Tekstovi pjesama Jelene Rozge i grupe Magazin (s pjevačicom Andreom Šušnjarom) ukazuju nam na inspiriranost autorice kršćanskim brojem tri koji simbolizira trojstvo božanskih osoba. Vjekoslava Huljić u svojim tekstovima predstavlja žene kao bića božanske prirode: Jelena Rozga je tako Žena, majka, kraljica, a Andrea Šušnjara Mala, plava, naivna. S druge strane, muškarac se ne prikazuje, primjerice, kao Muž, otac, kralj, nego je i u jednom i drugom slučaju Hodajuća nevolja, Zgodan probisvijet, Školovani prevarant itd. Pjesme Vjekoslava piše ciljano, uklapajući ih u spomenuta viđenja žena i muškaraca. Kako bi se opisale navedene slike, iz opusa Jelene Rozge i novog Magazina odabrano je po sedam poznatih pjesama, za koje je procijenjeno da će biti reprezentativne za analizu. Analizirane su Rozgine pjesme Bižuterija, Gospe moja, Karantena, Ona ili ja, Razmažena, Rodit ću ti ćer i sina, Solo igračica, te stihovi pjesama Dušu nemaš da me na njoj nosiš, Još se ne bi udala, Kemija, Luzer, Maslačak, Muško bez karaktera i Sijamski blizanci grupe Magazin. Naknadno sam saznala da tekst jedne pjesme, Ona ili ja, ipak nije napisala Vjekoslava Huljić, no zadržala sam ju jer smatram da ne odudara od prikaza žene i muškarca u stihovima gospođe Huljić. Na samu analizu potaknulo me je jedno bezazleno pitanje o razlici između pjesama sadašnjeg Magazina i Jelene Rozge – meni su odmah na pameti bile Žena, majka, kraljica i Mala, plava, naivna te pomisao kako bi bilo zanimljivo razmotriti razlike među njima i njihove odnose s muškarcima.
Žena, majka, kraljica (ŽMK)
Žena, majka, kraljica odrasla (!) je osoba ženskog roda. Budući da je zrela, spremna je postati bračna družica i rađati djecu. Osim toga, ŽMK označava ženu koja će napraviti najveće žrtve radi svog muškarca (majka) te ženu koja je muškarcu bolja i važnija od ostalih žena, najistaknutija u njegovu srcu (kraljica). Žena ne može biti ispunjena srećom bez pravog muškarca, bez njega ona nije niti majka ni kraljica. Stihovi iz pjesama Bižuterija i Karantena govore nam kako se (ne)imanje muškarca izjednačava sa životnom (ne)srećom (uvijek sretan kraj / izbjegnem za dlaku / možda rođena sam / u pogrešnom znaku; tebe, k’o i sreće, ima – nema). Žena je ta koja se mora pokazivati i izlagati kako bi je željeni muškarac zapazio (ni okrenuo se nisi / za mnom kao drugi svijet). Ona bi trebala biti muškarčev ukras, ali ukras koji je vrijedan, važan i dragocjen (imao si nisi znao, kako sjaji dijamant), a ne bezvrijedan i lažan (ja sam ti bila privjesak / što se sija, obmana il’ kopija / tvome srcu / samo bižuterija).
{slika}
Muškarac se uvijek ponaša nezrelo, takav je po naravi. Ili odbija biti odgovoran, ne želi se vezati, stalo mu samo do lutanja, varanja i pridržavanja uloge zavodnika koja se očekuje od njega (ostavio si me samu jutros / još jedna u nizu tvoja ludost / ovo ti nije premijera / već repriza dosadna; vrati se još noćas, ne budali / i ostatak svijeta zanemari) ili je pak nesiguran u svoje osjećaje i ne može se odlučiti između dviju žena (sad kad znaš da sve se zna / i više nema laganja / gledaj me u oči kad te pitam / ili ona ili ja). Žena, majka, kraljica je, suprotno, uglavnom sigurna u svoje osjećaje, zna koga i što želi. Budući da bez pravog muškarca sreća nije potpuna, ona je spremna boriti se za njegovu ljubav (provuć ću kroz ušicu igle / tvoju ljubav vrijednu svake brige), spremna je dati sve od sebe da ga urazumi, navede ga da shvati kako je ona prava za njega i da ne treba tražiti dalje od nje. Naravno, to se odnosi na situacije kad njen muškarac samo želi demonstrirati svoje zavodničke sposobnosti. Ako se radi o tome da se On između nje i druge žene odluči za Drugu, ŽMK ga je spremna ostaviti. Pjesma Ona ili ja ukazuje nam na njezinu osviještenost glede osjećaja protiv kojih se čovjek ne može boriti.
