Jezikom, prvenstveno, izričemo ono što mislimo, ali i procjenjujemo mišljenja drugih. Njime se koristimo i da bismo izrazili svoje osjećaje. Upotrebom jezika i njegovim ostvarenjem u govoru, mi zapravo dajemo sliku o sebi.
Taj jezik često je pun seksizama (jer ne dopušta prijelaz rodnih granica) i stereotipa te je odraz spolne nejednakosti. Stereotipi ili predrasude dio su jezika jer jezik reflektirajući kulturu, reflektira i njezine stavove i predrasude, o čemu smo već pisale.
Jezični seksizam
Spolna razlika nije prirodna i izvanlingvistička činjenica; ona oblikuje jezik, isto kao što on oblikuje nju. Patrijarhalne civilizacije su, naime, drastično ograničile vrijednost ženskoga, pa je ženski rod u jeziku postao ne-muški rod, nepostojeća apstraktna stvarnost, kako je istaknula feministkinja Luce Irigaray i izvrsno eksplicirala: “Dok se sama žena često nalazi zatočena u području seksa u doslovnom smislu, gramatički ženski rod nestaje kao subjektivni izraz, a leksik koji se odnosi na žene često se sastoji od manje vrijednih, ako ne i uvredljivih izraza koji je definiraju kao objekt u odnosu na muški subjekt. To objašnjava činjenicu da je ženama tako teško govoriti i navesti druge da ih slušaju kao žene. Njih patrijarhalni lingvistički poredak isključuje i negira. One ne mogu biti žene i govoriti na smislen, koherentan način”.
Diskriminacijski odnos prema ženama u jeziku i govoru ima veoma široki raspon – možemo ga pratiti od samih rječnikâ hrvatskog jezika i njihova definiranja muškarca kao norme, a žene kao otklona od te norme. Žena je ‘Drugo’, ‘drugi spol’, ne-muškarac.
Nadalje, navedeni odnos manifestira se i razlikovanjem iskaza muškaraca i žena u kojima se nazire ustaljeni stereotip o ženskom, tzv. nemoćnom ili slabom govoru. Naime, ženski govor je seksualiziran, što u falogocentričnim terminima znači – nesiguran. Diskriminacija se nastavlja preko muške množine imenica (Ivana, Petra i Josip su šetali ulicom.), mocijskih parnjaka, pa sve do označavanja ženskih zanimanja i profesija (doktorica, profesorica, pjesnikinja i sl.), ili nepostojanja ženskih parnjaka za određena zanimanja (lovac, pilot, vatrogasac i dr.).
Tako primjerice, idemo liječniku, kardiologu, zubaru, iako nas iza vrata često dočekuje žena. S obzirom na to, Rada Borić, aktiviskinja za ženska prava, na jednom od svojih predavanja ponudila je zanimljiv primjer. Naime, kada bi nekoj skupini ljudi u jednoj prostoriji bilo rečeno da zatvore oči te ih se nakon toga obavijestilo da je u prostoriju ušao filozof, većini njih bi se u mozgu stvorila mentalna slika muške osobe, a ne ženske osobe, filozofkinje.
Objektivizirane i animalizirane žene
Kako bih istražila prisutnost seksizama u našemu svakodnevnom govoru i komunikaciji, provela sam istraživanje u kojemu sam se, prvotno, usredotočila na proučavanje hrvatskih rječnika, kako bih prikupila što veći broj seksističkih i pogrdnih oznaka za ženske osobe. Značenja tih oznaka, prikupljenih u rječnicima, potom sam usporedila sa značenjima u svakodnevnom govoru, koja sam odredila provodeći upitnik među manjim brojem sudionika, muških i ženskih osoba od 18 do 49 godina.
Njihov zadatak je bio da pokraj svake navedene oznake za žensku osobu navedu nekoliko kategorija: a) što određena oznaka za pojedinca znači/predstavlja, b) u kojim je situacijama upotrebljavaju, c) zašto upotrebljavaju određenu oznaku i d) koga (koje i kakve osobe) označavaju pojedinom oznakom.
