Piše Lea Jurišić
Nažalost, tek kada se dogode tragedije, aktualiziraju se raznorazna pitanja od šireg društvenog značaja.
Tek tada na dnevni red dođe pitanje sigurnosti u školama, učeničko nasilje, potplaćenost učitelja/ica i profesora/ica, premali broj psihologa/ica, pedagoga/ica u odnosu na broj potrebite mladeži.
Pa se onda raspravlja o nasilnim video igricama, horor filmovima, ovisnosti o internetu, forumima, chatovima, spejsovima, fejsovima i ostalim čudima.
O arsenalima oružja u roditeljskom domu, također se raspravlja, al nekako rjeđe, naročito ako je oružje registrirano i samim time “legalno”, zar ne? To je sve manje-više već viđeno, stručnjaci/kinje raznih profila analiziraju gore navedeno.
Stoga se jedan od naši tiražnijih dnevnih listova odlučio za turbo ekskluzivnu vijest vezanu uz prošlotjednu njemačku tragediju.
Naime, ubojica je u mladim danima trenirao stolni tenis.
Opa, stolni tenis? Tu bi moglo biti sočnog materijala…a tek pitanja: zašto igrate stolni tenis, kad možete pravi, više volite zatvorene prostore od otvorenih, plaši vas veliki reket, više volite male loptice, aha one glatke, čupave vam nisu baš jel, bolje se osjećate kad kontrolirate cijeli teren pardon cijeli stol?!
Uf, koliko sadržaja za analitičko promišljanje…
Ali, ne. Dijagnostičko analitički konzilij dotične tiskovine nije ipak išao tako daleko.
Na temelju razgovora sa osobom koja je “tri godine bila trener masovnog ubojice” (o konstrukciji ove rečenice bi se također moglo štošta napisati) zaključak je bio sljedeći:
“X. je bio razmažen i nije podnosio poraz”.
Ma kakvi kućni arsenali i kolekcije oružja, kosti, obdukcije, CSI-i od 20h nadalje, problem je što je “X. bio razmažen i nije podnosio poraz”.
Kako danas uopće prodati novine?
Formula je jednostavna, stavite nadnaslov Ekskluzivno, ispod fotografiju ubojice s prizorom iz svakodnevnog života i naslov (što veća slova to bolje) koji sugerira konačno razrješenje povoda i uzroka tragedije.
Koliko to sve skupa ima veze sa stvarnošću, manje je bitno. Uostalom da li uopće postoji dijete za koje se bar u jednom trenutku njegovog odrastanja ne bi moglo reći da je razmaženo i da li uopće postoji dijete za koje se ne jednom moglo reći da nije baš najbolje podnijelo poraz?
Sudeći po ordinaciji brze dijagnostike, sve po 7kn, tempirane bombe su svuda oko nas.
A tek ovi što idu na pravi tenis, brrrrr.
