“Zastupnici nacionalnih manjina ničim nebi [sic] trebali utjecati na stvaranje nove saborske većine, već bi trebali pričekati završetak pregovora Mosta s Domoljubnom koalicijom, odnosno koalicijom Hrvatska raste”, napisao je Darinko Kosor, predsjednik HSLS -a, u svojem Facebook obraćanju.
U prijevodu, zastupnici i zastupnice nacionalnih manjina trebali bi mirno, tiho i skrušeno stati negdje sa strane i zahvalno promatrati kako oni koji su pozvani sudjelovati u festivalu demokracije i nakon ubacivanja listića u kutije dogovaraju što činiti sa svima nama pa tako i s njima.
Ne govori to Darinko Kosor, zbog samoga sebe, može se zaključiti iz riječi koje im upućuje u idućim retcima:
“Svaki drugi angažman nacionalnih manjina bio bi na štetu samih manjina, njihovih prava te na štetu stvaranja društva pune tolerancije i razumijevanja među svim hrvatskim građanima neovisno o njihovoj nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti”, kaže predsjednik HSLS-a.
Vidimo, je li, kako je gospodin Darinko Kosor zapravo samo zabrinut za dobrobit tih istih nacionalnih manjina. Gotovo da se može iščitati da oni tim svojim postojanjem, nekakvim prohtjevima i idejom da će sami sudjelovati u političkim procesima kao politički subjekti predstavljaju prijetnju toleranciji i socijalnom miru u RH. Zanimljivo je to obrtanje teza i preuzimanje pozicije žrtve koje je tako često kod onih koji prijetnje odašilju. Htjele smo o tome i porazgovarati, ali nam ne odgovara na pozive.
{slika}
Možda se gospodin Kosor malo iznervirao još tamo u trenutku kada je shvatio da je HSLS na izborima dobio manje glasova, nego što uopće ima članova i članica, kako je pisao tportal.
No, pribrao se i onda za kraj, opet tako miran, staložen, tako državnički poručio:
“Apeliramo na suzdržanost i strpljivost do postizanja dogovora oko nove hrvatske vlade”, napisao je.
Prevedimo opet malo – jel’ vidite ovaj dio nove hrvatske vlade? Jel’ vidite vi tu spominjanje nekih nacionalnih manjina? Ne vidite, e pa, onda što bi se sad oni u to petljali. Lijepo vam piše H – R – V – A –T – S – K – E vlade. Nikad vam nije dosta, čovjek da prst, a vi biste odmah cijelu ruku.
