- Postoji ozbiljna bojazan da će se ukidanjem instituta Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova smanjiti postojeći nivo zaštite od diskriminacije temeljem spola i seksualne orijentacije. Time će biti poništeni dugogodišnji pozitivni napori za postizanje rodne ravnopravnosti te će biti učinjen veliki korak unatrag u ostvarenju prava žena koja nikada nisu ni dostigla zadovoljavajuću društvenu razinu.
- Pripajanje Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Uredu pučkog pravobranitelja dovodi u pitanje usmjerenost na diskriminaciju temeljem spola te ukida već ustanovljenu dobru praksu na konkretnim slučajevima koje Ured pravobraniteljice zaprima i na čijem rješavanju radi.
- Uz postupanje po pojedinačnim pritužbama o diskriminaciji, posao Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova uključuje kontrolu provođenja Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), kontrolu rada tijela državne uprave u slučajevima obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama, kontrolu rada centara za socijalnu skrb, reagiranje na seksističke i homofobne ispade u medijima, kontrolu rodne uravnoteženosti obrazovnih sadržaja i programa što je sve izuzetno važno za postizanje ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj.
- Diskriminacija temeljem spola/roda ili seksualne orijentacije je vrlo različita pojava od diskriminacije temeljem etniciteta, rase, vjeroispovijesti ili dobi. Svaki od ovih oblika diskriminacije ima svoju posebnu povijest i logiku i svaki traži zasebno krojen pristup te stoga i zasebnu instituciju.
- Ukidanjem instituta Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova smanjila bi se institucionalna podrška žrtvama diskriminacije temeljem spola odnosno ženama koje su prema svim pokazateljima višestruko diskriminirane u RH u području rada i zapošljavanja, sudjelovanja na mjestima odlučivanja te su i dalje žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Upravo je Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova svojim radom doprinio borbi protiv nasilja nad ženama te promicanju ravnopravnosti spolova i ženskih prava.
- Ovim prijedlogom se ne rješava problem nedostatnih ljudskih, materijalnih i financijskih resursa u Uredu pučkog pravobranitelja. Štoviše, vrlo je moguće da bi se širenjem opsega posla smanjio nivo postojeće zaštite za sve skupine. Ako je pak u pitanju ušteda novca zaista je apsurdno da se i opet štedi na “ženama” odnosno uredu koji se bavi ravnopravnošću spolova što je jedno od temeljnih načela Ustavnog ustrojstva RH.
- Načelo ravnopravnosti spolova zauzima posebno mjesto u pravnom poretku Europske unije. Ono je od samog njenog osnivanja bilo pokretač razvoja njezine socijalne politike i stoga je EU razvila posebne institucionalne instrumente zaštite i promicanja načela jednakosti spolova s jedne strane i zaštite od ostalih oblika diskriminacije s druge strane koji su nezavisni jedni od drugih. Ne treba ni zanemariti kako je Europska komisija u sklopu pregovora zatvaranja poglavlja 19. inzistirala na jačanju kapaciteta Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Ovakvom mjerom izigrava se taj uvjet.
- Većina država članica EU ima neovisno tijelo zaduženo za zaštitu i promicanje jednakosti spolova koje je odvojeno od ureda pravobranitelja koji se bave zaštitom općih ljudskih prava. U nekim državama postoje pravobranitelji/ pravobraniteljice za suzbijanje diskriminacije koji su izričito odvojeni od općih pravobranitelja upravo zato kako bi se osigurao viši nivo antidiskriminacijske zaštite i izbjegao sukob nadležnosti.
- Ne treba zaboraviti da se jedna od rijetkih pohvala koji je Odbor UN-a za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW odbor) uputio Hrvatskoj upravo odnosi na rad Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
- Ovakav postupak ukazuje na nedostatak političke volje za postizanje ravnopravnosti spolova i potpuno zanemarivanje činjenica koje ukazuju na neravnopravnost žena u Hrvatskoj. Postoji jasna horizontalna i vertikalna segregacija između muškaraca i žena na tržištu rada: žene čine većinu nezaposlenih i radnica u potplaćenim sektorima, rjeđe napreduju na poslu, trpe uznemiravanje na radnom mjestu, zaposlene žene su još uvijek u većoj mjeri opterećene obiteljskim obvezama u odnosu na muškarce. Žene su podzastupljene u tijelima zakonodavne i izvršne vlasti, a njihovo sudjelovanje u tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave pada od županijske (21,4%) preko gradske (20,7%) do općinske razine (12,2%) na kojoj je najmanja. Osim toga prisutni su problemi u područjima vezanim uz nasilje protiv žena, reproduktivno zdravlje žena, a prikaz žena u medijima je često stereotipiziran. Naročito je velik problem prisutan u prikupljanju i iskazivanju podataka po spolu u sudskim postupcima, članstvu u nadzornim i upravnim odborima javnih poduzeća, te vezano uz žene pripadnice nacionalnih manjina.