Žene, majke, kraljice u tisku

Kada napokon dobiju svoje “mjesto pod suncem” iliti u vodećim dnevnim novinama, žene su još uvijek tek “žene, majke, kraljice” te dakako senzualne i seksi ljepotice, pokazala je to analiza predstavljenosti žena u Jutarnjem i Večernjem listu u razdoblju od 29.10.-10.11.2012.

Unatoč pretpostavci o konzervativnijem Večernjem listu, nasuprot liberalnijem Jutarnjem listu, analiza koja se sastojala od ukupno 1.113 članaka VL-a, odnosno 859 članaka JL-a, opovrgnula je prethodno spomenutu tezu. Naime, od ukupno 1.113 članaka VL-a, tek 135 članaka (12 posto) u glavnoj je ulozi imalo žene, dok je broj članaka s aktericama u glavnoj ulozi u JL-u iznosio 113, odnosno 13 posto, budući se radi o manjem broju članaka JL-a. Razlika od svega 1 posto u prilog Jutarnjeg lista, gotovo je nezamjetna, uzme li se u obzir smanjeni opseg članaka. Valja spomenuti kako su analizom obuhvaćeni novinski članci međusobno usporedivih rubrika dvaju dnevnih listova.  U Večernjem su listu to su bili članci iz sljedećih rubrika: Aktualno (koja uključuje vijesti dana, crnu kroniku i svijet), Biznis, Panorama, Otvoreno, Sport, Kultura i scena. U Jutarnjem je listu povučena paralela s tematski identičnim i/li sličnim rubrikama, koje su: Vijesti, Politika, Crna kronika, Svijet, Novac, Društvo, Komentari, Sport, Kultura i Dnevni magazin. Daljnjom obradom, članci su svrstavani u kategorije rodno obojenih ili rodno neutralnih, ovisno o tome je li u članku bila riječ o muškarcu kao glavnom akteru priče, ženi kao glavnoj akterici ili pak priči, odnosno, članku koji se svrstava u kategoriju rodno neutralnog, budući u njemu niti žena niti muškarac ne zauzimaju dominantnu poziciju. No, još zanimljiviji dio analize bila je kategorizacija glavnih aktera/ica prema zanimanjima i/li pozicijama koje zauzimaju u društvu. Tu je na vidjelo izašao sav mogući seksizam i prljavština skrivena iza imena vodećih dvaju dnevnih novina koje službeno nemaju oznaku tabloida, već barem načelno, nastoje biti ozbiljne dnevne novine. Kako bi se opravdano došlo do takvog zaključka, bilo je potrebno u obzir uzeti i aktualni društveno-vremenski kontekst u kojemu su se nalazile analizirane novine.

{slika}

Ipak, vjerojatno je ključno pitanje tko bi bio dovoljno lud da analizira nešto tako beznačajno poput zastupljenosti/predstavljenosti žena u novinama?! Ili možda bolje, kome je toliko dosadno u životu da se usuđuje dirati u stereotipizirane novinske članke o talentiranim i uspješnim muškarcima i glupim, ali lijepim ženama?! Kako je jednom prilikom S. Sarnavka rekla: “Ženski se glas još uvijek rijetko doživljava kao dovoljno uvjerljiv, zanimljiv, autoritativan, da bi ga se uvrstilo među događaje dana, vijesti tjedna, misli desetljeća ili, ne daj bože, genijalne umotvorine tisućljeća.“

Upravo je to povod jednoj ovakvoj analizi – činjenica da unatoč tome što živimo u 21. stoljeću i volimo se nazivati suvremenima i civiliziranima, umovi mnogih još su uvijek na razini neandertalaca. Iako ublaženi, patrijarhalni sustav u kojemu živimo još uvijek diktira i pravila medijske igre. Simplificiranje i marginaliziranje žena tek su jedna od vodećih pravila te igre. No, ne kažu uzalud da su pravila tu da se krše (dapače, svakodnevno smo svjedoci i svjedokinje očite ispravnosti takve izjave, ako je suditi po umnim potencijalima državnoga vrha koji nam kroje sudbine). Ovo je pravilo kao stvoreno za kršenje, bez imalo grizodušja ili skrivenog žaljenja, a put do njegova kršenja nepostojeći je ukoliko se o njemu ne govori/prigovara. Uzmemo li u obzir moć medija koje se nerijetko naziva četvrtom vlašću ili sedmom silom, jasna je nužnost kršenja prethodno spomenutog pravila, kako bi se zaustavilo posredstvo medija koje u svijesti gledatelja/ica, slušatelja/ica, čitatelja/ica produbljuju stereotipizirano shvaćanje muškog i ženskog spola/roda.

