Sa svakim novi pokušajem ograničavanja reproduktivnih prava dolazi i jedan neugodan podsjetnik: ograničavanje prava na pobačaj ne ograničava potrebu za pobačajem, niti sprječava pobačaje da se dogode.
No ipak, oni čine da pokušaj prekida trudnoće postane opasan, jer žene i dalje poduzimaju sve mjere koje su potrebne da vrate kontrolu nad svojim tijelima i životom. Povijest bi nam trebala biti učiteljica, no ipak ne moramo gledati tako daleko unazad: prema procjenama Projekta za evaluaciju kojeg provodi policija iz Texasa, iz studenog 2015. godine, u toj je državi, gdje je radi restrikcija pozatvarana većina državnih klinika, 240.000 žena pokušalo je samoinicirati pobačaj.
Te žene se možda ne oslanjaju u tolikoj mjeri na žičane vješalice, kao u nekim prošlim vremenima, ali načini na koje pokušavaju izvesti pobačaj definitivno nisu napredak. Značajan broj žena je počeo tražiti domaće pripravke, kao što su biljke i vitamini, koristeći se informacijama o pobačaju koje su prikupile “od prijatelja/ice od povjerenja, člana/ice obitelji ili s interneta”, prema TxPEP-u.
U zemlji u kojoj je pobačaj tehnički legalan, činjenica da se žene okreću biljkama i internetu kako bi inudicrale vlastiti pobačaj bi nam trebala nešto reći. I, sudeći prema stručnjakinjama/cima, to nešto nije dobro.
{slika}
Informacije su vani: brzo googlanje, uz korištenje bilo koje kombinacije riječi “biljke” i “pobačaj” ili “prekid trudnoće” će izbaciti mnoštvo rezultata, ali to nije ništa novo.
Biljna medicina se još od antičkih vremena koristi za cijeli niz pitanja iz domene reproduktivnog zdravlja. Kako su te upute sada porazbacane na internetu, osnova prenošenja informacija je u osnovi ista, rekla je Virginia Ahearn, certificirana primalja i osoba ovlaštena za propisivanje biljnih pripravaka. Blogovi su “od usta do usta” 21. stoljeća.
“Biljna medicina i ovakve informacije povijesno su prenošene s koljena na koljeno, kroz generacije žena, a sada je, možda, internet preuzeo tu ulogu”, rekla je Ahearn za Mic.
Danas većina naputaka za uzrokovanje pobačaja biljkama dolazi s blogova ili Reddita ili stranica koje izgledaju kao da su stvorene na samom početku interneta (iako, u nekim slučajevima to i je tako). Rezultatima pretrage dominiraju pokušaji terminacije trudnoće uz pomoć biljnih pripravaka kao što je sjeme divlje mrkve, plava staničarka i kineska anđelika, i to iz prve ruke.
Mnogi od tih izvora imaju i disclaimere u kojima tvrde da to nisu vodiči za izazivanje pobačaja uz pomoć bilja, ali svejedno pružaju informacije, i to korak po korak, kako izazvati pobačaj. Jedan od najpoznatijih izvora je Sister Zeus, stranica koja sadrži vodič tjedan po tjedan o trudnoći, s informacijama o biljkama, nudi i lisu potencijalnih rizika i očekivanih rezultata, a sve u ime jednostavnog davanja informacija.
Stranica nudi i nekoliko drugih, medicinski orijentiranih izvora o reproduktivnom zdravlju, kao što je Planned Parenthood, uz informacije o prirodnim abortivima (Mic je zatražio komentar od Sister Zeus, ali nije dobio odgovor do objave članka).
Dr. Leah Tores, ginekologinja koja radi sa grupom “Liječnici za reproduktivna prava“, online poplava alternativnih metoda za prekid trudnće nije znak da se razvija “učini to sama” kultura. Naprotiv, reflektira koliko su se srozala reproduktivna prava.