Oznake za ženske osobe podijelila sam u dvije kategorije: seksističke/pogrdne i seksističke/animalne, s obzirom na veliku prisutnost zoosintagmi, odnosno animalnih oznaka za žene, kojima se ženske osobe animaliziraju i seksualiziraju te unižavaju na rang bespravno objektivizirane, ali i feminizirane životinje. Ovdje bih istaknula reklamni oglas za salame Gavrilović, u kojima su kobasice i žene izjednačene kao meso, a koji se nedavno pojavljivao na gradskim plakatima i televizijskim kanalima.
Osim toga, bilježila sam razne situacije (u kojima sam uočila seksizam/seksizme) koje sam osluškivala na ulicama Zagreba te proučavala društvene mreže, odnosno Facebook, na kojemu sam pronalazila izjave poput sljedeće: “Zrće je krcato mađarskim droljama… Imate još svega par dana da dođete to izservisirati kako spada… Hvala.” Facebook je, posebice u posljednje vrijeme, postao rasadištem mizoginističkog sadržaja koji se očituje, između ostaloga, i jezičnim označavanjem žena, stranicama poput – “Vinkovačke drolje”, “Silovanje je samo seks koji niste znale da želite”, “Bacanje kamenja na drolje”, “12-godišnje drolje” i mnoge druge.
Također, osim Facebooka, mizoginistički sadržaji i seksistička stereotipizacija žena mogu se pronaći i u reklamama određenih proizvoda – kontroverze su proizvele, primjerice, reklame Osječkog piva s tzv. ‘bećarskim pjesmama’: “Mala moja dobro si mi sjela, čim te uzmem orosiš se cijela”; “Kad sam kući zabijem u trenu, al’ slađe je na tuđem terenu“; “Mala moja, prirodno se nosi, nikad svoju livadu ne kosi“.
Nedavno je, svojom novom reklamnom kampanjom, pozornost privukla i NIVEA, s obzirom na mizoginiju ukomponiranu u prikaz kvalitete proizvoda. Tako na reklamnoj slici, koja prikazuje muškarca s maskom na licu i krastavcima na očima, stoji natpis: “Briješ se kao muškarac. Zašto bi se njegovao kao žena?”
Seksistički stereotipi prečesto se trivijaliziraju i toleriraju pod izlikom slobode izražavanja. Nadalje, ti su stereotipi često suptilno prenošeni od strane medija koji reproduciraju te stvaraju stavove i mišljenja koja su viđena kao društvene norme, u kojima je rodna ravnopravnost daleko od stvarnog stanja.
Situacije koje sam zabilježila na ulicama, u svakodnevnom govoru i na TV-u/Internetu, u velikoj mjeri su se poklapale s onima pronađenima u hrvatskim rječnicima, pa krenimo redom.
Započnemo li sa seksističkim/pogrdnim oznakama, uvidjet ćemo dugi niz “sočnih” oznaka kojima se u jeziku i govoru diskriminatorno označava žene, primjerice:
- baba – u rječnicima, između ostaloga, stoji kao oznaka za čovjeka bez čvrstine, slabića, kukavicu (svi smo ispali babe); brbljava osoba (prava je baba); govoriti kao baba – govoriti bilo što, bez potrebe. Od frazeoloških izraza, spominje se – to može svaka baba/ to zna svaka baba – svatko tko nema osobitih sposobnosti, onaj najskromnijih psihičkih, fizičkih, materijalnih i kulturnih snaga, mogućnosti ili dometa. Baba je i svaka ženska osoba (dečki za jedan stol, babe za drugi stol) ili ženska osoba s navodno lošim osobinama.
