Jučerašnji je dan bio posve uobičajen: ustala sam, otuširala se, odjenula i pobrinula za djecu. Moj je suprug ustao, otuširao se, odjenuo i prošetao pse. Djecu smo smjestili u auto i odvezli ih u vrtić. Oboje smo radili cijeli dan, pokupili klince, vratili se kući. Suprug je odveo našeg sina u podrum da vidi psiće (jer je netom nakon povratka kući počeo skandirati: “Psić! Psić! Psić!”). Skinula sam bebinu jaknu, potom svoju i objesila ih u ormar. Svoje sam cipele pospremila u ormarić (obećajem, ovo je važno). Povela sam bebu sa sobom da se presvučem. Vratili smo se u dnevnu sobu i ja sam počela sklanjati papire i druge gluparije s kuhinjskog stola. Kad sam bila gotova, beba i ja smo se otišle igrati u dnevnu sobu. A onda je počelo…
Suprug i sin vratili su se iz podruma, suprug je skinuo djetetovu jaknu i tenisice i ostavio ih na kuhinjskom stolu. Potom je ostavio dijete u dnevnom boravku i otišao u kuhinju nešto gricnuti (dobro ste pročitali/e: tražio je nešto za jelo za sebe, ne za dijete). Tada sam rekla: “Možeš li mi pomoći i barem pospremiti Hadenovu jaknu i tenisice u ormar?”
Možeš li mi pomoći? Pomoći meni? Odjednom mi je čitav život proveden sa suprugom bljesnuo pred očima. Možeš li mi pomoći i…
…pospremiti djetetovu jaknu?
…donijeti bebinu bočicu?
…oprati svoj tanjur?
…pospremiti svoje cipele u ormarić?
…baciti smeće?
…posložiti svoje rublje?
Odjednom mi je sve bilo jasno. To su bile pogrešne riječi. Onime što čini on ne pomaže meni. On se samo ponaša kao odrasla osoba i moj partner. U tom sam trenutku glasno rekla: “U stvari, možeš li to jednostavno napraviti? Ne pomažeš meni, samo pospremaš za vlastitim djetetom”. Nije ništa rekao, ali je pospremio odjeću. Tada sam odlučila da više nikada neću zamoliti supruga da mi pomogne, osim ako se doista ne radi o usluzi koju čini meni osobno (npr. u slučaju da treba zgnječiti ogromnu bubetinu koja je dozujala ravno iz pakla s namjerom da me smakne). Evo i zašto:
Time umanjujem njegovu vrijednost.
Moj suprug je odrasla osoba. On je posve sposobno i funkcionalno ljudsko biće i ne treba ga tretirati kao mog pomagača, asistenta, ili nekoga kome je potrebno davati upute kako bi bio koristan. On može biti koristan sam od sebe. Ako postoji nešto što treba napraviti, a on to ne primjećuje, mogu mu na to skrenuti pozornost. Ali ono što čini, ne čini za mene, već zato što je u našem zaposlenom kućanstvu to jednostavno potrebno učiniti. Kad on mene zamoli da donesem bočicu, nikada ne kaže da time pomažem njemu jer to i ne činim. Nisam njegova pomoćnica, niti je on moj pomoćnik.
Time preuzimam preveliku odgovornost na sebe.
Odgovornost za održavanje našeg kućanstva i hranjenje/pranje/odijevanje naše djece nije samo moja. Međutim, kada naš odnos kontekstualiziram time što molim svog supruga da mi pomogne umjesto da ga jednostavno zamolim da nešto učini, svu odgovornost preuzimam na sebe. Mnogo je stvari koje si želim u životu: otmjeno plovilo, skupocjen auto, stroj koji slaže rublje umjesto mene. No stopostotna odgovornost za naše kućanstvo i našu djecu nisu jedna od tih stvari. 50 posto mi je sasvim dovoljno.
Time nenamjerno pružam loš primjer našoj djeci.
Ne želim da moji sinovi odrastaju u uvjerenju da spuštanjem zahodske daske nekome čine uslugu. Ne želim da odrastaju u uvjerenju da zaslužuju lovorike zato što su bacili smeće ili objesili jaknu. Želim da se ponose time da su partneri drugoj osobi u punom smisle te riječi, odnosno, da odrade svoj dio posla te, u skladu s time, osjećaju zasluženi ponos i užitak.
Time omalovažavam naš partnerski odnos.
Moj suprug je moj partner. Možda ne činimo sve uvijek na isti način (na koncu, mi smo različite osobe), ali smo u svemu jednaki. Zajednički radimo na realizaciji glavnog cilja, a to je sretna, zdrava obitelj (i kuća koja nije prekrivena pireom od mahuna, komadićima piletine i sirupom od mandarine). Ne želim naređivati suprugu i nipošto ne želim da misli da je njegova svrha pomagati meni, jer nije. Njegova svrha je biti otac i moj partner. I gnječiti kukce. Stoga kad idući put moj suprug ostavi svoje čisto, suho rublje u sušilici šest dana, neću ga zamoliti da “mi pomogne” i isprazni sušilicu, već ću mu jednostavno reći da skloni svoja sranja.
Prevela i prilagodila Nada Kujundžić
