Uloga civilnog društva u demokraciji trebala bi biti da, zajedno s medijima, čuva demokratske vrijednosti i poziva na poštivanje svih ljudskih prava. U Hrvatskoj danas, međutim, sustavno zazivanje progona neistomišljenika koji rade na zaštiti temeljnih ljudskih prava svih građana jasno doprinosi padu u iliberalnu demokraciju. Huškačke poruke koje se posljednjih godina šalju u javnost s političkih govornica dovele su do društvene atmosfere u kojoj se normalizira isključivost, a pravni sustav se može iskorištavati za dodatne pritiske na slobodu govora i javno iznošenje kritika.
Nakon 27 godina poticanja kritičkog razmišljanja, propitivanja, javnih rasprava i razvoja aktivnog građanstva o raznim okolišnim pitanjima, Zelena akcija dovedena je u dosad nezabilježenu situaciju gušenja slobode govora. Sada se, pritiscima putem suda, namjerava spriječiti slobodnu javnu raspravu o jednoj investiciji, pod okriljem tobožnjeg vrijeđanja prava osobnosti. Nezabilježen je primjer da “investitor” ili bilo tko drugi zahtijeva od suda da udruzi ili bilo kome drugom, zauvijek zabrani vrijeđanje prava osobnosti, a da pod time misli na bilo kakvu kritičku evaluaciju projekta, javno izlaganje i komentiranje.
Istovremeno, saborska govornica iskorištava se za difamaciju neistomišljenika iz civilnog društva: “Ja bih svim tim, taj trojanski konj nevladinih udruga, ove izdajnike i veleizdajnike, ja bi njih progonio iz hrvatske države, sudio ih prvo za izdaju i veleizdaju. U Bizantu najgori, općenito najgori zločin osim pedofilije je izdaja i veleizdaja. I to je zastrašujuće da takvi ljudi još hodaju po Hrvatskoj.” Ovu je poruku tako 5. prosinca poslao saborski zastupnik Željko Glasnović, da bi dva dana kasnije alarmirao javnost o pojedincima i nevladinim udrugama “koje su umrežene s vanjskim lobistima i neprijateljima hrvatske države koji djeluju kao strano tijelo u tkivu hrvatskog naroda”. Ovakvim se izjavama prelazi linija iz autoritarno-populističke retorike u zazivanje progona i izgona neistomišljenika što predstavlja primjer govora mržnje kakav u hrvatskom političkom prostoru već godinama nije zabilježen. Pitanje je samo tko će biti odgovoran kad javno zazivanje uklanjanja “stranog tijela iz hrvatskog narodnog tkiva” neki pojedinac ili grupa shvate doslovno.
Slobodno odlučivanje žene o trudnoći i rađanju i rodna ravnopravnost glavna su meta napada koje vode neokonzervativne, desničarske i klerikalne snage u hrvatskom društvu kako bi zaštitile vrijednosti koje one smatraju “ugroženima”. Međutim, zdravlje i dobrobit žena ugrožava se upravo stigmatizacijom, javnim sramoćenjem i blaćenjem aktivista/inja i liječnika/ca koji/e pružaju medicinsku skrb ženama prilikom prekida trudnoće, kao i akcijama pred bolnicama i proširenim prizivima savjesti u medicini na koje javno-zdravstveni sustav nema odgovora. Prijetnjama i napadima na organizacije civilnog društva koje pružaju podršku ženama nastoji se oslabiti njihov utjecaj, suziti prostor djelovanja i urušiti već uspostavljene standarde ženskih ljudskih prava. Dodatno, odgađanjem ratifikacije Konvencije Vijeća Europe za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i svojom (ne)djelovanjem Vlada i Sabor onemogućavaju sustavnu i efikasnu zaštitu djevojčica i žena od nasilja.
Upozoravajući na ove pritiske, Platforma 112 ističe rastuću nejednakost, isključivost, ksenofobiju i napade na sve koji se bore protiv diskriminacije za jednakost, zdrav okoliš, ženska prava i prava svih žrtava. Promicanje slobode izražavanja i suzbijanje njene zloupotrebe kroz govor mržnje sve je teže baš zbog izostanka javne osude govora koji širi, potiče, promiče i opravdava mržnju. Na Međunarodni dan ljudskih prava, godinu dana uoči 70. obljetnice usvajanja Opće deklaracije o ljudskim pravima, imamo potrebu podsjetiti na poruke koje je 1948. usvojila Generalna skupština Ujedinjenih naroda: “da se sva ljudska bića rađaju slobodna, jednako vrijedna i imaju ista prava”.