U svakodnevnom govoru, pomoću upitnika, saznala sam da se imenica baba upotrebljava za isticanje brbljavih, dosadnih i nebitnih žena; veže se i uz tračeve, kojima se, naravno, ‘bave’ ženske osobe (babe tračare). Muškarci je češće upotrebljavaju kada žele opisati izgled, ponašanje, odijevanje i sl., mlađe ženske osobe, koje odudara od ustaljene norme odijevanja ili ponašanja ‘predviđena’ za djevojke/žene. Pri tome se želi istaknuti kako se takva ženska osoba oblači ili ponaša zastarjelo – seksualno neprivlačno muškarcima. Osobine jedne babe, vidjeli smo, često se prenose i na pripadnike muškog spola, te su oni u tom slučaju slabići, kukavice, plašljivci, brbljavci. Baš poput žena, zar ne?
- droca – u Anićevu Rječniku hrvatskog jezika ova riječ je eufemizam za termin drolja. Jedan od sudionika upitnika je pokraj ove oznake napisao: “Ova oznaka predstavlja malo ljepši naziv za kurvu ili drolju.” Dakle, rječnik je u ovom slučaju bio doslovna preslika svakodnevnih situacija i svakodnevnog govora. Droca je pretežito – prema odgovorima – nemoralna, promiskuitetna osoba, osoba lošeg ponašanja, a neki je upotrebljavaju i za ženske osobe koje se preupadno odijevaju – što bi značilo da, ako se ženska osoba svojim načinom odijevanja razlikuje od pretpostavljene odjevne normativnosti, to je odmah negativno obilježava te se oblikuje predodžba o njoj kao o nemoralnoj osobi.
- fufa – u rječnicima “beznačajna djevojka, djevojka koja nema vrijednosti osim vanjštine, ona koja nema individualnosti, bez ličnosti”. U svakodnevnim situacijama predstavlja djevojke/žene “lošeg i neukusnog ponašanja i odijevanja”; žensku osobu koja malo vrijedi; ili (zanimljivo) u situacijama kada pojedinac muškoga spola ne zna kako se ženska osoba zove, nazvat će je fufom, pretežito na temelju njezina izgleda. Dakle, nije bitna njezina osobnost niti istinitost i opravdanost pripisivanja takve vulgarne oznake pojedinoj djevojci/ženi, ona je zaslužuje jedino na temelju svojega fizičkog izgleda.
- kurva – u rječnicima bludnica, prostitutka, drolja; pejorativno nevjerna žena, uz razne varijacije na temu – kurvača, kurvačetina, kurvetina i sl. U jednom od rječnika stoji i izraz “lopov u kletvu kurva u plač” s objašnjenjem “lopov se pravda riječima, nevjerna žena plačem”. Ako je, pak, muška osoba kurva, onda je to osoba bez karaktera, onaj koji je sklon varanju i lažima.
U govoru se izraz kurva upotrebljava kako bi se označila ženska osoba niskoga morala, “beznačajne ženske osobe koje nisu dostojne ljudske pažnje”, “ljepotice koje su bile s mnoštvom muškaraca”, nevjerne ženske osobe, ili ženska osoba kao “user-friendly system: eventualno iskoristiš i šutneš”, itd. Pretežito su takve osobe (po mišljenju ispitanika) zaslužile da ih se ovako naziva zbog svojega ponašanja; neki ih tako označuju kako bi ponizili žensku osobu “jer ona to zaslužuje”.
Od ostalih izraza spomenula bih sljedeće: tréba, komad, radodajka (koja se često upotrebljava u seksističkim vicevima, kako bi vic dobio na ‘jačini’, kažu ispitanici).
Iz druge kategorije, seksističkih/animalnih oznaka, izdvojila bih sljedeće:
- guska/gusketina – u rječnicima, u prenesenom značenju, označava (izrazito) glupu žensku osobu, isto kao i u svakodnevnoj komunikaciji.
