Prema analizi koju je radio Sarajevski otvoreni centar (SOC) 2013. godine, izražena je izuzetno slabo razvijena svijest političkih subjekata o prisutnosti i potrebama LGBTI osoba u društvu, iako je više nego očigledno da je položaj LGBTI osoba u patrijarhalnom i konzervativnom bosanskohercegovačkom društvu veoma nepovoljan.
“S obzirom na to da su pitanja koja se odnose na prava LGBTI zajednice rijetko na dnevnom redu političke svakodnevnice, to ukazuje na nedostatak sluha i senzibiliteta političkih elita da jasno iskažu stav o pitanju LGBTI osoba”, navodi se u analizi.
U ovom tekstu govori se i o homofobnim izjavama domaćih političara, kao na primjer izjava predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika iz 2007. godine, gdje Dodik kaže: “Neću dopustiti ulazak raznih pedera u moj kabinet.”
Dodiku se u homofobnim izjavama pridružio još jedan visokopozicionirani političar, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, koji se oglasio povodom Queer Festivala 2008. godine.
“(…) To je stvar koja će se proširiti ako je pustite. To treba iza četiri zida”, rekao je tada Izetbegović.
Veći problemi i prioriteti
Kao jedna od stranaka koje se otvoreno zalažu za prava LGBTI osoba navodi se Naša stranka.
Vibor Handžić, kandidat Naše stranke za Općinsko vijeće Stari Grad Sarajevo, kaže da je stav ove stranke poznat što se tiče LGBTI osoba.
“Mi smo liberalna stranka, najviše u domenu zaštite temeljnih i individualnih ljudskih prava svakog pojedinca, koja su univerzalna, bilo da se radi o religijskoj, etničkoj, seksualnoj, rodnoj ili starosnoj pripadnosti”, kaže on i dodaje da se ne može odlučiti poštovati jedno ljudsko pravo, a druga zanemarivati.
Handžić kaže da, iako je BiH potpisnica međunarodne konvencije o ljudskim pravima, ne poštuje sve propise te konvencije.
“BiH skoro svaku konvenciju koju je potpisala i ratificirala na međunarodnom nivou, uključujući i ovu o ljudskim pravima, u velikom omjeru krši”, kaže on.
Handžić kaže da se u bh. političkim okvirima slabo vodi računa o pravima LGBTI osoba i da se ljudskim pravima pristupa selektivno.
Boris Riderle, kandidat SDA za Općinsko vijeće Novi Grad Sarajevo, smatra, međutim, da postoje ugrožene populacije kojima treba fokus više nego LGBTI osobama.
“Imamo mi većih problema od LGBTI populacije: djeca bez roditelja, stari, penzioneri… Sve su to neke ugrožene kategorije kojima je potrebno puno više medijskog prostora nego LGBTI populaciji”, kaže on i dodaje da u njihovom izbornom programu nema pitanja povezanih sa LGBTI populacijom.
Handžić ne dijeli ovo mišljenje. On kaže da se problemi ne trebaju rangirati i svrstavati, već da se svaki treba rješavati onoliko koliko je to moguće u datom času.
“Probleme ne treba rješavati tako da se jedni stavljaju u stranu, a drugima se daju prioriteti. Trebamo se maksimalno posvetiti i pokušati rješavati svaki problem onoliko koliko je to moguće”, kaže on.
Lejla Huremović, koordinatorica programa u Sarajevskom otvorenom centru (SOC), kaže da LGBTI osobe nisu izolovan dio društva, one su građani i građanke kao i svi ostali koji žive, rade i bore se sa istim problemima.
“LGBTI osobe su i djeca bez roditelja, srednjoškolci/ke i studenti/ce, penzioneri/ke, osobe s invaliditetom, beskućnici/e, nezaposleni/e. I pored svih problema s kojim se susreću zbog ekonomskih, socijalnih i svakodnevnih situacija, suočavaju se i s nerazumijevanjem, stigmatiziranjem, nasiljem i diskriminacijom samo zato što su to što jesu LGBTI osobe”, kaže ona.
Opredjeljenje za borbu za ravnopravnost
Jedna od političarki koje su aktivno uključene u probleme LGBTI populacije je Dajana Bakić, kandidatkinja SDP-a BiH za Gradsko vijeće Tuzla. Bakić iza sebe ima 11 godina aktivnog političkog angažmana s fokusom na ljudska prava i rodnu ravnopravnost. Jedna je od osnivačica i aktuelna direktorica Tuzlanskog otvorenog centra, organizacije koja zagovara prava lezbejki, gejeva, biseksualnih, trans, interspolnih osoba i žena.
Ona kaže da svijest o LGBTI osobama kao biračkom tijelu nije razvijena, ali da glasovi ne smiju biti primaran razlog zašto integrisati LGBTI teme u političke i izborne programe stranaka, već jasno opredjeljenje za borbu za ravnopravnost i protiv svih oblika diskriminacije.
Bakić kaže da je Socijaldemokratska partija BiH u svom Statutu i političkom Programu jasno opredijeljena za uvažavanje, poštovanje i ostvarivanje temeljnih ljudskih prava i sloboda čovjeka, neovisno o njihovim različitostima, tako i seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu, te za borbu protiv diskriminacije, homofobije i transfobije.
“SDP BiH snažan je protivnik politike podjela i naš izborni program je u tom dijelu vrlo jasan i nedvosmislen. U lokalnim zajednicama se moramo izboriti kroz organe vlasti i nevladin sektor da se zajednički suprostavimo stalnom nasrtaju fašizma na pojedince/pojedinke i građane/građanke, na demokratiju i sve ljudske vrijednosti”, kaže ona i dodaje da Forum mladih SDP BiH ima usvojenu Rezoluciju o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu, a Forum žena SDP BiH Javnu politiku za ravnopravnost LGBTI osoba, što smatraju strateškim dokumentima koje vijećnice i vijećnici, odbornice i odbornici trebaju koristiti u kreiranju pozitivnih promjena u lokalnim zajednicama.
Lejla Huremović kaže da iako se problemi LGBTI osoba trebaju rješavati na višim nivoima vlasti (entitetskim, državnim), lokalni nivoi mogu također puno toga uraditi kako bi pružili podršku LGBTI osobama. Kao jedan od primjera navodi uključivanje prava LGBTI osoba u lokalne akcione planove i druge zakonske dokumente.
“Ono što je isto tako važno jeste da mogu javno osuditi nasilje koje se dešava. Imali smo slučaj napada na Merlinka festivalu 2014. godine, kada je izostala javna osuda općinskih i kantonalnih vlasti. Također, svojim prisustvom na kulturnim i drugim javnim događajima LGBTI tematike mogu da pokažu podršku LGBTI osobama. Političari/ke i zaposlenici/e javnih institucija moraju shvatiti svoju obavezu i važnost podrške te izaći iz krugova šutnje i zaobilaska rada na pravima LGBTI osoba, jer i LGBTI osobe su dio ovog društva, plaćaju porez i imaju pravo na jednake šanse i ravnopravan i dostojanstven život”, kaže ona.
Iako su problemi LGBTI osoba većinom na nivou zakonodavstva (npr. donošenje Zakona o istospolnom partnerstvu) te se na lokalnim izborima ne može učiniti mnogo, bitno je da su stavovi i programi političkih opcija poznati njihovim biračima kako bi za izbore donijeli informisanu odluku i glasali za kandidate koji najviše odgovaraju njihovim vlastitim shvatanjima i opredjeljenjima.
