Ovogodišnji tematski program Animafesta Zagreb posvećen je 150. godišnjici prvog izdanja dječje knjige Alisa u zemlji čudesa britanskog autora Lewisa Carolla. Roman je izašao 1865. godine, zajedno sa svojim nastavkom Alisa s one strane ogledala iz 1871. koji je danas neizostavni dio svjetske literarne baštine i redovito se nalazi na svakom popisu najvažnijih svjetskih djela. Svojom pripovjedačkom strukturom, figurama i metaforama, ‘Alisa u zemlji čudesa’ postala je dio zajedničke globalne kulture.
“Izmišljeni svijet i njegovo poigravanje logikom, uz mnogobrojne satirične elemente, učinili su ovu priču privlačnu i odraslima. Svijet u kojemu je samo mašta granica, kao da je stvoren za animirane filmove. Nije nikakvo čudo da su adaptacije, interpretacije i parodije u kazalištu, filmu i animaciji mnogobrojne. U program Animafesta uključena su tri dugometražna filma, Disneyeva Alice in Wonderland iz 1951, Alice velikog češkog nadrealista Jana Švankmajera i Little from the Fish Shop češkog majstora lutka-filma Jana Baleja. Za ovaj tematski blok sastavljena su i dva programa kratkometražnih filmova koji se direktno i indirektno bave Alisom”, rekao je Danijel Šuljić.
Program kratkometražnog natjecanja i dalje je centralni festivalski program, a čini ga 38 filmova među čijim se autorima/cama nalazi nekoliko velikih majstora/ica animiranog filma, autori legendarne Zagrebačke škole animiranog filma te brojni talentirani/e mladi/e autori/ce. Regularan gost Animafesta već nekoliko godina je i Theodore Ushev, koji sa svojim filmom Sonámbulo (Mjesečar) sudjeluje u Velikom natjecanju kratkometražnog filma. Theodore je rođen u Bugarskoj gdje je diplomirao na Državnoj likovnoj akademiji u Sofiji, a karijeru je započeo u rodnoj zemlji kao dizajner plakata. Godine 1999. preselio se u Montreal, gdje je ubrzo stekao ugled kao produktivan i talentiran animator zahvaljujući filmovima poput The Man Who Waited (2006) i Tzaritza (2006).
Godine 2006. počeo je raditi na trilogiji o odnosu umjetnosti i moći: Tower Bawher (2006), Drux Flux (2008) i Gloria Victoria (2013). Hvaljeni su i njegovi kratki filmovi Lipsettovi dnevnici (2010), njegov najpoznatiji film i dobitnik 16 nagrada; Slavuji u prosincu (2011) te Apart (2012). Gotovi svi njegovi dosadašnji filmovi su politički orijentirani i pokazuju prirodu sukoba i ratova kojima smo konstantno okruženi. Ushev često ističe kako u svojim filmovima ne namjerava biti didaktičan, već kroz radnju pokazati energiju koja će pokrenuti cijelo naše biće, a ne zauzeti samo naš um. Na ovogodišnjem Animafestu predstavio se s potpuno drugačijom animacijom ‘Mjesečar’ inspiriranu pjesmom Federica Garcia Lorce.
“Sjećam se da mi je majka govorila da sam kao dijete mjesečario i ta informacija mi je uvijek ostala u glavi. Radio sam u svom uredu u NFB-u, i radnja filma se spontano dogodila, ni sam ne znam na koji način. Film se razlikuje od mojih prethodnih radova koji su ozbiljniji i politički orijentirani. ‘Mjesečar’ je jedan od onih ‘feel-good’ filmova koji ne nosi neku važnu poruku, ali ipak ima vizualnu važnost. Smatram da portreti ne moraju nužno biti ilustrirani i popraćeni riječima, pa sam u ovom filmu nastojao animacijom i glazbom pretočiti i uhvatiti duh pjesme Federica Garcia Lorce”, rekao je Theodore Ushev.
Theodore se u svojim filmovima poigrava raznim tehnikama, no ono što je svakako specifično za njegov rad je zvuk i odabir glazbe. Objasnio je kako je glazba uvijek prvi korak nastanka njegovih filmova od kuda kreće inspiracija za animaciju. Film ‘Mjesečar’ nije narativan, tako da mu glazba služi kao jedini scenarij prema kojoj se sve razvija. Istaknuo je kako glazbenici i kompozitori uvijek rade po zadanoj strukturi koja ima svoj početak, sredinu i kraj, što je jako korisno u filmu jer prema toj strukturi možemo prilagoditi trajanje filma ili određenu scenu. U filmu uvijek prati ritam glazbe i to mu je inspiracija za sve daljnje korake. U našem razgovoru, osvrnuo se i na hrvatsku animacijsku scenu.