- kobila – u Anićevu je to “žena koja izgledom, vulgarnim ponašanjem i smijehom podsjeća na kobilu [kobilo jedna, rže (smije se) kao kobila]”, a upotrebljava se i za oznaku krupne, jake, štoviše rasne žene. Ženska osoba – kobila – je, dakle, vulgarna, i izgledom i ponašanjem, ona je debela, čime je se potpuno omalovažava, diskriminira, uspoređuje sa (istaknula bih, nadasve plemenitom) životinjom na temelju njezina izgleda, čime predstavlja jedino objekt podložan muškarcu.
- koka – koristi se zoofrazem “stara koka, dobra juha”, naravno, u šali, a u rječnicima se isti objašnjava ovako: “iskusna žena najviše pruža muškarcu”. U svakodnevnom govoru ova se imenica upotrebljava za označavanje dobro građenih, privlačnih ženskih osoba, prilikom neozbiljnih razgovora i pošalica, a upotrebljava se pretežito iz navike.
- kuja – u rječnicima je to pejorativna oznaka za ženu sklonu intrigama i podmuklim postupcima protiv drugoga; kučka ili pokvarena, zla žena. U svakodnevnoj komunikaciji to je oznaka za “nemoralnu osobu i po pitanju seksualnosti i po svim drugim osnovama”, to je “bezobrazna, bezosjećajna i zla ženska osoba”, “pokvarena cura s ciljem uništavanja tuđe sreće, veze, prijateljstva i sl.”, “naročito uobražena i umišljena, sebična i proračunata ženska osoba”.
- koza – pejorativna oznaka za “živahnu, ali glupu žensku osobu”. U svakodnevnoj komunikaciji ovu imenicu upotrebljavaju kako pripadnici muškog spola, tako i pripadnice ženskoga spola u označavanju žena. Ženska osoba se etiketira kao koza zbog svojih nepromišljenih, glupih, ili u slučaju mlađih djevojčica, nestašnih postupaka (“kozo mala”).
Od ostalih za spomenuti je maca/mačka (odnosno “zgodna ženska”), kreketuša, krava/kravetina (“neskladna ženska osoba, polaganih kretnja”, objašnjava Rječnik hrvatskih riječi), ovca/tuka (odnosno glupa ženska osoba), riba i druge.
Iako se neke od navedenih oznaka upotrebljavaju i za obilježavanje pogrdnih osobina muškaraca, kada se leksička značenja oznake namijenjene označavanju žena prenose na muškarca, ipak se velika većina seksističkih oznaka koristi za diskriminatorno označavanje žena.
S druge strane su frajeri, fakini, galebovi, lole i sl. prihvatljivi, njihovi su slobodniji postupci opravdani. Dapače, muškarac koji je bio s većim brojem žena je frajer, dok je takva žena, pak, radodajka, droca, fufa i sl.
Prema tome, možemo zaključiti da je žena u hrvatskom jeziku, korištenjem seksističkih oznaka, implicitno predočena kao manje bitna, podređena vladajućem muškom spolu. Ona je određena prema svojoj ulozi koju ima spram muškarca; određena je onim oznakama koje joj pridaju pretežito muškarci, a koje je zatvaraju u njezin spol, ističu je kao seksualni objekt i kažnjavaju njezinu seksualnost. Žena je uspoređena s predmetom, kao i sa životinjom, i to u negativnom kontekstu, obespravljujući tako i ženu i životinju, stavljajući ih u red manje bitnih i podređenih bića u svijetu prevladavajuće falogocentrične hegemonije.
Potrebna je, dakle, jezična promjena koja se može ostvariti jedino revalorizacijom ženskog roda, izmjenom društveno-kulturnih instrumenata koji određuju subjektivna i objektivna prava. Potrebna je i izmjena naše svijesti i naših stajališta; potrebno je osloboditi se stereotipa i predrasuda koji su ustaljeni u današnjem društvu, a dok god postoje, ženin će položaj ostati nepromijenjen.