Nakon što su dileme oko razloga i potrebe za analizom barem djelomično razjašnjene, sljedeći će reci biti posvećeni isključivo hvalospjevima izvedenima iz analize uloga, pozicija i zanimanja aktera/ica novinskih članaka Večernjeg i Jutarnjeg lista.

“Žene, majke, kraljice”

Analiza članaka Večernjeg lista pokazuje kako se žene kao glavne akterice najčešće pojavljuju u ulozi poznatih osoba iz showbizza, odnosno scene (9 posto), odmah potom su umjetnice (3,6 posto) i građanke (2 posto). Dok su ‘posvuduše’, žene u Večernjaku nikada nisu znanstvenice, vojna i policijska lica te u osobe iz svijeta religije. Istovremeno, muškarci su kao glavni akteri najčešće vodeći sportaši, političari i državni dužnosnici.

U člancima u kojima je riječ o uspješnim poduzetnicama, političarkama ili državnim dužnosnicama, njihove su profesionalne pozicije u potpunosti zanemarene. Stoga, način prezentiranja primjerice, uspješne državne dužnosnice kroz njezinu majčinsku ulogu, odjeću koju nosi ili pitanja o njezinom slobodnom vremenu, sasvim je suprotan prikazivanju iste državne dužnosnice temeljem njezinih profesionalnih sposobnosti i poteza koje poduzima na toj dužnosti. Dobar je primjer za to onaj Capricije Penavic Marshall, šefice protokola Baracka Obame u kojem se preko dva novinska lista pisalo o njezinom incidentu kada je u haljini pala na stražnjicu te o tome kako je dobra prijateljica Hillary Clinton i druga mama njezinoj kćeri. O načinu prezentiranja žena dovoljno sami za sebe govore naslovi koji prate članke: “Trierweiler je samo izazivala neugodnosti” (VL, 7.11.2012.), “Izluđuje tjelohranitelje” (VL, 30.10.2012.), “Novo prijateljstvo između glumice i pjevačice” (VL, 31.10./1.11.2012.), “Manekenka postala direktorica” (VL, 3.11.2012.), “Domaće glumice volontiraju i pomažu u skloništima za životinje” (VL, 6.11.2012.), “Nova lica na RTL-u vremensku prognozu učinile su opuštenijom” (VL, 6.11.2012.), “Žena koja misli kao muškarac”. Dakako, to je samo dio u nizu ekstravagantnosti prema kojima su žene nježne dušice i prijateljice koje svoj uspjeh stječu jer ‘misle kao muškarci’ ili ih je pak priroda obdarila lijepim izgledom. Uz sve to, kakve bi to žene bile kad ne bi izluđivale tjelohranitelje ili izazivale neugodnosti? Ipak, nije sve tako crno. Svjetliji su primjeri u kojima su žene zaista predstavljene kao sportašice ili umjetnice, bez ikakvih diskutabilnih konotacija o njihovom uspjehu (npr. članak iz kulture o Ani Netrebko, članak iz sporta o Sanji Jovanović i sl.). Ipak, članci u kojima su žene glavne akterice ne zauzimaju puno prostora u novina, obično je riječ o minimalističkim člancima skrivenim u pojedinom kutu novina. Izuzetak čine članci o ženama iz showbizza i uglavnom forma human interest stories i ponekad vijesti iz kulture.

{slika}

A što je s muškarcima? Oni su dakako jači spol koji upravlja svojim ljepšim polovicama. Stoga je logično za pretpostaviti kako Sammir “muški” podnosi bol (VL, 6.11.2012.), a “zaručnik prsate glumice kontrolira njezine financije” (VL, 8.11.2012.).

Bilo je tu priča i o 30 godina karijere Doris Dragović, točnije, o tome kako njezine “mama i obitelj mole za svaki njen uspjeh” (VL, 29.10.2012.). Tko kaže da se o sportašicama ne piše? Kako ne, kad je Blanka proslavila rođendan u nadi da se neće udebljati te zaključkom kako za udaju ima vremena (VL, 9.11.2012.). Zločeste i nevaljale djevojke također pune novinske stupce, ali i one su ‘ranjive i sićušne’, budući je Aleksandra je Ljuba zaplakala u sudnici, zbog čega moramo zahvaliti VL na tako važnoj informaciji.