Pravog muškarca, lijepog i čestitog (čist ko suza, lijep k’o dan), onog koji bi joj uvijek trebao biti zaštita i potpora u životu, kojem bi se obećala i bila njegova zauvijek (poželim da me tješe ruke njegove / da me nasmijan dočekuje / preko praga nosi me), onog kojem bi rodila kćer i sina, ženi je teško naći. To je nešto za što se treba moliti (Gospe moja, obuci mi bilo / to mi dobro stoji / pa da sa njim budem jedno tilo / učini ga mojim; molit ću te stoput, ispuni mi želju / samo jednu, da sam blizu njemu / da je moj u svemu), nešto što treba zaslužiti trudom, radom (treba raditi na osvajanju muškarca i obuzdavanju njegove naravi) i općenito uzornim životom.
Možemo zaključiti da su i ŽMK i muškarac igrači u ljubavnom odnosu. On je igrač jer njihov odnos shvaća prolaznim, neozbiljnim, povremenom razonodom. Ona obično želi da njihova veza bude ozbiljna i trajna, ali je isto tako igračica zato što stalno mora smišljati neke igre kako bi zadržala svog muškarca, mora biti lukava, imati neke tajne planove kojima će zauzdati muškarčevu prevrtljivu narav. Ukoliko ga ipak ne želi više u svom životu, tada razrađuje taktiku kojom bi ga se riješila. Muškarac ne razumije žene, nije sposoban pročitati ženine igre, lukavstva, tajne namjere. Kada žena kaže – ako te još uvijek zanima, samo u parfemu spavam ja, to je poruka muškarcu da joj se vrati jer ga gola čeka u krevetu, a ukoliko kaže – idem trenutak samo popraviti šminku malo, to zapravo znači da ode u miru smisliti strategiju pomoću koje će muškarcu priopćiti da je gotovo između njih.
Žena, majka, kraljica uvijek je ta koja prva shvati da je upravo On muškarac s kojim želi provesti ostatak života i roditi mu djecu, dok muškarcu treba više vremena da uvidi kako je Ona žena njegova života (ej ti, kad god mi dođeš / nikad nećeš poljubiti zid / znaš li oduvijek ti si prvi / a iza tebe su svi / i pravo vrijeme je da me zaprosiš). Njen solo status nikad nije stvar racionalnog izbora. Slučaj u kojem (zrela) žena odbija stupiti u bračnu vezu s muškarcem znak je ili njene hirovitosti i razmaženosti (da neću zavjet, papir niti vezu / i da sam takva odmalena / jedina, jedna do neba razmažena) ili privremene neuračunljivosti, razočaranja u muški rod, nestabilnosti na ljubavnom planu (kada sa njim spavam mislim da si ti / i taj luksuz mali sebi dopustim / jer od svih muškaraca, nikad oslonca / oduvijek sam bila i ostat ću ja, solo igračica). Kad je riječ o udaji, ŽMK se pristaje udati samo za onoga Pravoga, a ako iz nekog razloga ne završi s njim, ostaje Solo igračica, tj. neudana. Njoj je muškarac ipak potreban i ako joj ne ide s pravim, pokušavat će s krivima, ali se, opet, neće udavati.
