Znate li koja je prva stvar koju trebate poduzeti kako biste spriječili seksualni napad? Nemojte nikoga seksualno uznemirivati. Zvuči jednostavno, zar ne? No, zašto se glavna odgovornost za izbjegavanje zlostavljanja i dalje često prebacuje na žrtve i potencijalne žrtve?
Nedavno je Jennifer Stevens, zapovjednica bataljuna narodne garde u Ohiu, zamijetila znak u ženskom toaletu u zračnoj bazi Wright-Patterson s izjavom kako je “prevencija seksualnih napada svačija dužnost”. Ta dužnost, prema programu baze za prevenciju seksualnog zlostavljanja i odgovora, uključuje i upozorenja kako treba “izbjegavati da se postane žrtvom”. Kako? Uz savjete poput “druži se s ljudima koji dijele tvoje vrijednosti”, “obraćaj pozornost na svoju okolinu” i “ne napuštaj grupu s nekim koga ne poznaješ dobro”. To sve zvuče kao zdravorazumski savjeti. Problem je u tome što sve više preventivnih programa sugerira kako sprečavanje zlostavljanja zapravo i nije “svačija dužnost”.
{slika}
Stevens je za Business Insider izjavila “mislim da je to dio razloga zašto se žrtve boje prijaviti incidente. Ako ste žrtva, a napravili ste neku od onih stvari s popisa, sada se osjećate kao da je vaša krivnja što ste doživjeli seksualni napad.” Poslala je pismo SARC uredu (Sexual Assault Response Coordinators) pitajući, “umjesto da okrivljujete žrtve stvarajući popis stvari koje ljudi trebaju izbjegavati kako ne bi postali žrtvama kako bi bilo da napravite popis mjesta na koja žrtve mogu otići u kriznim trenutcima kako bi se osjećale sigurnima i dobile pomoć?” Dodaje, “ovakva vrsta retorike samo služi promicanju postojeće kulture silovanja koja je danas u vojsci ukorijenjena stavljajući naglasak na žrtvu umjesto razapinjanja počinitelja.” Potpisala se kao “zabrinuta građanka i zastupnica žrtava seksualnog nasilja u vojsci”. U svojem je priopćenju zračna baza Wright-Patterson neodređeno odgovorila, “implementirali smo robustan trening za sve pilote konstruiran kako bi spriječio potencijalne prekršitelje kao i dao pilotima savjest i alate potrebne kako bi uskočili i spriječili moguće napade.” Ali Stevens kaže “za vrijeme svih godina provedenih u vojsci nikada nisam čula da je itko išta rekao o tome što se čini kako bi se zaustavilo počinitelje. To je apsolutno alarmantno.”
Politika traženja potencijalnih žrtava da sve shvate nije bas jedinstvena. Ranije ove godine, zračna baza Shaw završila je na naslovnicama zbog svoje “literature za prevenciju i odgovor na seksualno zlostavljanje” s bilješkama kako treba “biti oprezan” jer silovatelji često napadaju one koji su “mladi (naivni)” ili “emocionalno nestabilni”. Pa ipak, čak i prijezira vrijedna upozorenja kojima se prebacuje odgovornost, blijede u usporedbi sa stalnom bujicom krivnje koja se prečesto prebacuje na žrtve.
{slika}
Ovoga je tjedna u Velikoj Britaniji sudac Nigel Peters uvjetno kaznio 41-o godišnjeg Neila Wilsona nakon što se izjasnio krivim za “izradu ekstremnih pornografskih fotografija i seksualnu aktivnost” s 13 – godišnjakinjom djevojčicom. Sudac je svoju blagost objasnio činjenicom da je “djevojka predatorica koja ga je poticala”. Tijekom suđenja, tužiteljstvo je izjavilo kako je djevojka bila “seksualno iskusna” te kako je “izgledala kao da ima 14 ili 15 godina i ponašala se u skladu s tim godinama iako je bila mlađa. Bilo je seksualne aktivnosti, ali ne zbog postupaka gospodina Wilsona, prije bi se moglo reći kako je on bio na to prisiljen, unatoč tome što je stariji i jači od nje.” Policija je također u Wilsonovom domu pronašla “zalihu fotografija i video zapisa koji pokazuju zlostavljanje djece i zvjerstvo”, ali da, 13 – godišnja djevojčica je u ovom slučaju predatorica.
Sprječavanje napada treba biti igra kako napada tako i obrane. Svi smo mi potencijalne žrtve i svi bismo trebali znati kako smanjiti opasnost. No, postoje dokazi koji ukazuju da svojim djelovanjem na smanjenju samih napada i direktnim obraćanjem potencijalnim silovateljima možemo drastično smanjiti učestalost silovanja. Prevencija seksualnih napada svačija je dužnost. Dakle, koliko još moramo čekati da to “svi” shvate?
Prevela i prilagodila Mirna Šimunović