Sve su to vijesti koje su mlade, perspektivne žene relativizirale i predstavile široj javnosti kao djevojke iz susjedstva, ni po čemu značajne i posebne, osim možda po visokoj razini emotivnosti i nužnosti očuvanja starog patrijarhalnog obrasca.

Jutarnji voli “fatalno” i “seksi”

U Jutarnjem listu, žene su najčešće predstavljene kao poznate osobe iz showbizza (6,89 posto), umjetnice (6,11 posto) i političarke (3,57 posto). Slično kao kod Večernjeg lista, žene ne zauzimaju uloge sportskih djelatnica, znanstvenica, vojnih i policijskih lica te osoba iz religije. Da ne bi ispalo kako se ne želi spomenuti da su u jednoj skupini muškarci podzastupljeni spol, točnije, uopće se ne pojavljuju, dobro je spomenuti kako muškarci u JL-u nisu prezentirani kao aktivisti. Ipak, lako za to, kad su glavne face u ulogama sportaša, političara i državnih dužnosnika.

No, kako bi se opravdao naslov posvećen JL-u, riječ je o njegovoj zanimljivosti, gotovo specifičnosti ili pak fetišu na riječi fatalno, senzualno i seksi. Prilikom čitanja JL-a, vrlo se brzo dobije osjećaj kako je njima sve upravo takvo – fatalno, senzualno i seksi. Tko zna, možda tako utječu na pozitivan stav svojih čitatelja/ica, tipa, mantrom “senzualno, fatalno, seksi” postižu da se i čitatelji/ca tako osjećaju? Ovo ironično pitanje na sreću ostaje tek retoričko. Ipak, u oči upada kako su im naročito žene takvih epiteta, fatalne odvjetnice, lijepe glasnogovornice, senzualne ljepotice i seksi dive. Tako je vrhunska slovenska skijašica predstavljena kao “ljepotica koja je oduvijek znala privući pažnju, čak i kad to nije željela”, “seksi Slovenka” i “na skijama, s mikrofonom, kao model” (JL, 2.11.2012.). U svojoj senzualnosti, kako to ide ruku pod ruku stereotipiziranim kriterijima ženstvenosti, one su i krhke (“Dora Fišter, krhka glumica koja je široj javnosti poznata iz serije ‘Odmori se, zaslužio si'” (JL, 2.11.2012.).

“Fatalna fratrova bankarica zna gdje je zakopan novac?” (JL, 31.10./1.11.2012.) pitanje je koje muči novinare/ke Jutarnjeg lista, a samim time nužno i hrvatsku javnost kojoj bi barem teoretski trebalo biti svejedno je li ona fatalna ili ne. Sličan je slučaj i kada Aleksandru Ljubu nepravomoćno osuđuju pa kada sudac “lijepu glasnogovornicu osuđuje na osam mjeseci zatvorske kazne” (JL, 31.10./1.11.2012.).

{slika}

Jutarnji list tako se ne trudi kaskati za Večernjim listom, unatoč brojkama koje pokazuju malo bolje stanje po pitanju spolne/rodne ravnopravnosti u člancima (u odnosu na Večernji list, ne u ukupnom omjeru muškaraca i žena unutar Jutarnjeg lista). Ipak, sukladno prethodnoj praksi prikazivanja svijetlog primjera VL-a, i JL ima svojih rijetkih primjera nesterotipiziranog i fair-play izvještavanja. Jedan od njih svakako je članak od 29.10.2012., o hrvatskoj fotografkinji “u vihoru sirijskog rata”, koji novinarku, odnosno, fotografkinju ne prikazuje na stereotipiziran način, već se govori o stanju u Siriji i njezinom iskustvu, koliko je god to moguće, nepristrano i pošteno.

No dio o fatalnom JL-u valja okončati fatalno, odnosno, takvim primjerom. “O majčinoj ljubavi do 3. godine ovisi kako će se razviti djetetov mozak”, stoji u članku Jutarnjeg lista od 30. listopada, stavljajući naglasak na ulogu majke, no ne samo naglasak, već i odgovornost, jer druge strane, odnosno, oca čija je ljubav logično također važna i relevantna djetetu, u tekstu nema.

Pozicije / Zanimanja glavnih aktera/ica u prilozima VL-a i JL-a u razdoblju od 29.10.-10.11.2012.

Last, but no least, ono što su oba lista potvrdila jest pretpostavka da se pri oslovljavanju, odnosno, imenovanju pojedinih društvenih skupina i/li zanimanja koriste bez sufiksa koji bi tvorili ženske nazive za istu društvenu skupinu.