Nakon što sam detaljno proučila stihove Vjekoslave Huljić i vidjela koliko su zapravo naštancani, pokušala sam i sama napisati pjesmu koja govori o Ženi, majci, kraljici. Možda su mi promakla neka pravila vezane uz strofe, slogove, rime i sl., možda je jezik trebao biti malo više dijalektalno obojen, možda sam nešto treće propustila, ali mislim da značenjski pjesma sliči prosječnoj pjesmi o ŽMK. Ispisala sam motive karakteristične za takve pjesme i u ovoj pjesmi iskoristila sljedeće: bjelina, čistoća, ljubav, sreća, tvar/metal/bilo što što služi kao mjerilo vrijednosti, krevet, doba dana, tijelo, plava kosa, Bog. Tako je nastala pjesma čiji bi naziv mogao biti Ljubavni zavjet:
{slika}
Ogrnuta sva u bijelo
Čuvam za te svoje tijelo
Moja je ljubav čista kao zlato
Mariš li i malo za to?
Dušo moja, kamo sreće
Da njen krevet više nećeš
Da te u ove kasne sate
Njene usne meni vrate.
Čeka te moj plavi pramen
Da pobudi pravi plamen
Bože mili, daj mu savjet
Nek nas vječno spaja ljubavni zavjet.
Mala, plava, naivna (MPN)
Mala, plava, naivna prije je djevojka nego žena. Ona je mlada ženska osoba koja nije više dijete, ali nije ni još zrela za udaju. Zna da će jednog dana udaja i ozbiljan obiteljski život morati doći na red, ali prije toga želi se iživjeti, izlaziti, ludovati, zabavljati bez odgovornosti (prilika po prilika / kava, tulum, subota / još se ne bi udala; malo s tobom, malo s njim / volim kada noćarim / jer sam ja, mali ženski bekrija). Za razliku od ŽMK, ona još ne zna raspoznati prave vrijednosti i vrline, manje je okrenuta duhovnom životu, a više svjetovnim užicima. Radije bi subotu navečer provela vani, pijući (sekunda je potrebna / već me ljulja bevanda / da se desi kemija / da se desi kemija), zavodeći i bivajući zavedenom (da ti budem ja / noćas džepna Venera / iza leđa im, mi zamišljamo / da svašta radimo), nego ostala doma kako bi sutradan, odmorna i naspavana, pošla na jutarnju misu.
Ona je u fazi eksperimentiranja i neozbiljnog ponašanja u kojoj malo želi biti s jednim, malo s drugim (uopće meni ne smeta / što si sa njom / a ja s njim; sve dok ljubim ga, ga / a ti ljubiš je, je). Zapravo, MPN ne zna što je prava ljubav i želi biti sa svakim tko joj pokloni najmanji znak pažnje jer to ona već protumači kao ljubav (tako polako / polako se zapliće stvar / jer ljubav miriše na kilometar; vičem stoj, ti si moj / moj napitak čarobni / moj naslonjač udobni / lijevoj desna cipela / ljubav ogromna). MPN je krhka, priprosta, bezbrižna, zanesena, zaigrana, impulzivna i povrh svega naivna (mislila sam da si ti izuzetak / kako naivno, kako naivno / srce mi otpuhao k’o maslačak / tko bi rekao, tko bi rekao). Priznaje to i sama, ali svejedno naglašava da je dobra i poštena i ne želi nikoga povrijediti (uvijek plaćam dvostruko/porez na naivce/al’ bar mogu pogledat/svakome u lice; imam pravo i na noć/crvenu od plača/uvijek dobijem ja/status promatrača).