“Ovo mi je peti dolazak na Animafest i moram reći da jako volim zagrebačku školu crtanog filma i sve koji su dio tog projekta. I moj ovogodišnji film ‘Mjesečar’ je produciran u Zagrebu, u Bonobo studiju, za što je zaslužna jedna od najboljih producentica na svijetu, Vanja Andrijević. Dao sam joj svoj film, jer je jako posvećena svom radu i zaista mislim da hrvatska ima sjajnu ljude u filmskoj industriji, osobito u animaciji. Znam da Vanja surađuje s mnogim međunarodnih redateljima/cama i dosita ima odličan ukus, a upravo je to ono što nezavisna animacija treba. Hrvatska uvijek ima zanimljive filmove, pogotovo bih istaknuo radove Veljka Popovića i Simona Bogojevića Naratha. Oni su u svom radu očuvali duh stare zagrebačke škole, što je jako važno. Hrvatska animacijska scena se nikada nije prestala razvijati, štoviše, Zagreb Film postoji i očuvan je, dok su u mnogim drugim europskim zemljama poput Bugarske studija posve uništena. Jedino su Poljska i Hrvatska uspjele u tome. Ako se osvrnemo oko sebe, sve je danas animirano. Tv i film industrija, reklamne kampanje… Mislim da je animacija jedna od najvažnijih umjetnosti na svijetu”, zaključio je Ushev.
Popratna događanja Animafesta također su ostala vjerna starim, dobrim lokacijama poput Muzeja suvremene umjetnosti koji je i ove godine u znaku Svjetskog animiranog filma. U četvrtoj godini suradnje Animafesta i zagrebačkog MSU-a, zahvaljujući otvorenom natječajnom pozivu za prijavu animiranih radova, na Medijskoj fasadi MSU-a predstavljene su animacije šesnaest međunarodnih i domaćih umjetnika i umjetnica. Prolaznici/ce koji će se naći pred Muzejom, uživat će u radovima koje karakterizira raznolikost autorskog pristupa animaciji, ali i inovativna prilagodba postojećih radova trodijelnoj Medijskoj fasadi MSU-a. Vrijedi izdvojiti film autora domaćeg stripa i ilustracije Danijela Žeželja, animaciju njemačkog multimedijskog umjetnika Maxa Hattlera, apstraktnu animaciju prostora umjetnica Ole Wasilewske, Maje Kalogere i Sabrine Smid, te mnogih drugih koji/e su svojim radovima pridonijeli/e novozagrebačkoj atmosferi.
Centar grada je osim filmskog, tradicionalno mjesto popratnih programa koji publici približavaju razvojni proces animiranog filma. Jedan od tih mjesta svakako je zagrebačka Galerija ULUPUH u kojoj se do kraja tjedna može pogledati izložba korejske umjetnice i članice žirija ovogodišnjeg Animafesta Joung Jumi. Izložba pod nazivom My little Doll’s House spoj je crteža, slikovnice i istoimenog animiranog filma o djevojci koja se u igri s lutkama susretne s vlastitim egom i ohrabri izaći iz svojih uskih granica u ‘veliki svijet’. ‘My Little Doll’s House’ njezin je diplomski kratki animirani film koji je gostovao na brojnim međunarodnim festivalima, a uspješnu festivalsku karijeru bilježi i s filmom Dust Kid, koji je prikazan u Cannesu i za koji je na raznim festivalima dobila desetak međunarodnih nagrada.
Joung Yumi je na prošlogodišnjem Animafestu s filmom Ljubavne igre osvojila je Grand Prix, čime je postala članicom ovogodišnjeg žirija Velikog natjecanja kratkometražnog filma. Taj je film bio pozvan u konkurenciju Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu i prikazan je na više od 60 festivala. Joung je i autorica slikovnice Paranoid Kid, sastavljene od slika koje je nacrtala tijekom 45 besanih noći, te ilustrirane verzije tradicionalne korejske bajke, The Tiger and the Persimmon. Studirala je likovnu umjetnost na Sveučilištu Kookmin i režiju u animaciji na Korejskoj akademiji filmskih umjetnosti. Dvije godine zaredom osvajala je nagrade na Sajmu u Bologni, za ‘Dust Kid’ i ‘My Little Doll’s House’, knjige koje su izvorno producirane kao kratki animirani filmovi.
