Društvene mreže dio su svakodnevice i kao takve značajno utječu na naš život. No, one mogu i oduzeti život. Samoubojstva tinejdžerica čija su silovanja objavljena na društvenim mrežama posljedica su njihove rastuće snage.
Audrie Pott imala je 15 godina kada su njeni školski kolege odlučili da je njeno besvjesno stanje povod za silovanje. Da se zabava ne bi zaustavila na tome, odlučili su fotografije svog čina proširiti društvenim mrežama. Osam dana nakon silovanja, djevojka si je oduzela život. Njeni napadači uhićeni su tek sedam mjeseci nakon njene smrti. Uhićeni, ne i optuženi.
Kanađanka Rehtaeh Parson imala je 15 godina kada su je silovala četvorica kolega. Snimke čina putem Interneta kružile su po cijeloj školi. Dvije godine kasnije, djevojka se više nije mogla svakodnevno sučeljavati s vrijeđanjima kolega i kolegica te si je oduzela život. Silovatelji nisu pronađeni – nije bilo dovoljno dokaza. Smrt djevojke bila je povod Anonymusima da se oglase. Ne nađe li policija dovoljno dokaza, poručili su da će obaviti njihov posao.
U polusvjesnom stanju silovana je 16 godišnja tinejdžerica u Ohiu. Dvojica srednjoškolaca proglašena su krivima. No, ono što zastrašuje u ovome je slučaju javnost koja je sa suzama u očima ispratila izricanje kazne. Nisu plakali zbog mlade djevojke, nego zbog mladića. Naime, oni su perspektivni igrači američkog nogometa i ovom im je presudom uništena budućnost. Djevojci očito nije.
Facebook : Šale o silovanju = sloboda govora?
Jedan od standarda kojih se Facebook drži je netolerancija prema govoru mržnje. No, isto tako Facebook drži da je sloboda govora i razmjena mišljenja možda i važnija od prethodnog standarda.
Dakle, ukoliko ste napravili grupu ili objavili sliku koja se bavi silovanjem ili nasiljem na humoristični način, OK JE. To je sloboda govora i takav je sadržaj bezazlen. Sliku žene koja doji ne možete objaviti ali grupe kao što su: ” Rape is not a crime, it’s suprise sex” ili “Ako siluješ kurvu … da li je to krađa ili silovanje” su očito sloboda govora iliti humorističan sadržaj. Ukoliko netko prijavi takvu grupu, administrator dobije pokoju opomenu i nakon nekoliko prijava izbriše mu se profil. Koji on može ponovno kreirati, dovoljno je samo da unese novu e – mail adresu. Kazna nimalo proporcionalna mogućim posljedicama grupe. Zdravorazumsko pitanje je da li je takav sadržaj bezazlen. Složimo li se s tom tvrdnjom, znači li to i da je čin silovanja bezazlen ukoliko ga je počinitelj u tom trenutku smatrao duhovitim? Bila je pijana i mi smo se zafrkavali, neće se ponoviti.
{slika}
Mediji su oruđe u rukama onih koji se njima koriste
Društvene mreže su medij i moramo ih gledati kroz taj okvir. Svaki medij ima pozitivne i negativne značajke i zahtijeva regulaciju. Još 2008. godine psihijatar HimanshTyagi upozoravao je na ekstremna ponašanja mladih do kojih Facebook može dovesti. U njima je bilo i samoubojstvo potaknuto neprestanim maltretiranjem putem Facebooka. Nažalost, tome svjedočimo u sve većem broju.
Problem kao i najveća prednost društvenih mreža je dostupnost i otvorenost svima. Upravo iz tog razloga ih je jako teško, ako i nemoguće potpuno kontrolirati. Stoga je važno napomenuti da mreže nisu jednoznačno loše, već mogu služiti i za dobre ciljeve. Ovisno o tome tko se njima služi. Njima se služe i loši ljudi. Kao i u stvarnosti, loše ljude i njihove loše postupke trebalo bi kažnjavati. Šale na račun silovanja, nasilja ili pedofila i dječje pornografije nisu humorističan sadržaj, osim ako vam smisao za humor nije u potpunosti iskrivljen. Stoga, odgovornost za širenje mržnje kao i nedoličnog sadržaja koji može produbiti postojeću traumu ili potaknuti osobu da si oduzme život snose oni koji je šire. No, na prvom mjestu u lancu odgovornosti su ipak tvorci društvenih mreža koji posjeduju moć regulacije istih. Ukoliko ne žele još poneki život na duši i ako žele mirno spavati time bi se trebali aktivnije pozabaviti. No, tko zna – možda oni mirno spavaju i sada?
Iva Zelić