{slika}
S druge strane, muškarci su ti koji je redovito razočaraju (imaš pretplatu na tugu / prvi red
otkako se rodiš), a ponekad naiđe i na one koji je ozbiljno povrijede. Iskustvo je ponekad uči kako neobavezna i naizgled nevina zabava s muškarcem može prijeći u nešto ozbiljnije i okrutnije (k’o zmaj, k’o zmaj, ja se držim / koji je taj kalibar iz kog si pucao / samo si me malo lakše ranio; što me gledaš, vraćam ti / poniženja, uvrede / pa da vidiš kako je). Iz loših iskustava uvijek nastoji izvući pouku i krenuti dalje (svoje rane liži sam / kad ti više ne trebam; ljubav ima rodni list / k’o nepoznat se vodiš; dušu nemaš ti / da me na njoj nosiš / ravno mi je sve / za mene ne postojiš; vidiš da mi ništa nije, nije / samo ti se smijem / smijem / u ovom ratu ljubavi / samo ti, rođeni si gubitnik), svjesna kako su muškarci u najboljem slučaju zavodnici koji nose samo nevolje, a u najgorem pokvarenjaci bez duše. Ipak, uvijek iznova im se predaje bivajući zaluđena njihovim atraktivnim fizičkim izgledom i šarmom (za takve kao ti / ja sam uvijek laka meta / nakačim se na / nekog zgodnog probisvijeta; ti si izašao van / dotjeran i ispeglan / sve si mlađi zgodniji, svaki dan / je l’ prokletstvo pitam se / što te imam kraj sebe / ti si dar u celofanu pakiran; bila bi nam lijepa beba / moje oči a na tebe cijela / pa da iz kolica vire crte tvoga lica). Bili izabranici MPN mladići (njeni vršnjaci) ili muškarci, čini se da su oni zapravo isti. Muškarci su cijeli život mladići, uvijek su nezreli, nemarni, nepouzdani, skitnice koji uvijek traže jednokratnu zabavu. I, naravno, uvijek dobro izgledaju, poput glavnog lika iz Casablance (kako je istaknuto u pjesmi Kemija). Muškarac je Hodajuća nevolja, Zgodan probisvijet, a ponekad i pravi pokvarenjak – Školovani prevarant i Rođeni gubitnik (Luzer).
Mala, plava, naivna mlađa je, poletnija i ekspresivnija od Žene, majke, kraljice. Budući da se radi o ljubavnim pjesmama, njezine nagle promjene ljubavnih stanja, od zanesenosti do povrijeđenosti, posebno su naglašene. Kako bi valjda dočarala tu mladenačku energiju i način izražavanja Male, plave, naivne, Vjekoslava Huljić u svoje pjesme redovito ubacuje neke osebujne metafore i podatke iz popularne kulture koristeći se jezikom mladih, a ja sam nastojala da tako nekako ispadne i moja pjesma o MPN, nazvana Lovac na nagrade:
Ulazi u disko neki zgodan lik
Od glave do pete, sav je šik
Vidim, na me ima pik
Ulog jel’ mu to prevelik?
Nudi mi ljubav na kub il’ na kvadrat
Šampanjac progovara nanos-navrat
Odmah, čim mi izleti čep
Već je bolji nego Johnny Depp.
Znala sam da si lovac na nagrade
Bila sam dio tvoje požude
Sada sam tek ona druga
Nestala iz vidokruga
Ostavljena na po puta
Ležim sama kao ranjena košuta.
{slika}
Na kraju je potrebno dodati kako ovom analizom nikako nije isrcpljen sav opus Vjekoslave Huljić, no iz onoga što vidimo, sasvim je jasno kako su njeni prikazi žena i muškaraca izrazito stereotipni. Smatram kako nije pretjerano zaključiti da su prema tekstovima pjesama Vjekoslave Huljić muškarci po prirodi prilično glupi, ponekad i okrutni (hulje), a njihove su najveće kvalitete dobar izgled i šarm. Budući da ženi (ŽMK), obdarenoj mnoštvom vrlina, život bez muškarca nema smisla, na njoj je da iskoristi svoju mudrost kako bi muškarca odvela na pravi put. Taj je put utaban tradicionalnim vrijednostima kao što su obitelj, djeca, vjera itd. Kako jedna poslovica kaže – Bog na nebu, muž na zemlji! Spomenuta ženina mudrost nešto je što se godinama usvaja pa tako mlada žena (MPN) nije još sposobna za manipuliranje muškarcem, istovremeno mu dopuštajući da je neprestano razočarava i nanosi joj bol. Opisana slika muškaraca, koju nam servira Vjekoslava Huljić, nikako mi nije prihvatljiva, a ne nalazim se niti u njenoj Mala, plava, naivna niti u Žena, majka, kraljica viziji. Ne želim biti niti Maja, plava, naivna niti Žena, Maja, Kraljica! Maja je sasvim dovoljno, hvala lijepa.