“Činjenica da se žene okreću biljnim metodama podsjeća na podzemne metode izazivanja pobačaja, one koje su se prakticirale prije nego li je procedura postala legalna,” izjavila je Torres za Mic. “Ljudi su ovakve stvari radili u doba kada još nismo imali modernu medicinu. Zašto se vraćamo u eru prije moderne medicine? Ne smijemo se okretati ovakvim rješenjima. To nije ono što moderna medicina može ponuditi.”
Travari/ce se slažu. Susun Weed, autorica i autoritetkinja na polju biljne medicine, izjavila je kako neće savjetovati ženu da koristi biljna abortivna sredstva, osim ako pacijentica najprije ne dogovori medicinski ili kirurški pobačaj, jer biljke jednostavno nemaju istu razinu učinkovitosti.
“Ako ne želiš dogovoriti sastanak s liječnikom/com i napraviti medicinski pobačaj, onda ne želiš napraviti pobačaj,” izjavila je Weed te dodala: “Prvo odluči što želiš, jer naša tijela prate što naš um vjeruje. Ako je žena neodlučna, onda je najizglednije da će ona biti ta kojoj biljke naštete.”
Drugi očiti način na koji si žene mogu naštetiti je nedostatak informacija, ali ne nužno o samim biljkama. Weed je objasnila kako je jedna od opasnosti bilo koje informacije koju je moguće dobiti online (ili bilo gdje a da nije direktno od osobe koja se profesionalno bavi travarstvom) činjenica da žene ne dobiju odgovore na najbitnija pitanja
“Kako biste napravili pobačaj uz pomoć biljke, morate znati o kojem dijelu biljke razgovaramo – na primjer, ne samo divlja mrkva, već sjeme divlje mrkve,” rekla je Weed. “Moramo znati kada se ono bere. Moramo znati kako ga pripremiti. Zatim, moramo znati dozirati. Sve to stoji i za aspirin, zar ne?”
“Bez toga,” nastavlja Weed, “to što imate je folklor, ne biljna medicina.”
Pobačaj izazvan biljkama nije nužno loš – ali nije pouzdan. Među ženama koje su samoinducirale prekide trudnoće, a sudjelovale su u ovom istraživanju, oni prirodni pripravci koje su one tražile su često bili neučinkoviti. Sve žene koje su navele kako su koristile biljne pripravke su “naposljetku zatražile kirurški pobačaj, jer se činilo da njihove metode induciranja ne djeluju.” U kvartu New Yorka zvanom Washington Heights, gdje je 2011 DNAInfo otkrio da se biljke u velikoj mjeri koriste kao abortivna sredstva, mogućnost da terminacija trudnoće ne uspije je bila često uzimana u obzir.
U određenim slučajevima, neuspjeli pokušaji prekida trudnoće mogu dovesti do savršeno zdrave trudnoće, koliko god ona bila neželjena. Ali ponekada, biljna abortivna sredstva mogu biti opasna i dovesti do abnormalnosti na fetusu bez uzrokovanja pobačaja. U ekstremnim slučajevima mogu dovesti u pitanje i život trudne žene, što se dogodilo s Kris Humhprey, dvadesetčetverogodišnjakinjom koja je preminula nakon što je pokušala samoinicirati pobačaj uz pomoć barske metvice, nesvjesna da ima izvanmateričnu trudnoću.
“Uglavnom, problem je što će se netko odlučiti na biljke, koje neće djelovati, i onda će ta osoba trebali medicinsku pomoć – ili radi infekcije ili teškog krvarenja – a to je nešto što bi ionako trebala napraviti za pobačaj ili radi saniranja spontanog pobačaja,” rekla je dr. Torres.
Virginia Ahearn je dodala: [Pobačaj izazvan biljkama] nije nešto do čega dođeš na način da malo pogledaš biljke, odeš u trgovinu, kupiš i misliš da će sve savršeno funkcionirati … Žene bi svejedno mogle doći u susret s medicinskim sistemom, stoga trebaju biti spremne.”
