kojeg Mosta smo tu došli”

Oni ne dozvoljavaju da vaša djeca u školama uče točnije i bolje nego što ste vi učili, a zna se tko ne dozvoljava da idemo dalje, i zna se preko kojeg mosta smo do ovdje došli. Ja večeras govorim i kao žena i kao lezbijka i kao novinarka i kao aktivistkinja. Nitko nema pravo pretvarati javne medije u pamflete političkih stranaka. Nitko nema pravo provoditi cenzuru. Nitko nema pravo određivati ženama što će i kako činiti sa svojim tijelima.

Nitko nema pravo LGBT zajednici prijetiti oduzimanjem bazičnih ljudskih prava, ili ih ograničavati u tome da ih ostvaruju.”

“Nitko mi nema pravo oduzeti san”

“Nitko, ali baš nitko, mi nema pravo oduzeti san da će mojem djetetu u školi biti bolje. Da će učiti točnije. Nitko mi nema pravo oduzeti san da će moje dijete biti manje maltretirano i manje diskriminirano, da će živjeti sretnije i sigurnije.

Nitko mi nema pravo oduzeti san da će moje dijete biti sigurno od nasilja, kada već to danas nisu brojni od vas ovdje. To pravo nema država, i to pravo nema crkva.

A sasvim sigurno u državi koja je sekularna to nemaju pravo raditi zajedno. Svi mi radnici, radnice, gej, strejt, trans… Državljani i državljanke, ili oni koji to žele postati, baš svatko od nas ima pravo na slobodu, na obrazovanje, i na naše bazično ljudsko dostojanstvo.

Ova Vlada, koja je danas pala, pet mjeseci nije radila ništa drugo osim što nam je to oduzimala.
I zato danas, baš kao na nekom ispitu, pali ste – i odlazite. Dosta Šustara, dosta Juretića, dosta Hasanbegovića, dosta Ilčića. Dosta!”