Pjesma je dočekana sa šokom i nevjericom od strane svih kojima je zdravi razum osnovno životno pomagalo, a s oduševljenjem u krugovima obožavatelja Jelene Rozge i svih onih kojima su ovakvi stihovi još jedna prilika da nesvjesno tancaju po tuđim notama.
Na stihove Vjekoslave Huljić prva je reagirala Remi:
“Mislim da je Vjekoslava Huljić hrvatskoj ženi naudila više nego svi hrvatski šovinisti zajedno. Nalijepila joj je da se realizira isključivo kroz brak, majčinstvo, da dopušta da je gaze i emocionalno zlostavljaju… A sad kroz ovu sirotu Rozgu poziva muškarca da dođe po ženu “ko slavljenik po tortu”… Ma daaaaj, molim te! Nikad nisam mislila da ću reagirati na ovakav treš, ali negdje čovjek mora podvući crtu. Zbilja je vrijeme da prestane zaglupljivanje. Žene, ispljuskala bi vas. A Vjekoslavi ustavno oduzela pravo na slobodan govor.”
Podsjetila nas je Remi na činjenicu koliko skromno dobacujemo onim što svakodnevno činimo za ravnopravnost žena i rodnu ravnopravnost, podsjetila nas je na ubogu rodnu bezperspektivu koja umanjuje sve pozitivne feminističke i ine prakse koje poduzimaju skupine i zajednice poput ekipe portala Vox Feminae i Libela, brojnih udruga sa sličnim i srodnim ciljevima.
Mediji vječno gladni spektakla jedva su dočekali zakuhati još jedan sukob na estradnoj desnici/ljevici, pa su brzopotezno Huljićevoj ekipi dojavili o “uvredi” koju im je Remi uputila. Najviše se potresen našao Tonči Huljić, glavni dizajner ovog stihovnog i svjetonazorskog nonsensa. Otac, suprug, šef i skladateljski bard odmah uzima stvar u svoje ruke, dok “štićenice” – izvođačica Rozga i autorica kritiziranog korpusa stihova Vjekoslava pokorno šute. Iako ga u tekstu Remi nije izrijekom spomenula, brani Huljić svoje stado, muškarac je to i njegova riječ u kući i studiju je prva i zadnja.
“Za mene je ona niži oblik života, a s nižim oblicima života se ne upuštam u raspravu. Ma još nešto. Taj niži oblik života pjeva kako nije na vrijeme “svršila”, i kaže da navodno predaje engleski jezik u školi. Svoje dijete nikad ne bih pustio u takvu školu”, odgovara Huljić u maniri pater familiasa i uličnog probisvjeta i bukača.
Puleni famozne Tonike, Huljićeve tvrtke iz koje izlaze izvođači poput Magazina, Rozge, Joleta i ostalih maltretiraju nas već tamo od ranih 90-ih, kada je shvatio da je prerano za direktan uvoz autentičnog turbo folka, pa je svoju “dugmetaru” podesio na tonove zabavnjaka umotanog u kodove turbo folka. Upravo je on prije dva desetljeća pripremio teren za ulazak turbo folka na velika vrata i zagušio proboj organskog popa i rocka.
Prvi pravomoćno osuđeni glazbeni plagijator u Hrvatskoj brani čast i ugled svog malog, ali moćnog estradnog poduzeća koje mu donosi novac nužan da standard života održi bar približno na onoj razini na kojoj se nalazio i prethodnih godina, kada nam se s naslovnica novina smiješio u bijelim odijelima, zaklonjen staklima tamnih naočala jer je u Splitu sunce ponekad toliko jako da vam može ozbiljno oštetiti vid.
U vrijeme najranijih Huljićevih juriša na top ljestvice i javni ukus bila sam glazbena novinarka jednog dalmatinskog dnevnog lista i s te sam pozicije svakodnevno svjedočila metodama kojima se splitski hitmejker suprotstavljao svima koji su kritizirali njegove uratke. Nakon što sam, ne bez truda i taktiziranja, uspjela objaviti nekoliko tekstova u kojima ga se proziva za korupciju, festivalske namještaljke i plagiranje, Huljić se primio telefona i nazivao moje urednike s pitanjem “zašto ga ta novinarka iz mjeseca u mjesec proganja i blati”. Pokušalo mu se ukazati na slobodu mišljenja i činjenicu da ne moraju svi novinari biti oduševljeni onim što snima i plasira. Jer Huljić je navikao na ulogu šampiona, skladatelja best sellera, tepanje medija i prešutno odobravanje kolega.
Na stranu činjenica da su mu na hrvatskoj estradi mnogi zavidni, polovica te scene puca od ljubomore što sami nisu u stanju na tako efektan način unovčiti svoj stihoklepački besmisao, no na prste jedne ruke moguće je izbrojiti kolege koji su usudili naglas nešto reći o seksizmu i šovinizmu kojim su natopljene njegove pjesme.
Zato je reakcija Mirele Priselac Remi važna i potrebna; njena je pobuna legitiman otpor gušenju sloboda i svijesti ženske populacije.
Najstrastveniji konzumenti Huljićevih proizvoda su djevojčice u dobi od 10 do 17 godina, baš njima refreni i stihovi pjesama bračnog para Huljić obilježavaju djevojaštvo i mladost, te truju ono malo samosvijesti koje su mogle primiti iz drugih izvora.
Huljić se iz petnih žila brani od kolegice Remi i zato što mu je njegova estradna radionica jedino što mu je od domaćih poslova preostalo nakon poslovnog gubitka što ga je pretrpio propašću Ava produkcije s kojom je udružen s Romanom Majetićem namjeravao obilježiti cijelu televizijsku eru. Kvantni Svemir ili neka druga energetska sila spriječile su ga da na dugi rok zavlada tržištem sapunica, pa se Hulja (kako ga od milja zovu lakoglazbeni suparnici) vratio onome što najbolje zna – masovnoj proizvodnji glazbene bižuterije namijenjene uglavnom ženama, djevojkama i djevojčicama.
Da, dobro ste čuli, najstrastveniji konzumenti Huljićevih proizvoda su djevojčice u dobi od 10 do 17 godina, baš njima refreni i stihovi pjesama bračnog para Huljić obilježavaju djevojaštvo i mladost, te truju ono malo samosvijesti koje su mogle primiti iz drugih izvora.
Estradni lisac i njegova umrežena zločinačka organizacija sastavljena od medija i industrije zabave potrudila se da te mlade žene svojim pjesmama intoksicira od najranije dobi, do brzog ulaska u brak, još bržeg izlaska ili mučnog čučanja u tiranskom odnosu. Za svo to vrijeme obavezna zvučna kulisa su im Huljićeve pjesme.
Huljić je na vlasti dulje od prvog hrvatskog predsjednika i HDZ-a, u svijetu politike srodna mu je duša tek Vladimir Šeks.
Neće Remin pravednički istup spasiti i ozdraviti hrvatsku estradnu i glazbenu scenu, ali lijepo je znati da se konačno netko u javnoj sferi usudio podići glas protiv ovih sramotno ponižavajućih, šovinističkih stihova.
Remi je posudila glas onih kojima stvaralaštvo bračnog para Huljić i njihovih vokalnih solista nije životna svakodnevica, već tragikomičan, ružan i uvredljiv incident od kojeg su prisiljeni okretati glavu i bježati među zidove svojih domova i supkultura.
