“Festival nastaje kao potvrda kontinuiteta feminističkog delovanja na ovim prostorima, ali istovremeno otvara nova polja akcije kroz dijalog i inicijative feministkinja sa različitom istorijom.”
U društvu postjugoslavenskih i švedskih feministkinja prvog prosinačkog vikenda održan je prvi okrugli, a peti po redu beogradski BeFem. U kontinuitetu, festival se održava od 2009. godine, a karakterizira ga specifična švedsko-srpska veza: pokretačice i organizatorkinje festivala su Jelena Višnjić i Šveđanka sa srpskom adresom – Christina Wassholm. U suštini, lako je povezati osnovnu postavku festivala i različite “istorijske” momente izvođačica i gošća. Ovogodišnje izdanje, ali zapravo i svako prethodno “predstavlja otvoren prostor u kojem se osećaju pozvanim i dobrodošlim sve/i one/i koji žele da razgovaraju i da tako daju svoj doprinos feminističkoj misli i akciji.”
U širokom rasponu sadržaja, organizatorice su ove godine željele razgovarati o medijskoj proizvodnji i reprezentaciji roda, ali i klitorisu, strategijama borbe protiv rasizma, različitih oblika (hetero)normativnosti, a u nešto drugačijem izdanju sudionice i sudionici mogli su se okušati u sadržajima kao što je queer salsa. Ovakvi sadržaji savršeno su se uklopili u već dobro znanu BeFem-ičnu maksimu da se u ta dva feministička dana i politizira, i zabavlja, i kritički promišlja. “Osim nevjerojatne energije, produkcije različitih feminističkih praksi (umjetničkih, medijskih, aktivističkih i teorijskih), ove godine je valjda najvažnija ta jedna cijela nova generacija koja se pojavila tokom dva dana u Kulturnom centru Grad” zadovoljno prepričava Jelena Višnjić te s osmijehom dodaje kako su se pojavile i neka predviđanja da će BeFem uskoro biti posjećeniji festival od EXITA.
Za idealan prostor održavanja tako se i ove se godine pokazao KC Grad. Simpatičan i ugodan prostor s pripadajućim šankom i prihvatljivim cijenama, čini ovaj dvodnevni festival izrazito intimnim pa je i nabijenost sadržajem i raznim predavanjima koja se nižu jedna za drugim rezultirala jednakom nabijenošću pozitivne energije, optimizma, kritike, rasprave i na koncu, nabijenost ljudstvom jer nije nevažno napomenuti da je ovogodišnji BeFem izrazito dobro posjećen.
Vratimo li se na prethodne mjesece, feminističkih festivala u regiji tijekom jeseni ne nedostaje. Na ljubljanskom festivalu sa zavidnom produkcijskom 19-godišnjom tradicijom, “Mesto žensk”, sudjelovale smo u listopadu i to u sklopu Platforme za rodne kulturalne prakse i petnaestak feminističkih i queerovskih inicijativa s postjugoslavenskog prostora s ciljem osnivanja neformalne mreže organizacija. Ovogodišnje izdanje udružilo se s inače martovskim feminističkim i queerovskim festivalom “Rdeče zore” tako da smo ove godine imali/e priliku vidjeti “Rdeču zoru nad Mestom Žensk”. Tradicionalno, do studenog je kratak rok pa ne treba dugo čekati ni na hrvatsko izdanje sedmog, VoxFeminae festivala.
Svim festivalima na kojima smo sudjelovale, nešto je bilo zajedničko. Ako nam se u Ljubljani nad glave nadvijao referendum, a na Voxu već jako opasno zasmrdio, na BeFemu smo svi/e s jednakom tugom i negodovanjem o njegovom ishodu i raspravljale/i. Vjerojatno nije bez razloga Mara Vujić, umjetnička direktorica festivala Mesto žensk istaknula kako je ove godine poseban naglasak među ostalim bio upozoriti na “val nacionalizma, diktate heteronormativnosti i ekonomsko, političko i klasno nasilje.”
U takvom okruženju, čini se da se sve tri države na svoje načine bore s opresijom što državnog što drugih aparata. Kao odgovor na to, ovakvim festivalima, njihovim sadržajima, predavačicama/ima i sudionicama/icima stvaraju se mali i sigurni prostori u kojima pričamo što želimo, problematiziramo i kritiziramo, i za ruku držimo one koje želimo.
Ove godine iznimno, Beograd je i protekli vikend na četvrtom Femix Festu bio u znaku muzike, filma, fotografije, poezije i kazališta, a sve iz vizure ženskog stvaralaštva.
Umrežavanje, druženje i organizacijsko povezivanje kao i osjećaj koji se svakim sudjelovanjem potvrđuje, jasno pokazuju koliko je dobro biti dijelom ovakvih projekata. Sudionice i sudionike Libeline radionice na BeFem-u kroz kreativnost smo potaknule na cyber-aktivističku borbu protiv patrijarhata. Da, možda je riječ o malenom i simboličnom koraku, ali ako se aktivirala lampica, sve ovo ima smisao koji se ne smije kritizirati. {slika}
Publike, tema, volje i entuzijazma jasno – ne nedostaje, ali visokorizičnost iz naslova tek je malen podsjetnik da je još puno borbe i osvajanja prostora tek pred nama.