{slika}
Najveći problem je nesvjesnost o potencijalnim rizicima. Ponekad, proces uzrokovan biljkama funkcionira točno kako je trebao, I žene prekinu trudnoću uz jedan maleni grč. (“Dnevnik o pobačaju“, podkast žena koje govore o svojem pobačaju, sadrži i neke uspješne priče). Kako je klinička travarica Crystal Honeycutt objasnila, čak kada ovi samo-inducirani pokušaji i uspiju, nije najugodnije.
“Sigurno je da se pobačaj može inducirati, ali to je veliki pothvat.” rekla je Honeycutt. “Ne samo da će jako boljeti, nego će se pojaviti i emocionalna previranja. Vaše tijelo prolazi kroz neočekivane procese; neupitno je hoćete li početi krvariti. Svi rizici koje donosi medicinski pobačaj je dodatno naglašen kada se radi o pobačaju uzrokovanom biljkama.”
Za razliku od lijekova koji se koriste za medicinski pobačaj, biljna abortivna sredstva nisu u tolikoj mjeri proučena, i njihovo djelovanje nije toliko predvidljivo.. To ne znači da njihov učinak uvijek izostane ili da su neupitno opasna; to znači da postoji određena količina rizika, najvećim dijelom radi toga što ne znamo točno koliko toksični i koliko snažni pripravci koji djeluju na maternicu mogu biti.
“Biljna medicina je medicina; mora postojati dodatni oprez,” rekla je Honeycutt. “Kada radite s moćnim biljkama, jako je važno ljudima osigurati odgovarajuće vodstvo, i osigurati da poštuju kontekst u kojem rade s tom biljkom.”
Nadodala je i kako je svjedočila da se često radi o ženama iz naglašeno siromašnih, ruralnih područja, gdje si one doslovno ne mogu priuštiti da budu zbrinute dovoljno da bi bile sigurne. “To je, po meni, pravo pitanje sigurnosti,” rekla je “koliko su one prestrašene i same dok traže ovakve informacije.”
{slika}
Pravi problem s uradi-sama pobačajem: Nije da prirodne metode induciranja pobačaja nemaju dugu i zabilježenu povijest, ali postoji razlika između prakticiranja biljne medicine i pisanja o njoj na blogu. Kako je Ahearn naglasila, razlika je to što su u prošlim vremenima “ljudi znali izvor informacija”, što je bila dodatna sigurnost, a koju internet ne može ponuditi. Stručnjaci mogu pomoći, ali ih se mora zapravo i konzultirati.
“Dio moje borbe je dijeljenje informacija koje su korisne, ali i biti odgovorna,” rekla je Ahearn. “Mislim da, ako žene traže informacije mimo interneta, ako su u mogućnosti naći travara/icu ili primalju koja radi kućne porode ili ima realnog iskustva kako ispravno koristiti biljke, točno i mudro – znači da će žene imati više moći.”
Problem je, slažu se liječnici/ce različitih profesionalnih pozadina, to da žene osjećaju da se same moraju pobrinuti o tome – što, kako Weed i sama zna, može imati opasne posljedice. Prije nego li je sud donio odluku u slučaju Roe protiv Wadea, ona je gotovo iskrvarila do smrti nakon što je pokušala samoinducirati pobačaj steriliziranom pletaćom iglom. Problem danas, tvrdi, nisu toliko biljke i alternativne metode pobačaja, čak niti pogrešne informacije s interneta. Problem je činjenica da žene uopće osjećaju kako moraju tražiti ovakve informacije.
“Mislim da informacije moraju biti dostupne, ali u kontekst se treba staviti i opasnost koje te informacije nose,” rekla je Weed. “Najsigurniji pobačaj je medicinski pobačaj, iako pobačaji inducirani uz pomoć biljaka mogu biti sigurni, ali to ovisi o tome možemo se li konzultirati s osobom koja se bavi travarstvom.”
Ali, dodala je, “ne postoji informacija na internetu koja je toliko opasna koliko je opasno ograničavati pravo na pobačaj.”
Prevela i prilagodila Marinella Matejčić
