Gotovo 8.000 osoba tijekom je ove godine, diljem svijeta, izgubilo život u potrazi za sigurnošću. U prvih je devet mjeseci ove godine više od 4.000 migranata izgubilo život na graničnim prijelazima, a više od 3.500 tisuće u Sredozemlju – gotovo dvostruko više nego prethodne godine[1]. Katastrofe poput ratova i oružanih sukoba, siromaštva i gladi te prirodnih nepogoda prisiljavaju sve veći broj ljudi na napuštanje vlastitoga doma. Samo je sirijska kriza uzrokovana građanskim ratom i terorističkim napadima, protjerala više od 300.000 osoba. Neslužbeni podaci govore i o dvostruko većem broju izbjeglih, no i velikom broju ubijenih i nestalih. Prirodne su katastrofe u središnjoj i jugoistočnoj Aziji natjerale na bijeg tisuće ljudi.
Dok ljudi svojim životima plaćaju danak svjetske nepravde i ekonomsko-političkih interesa, taj isti svijet sve više sužava prostor gostoprimstva i prihvata. Tisuće mrtvih, milijuni izbjeglica i migranata u svijetu, na tisuće migranata radnika koji doprinose rastu i razvoju ekonomija brojnih zemalja a istovremeno lišeni prava i sloboda, zrcale sliku podijeljenog i sukobljenog svijeta. Umjesto programa pomoći, podrške i razvoja te humanistički orijentiranih politika, države su Europske unije svaku izbjegličku krizu ili pak dolazak većeg broja migranata, doživjele kao prijetnju i time zatvarale svoje granice i prostore. Upravo zbog odbijanja programa spašavanja primjerice, mnogi su životi izgubljeni u vodama Sredozemlja.
Više je od 130 poprišta različitih oružanih – građanskih, etničkih, grupnih sukoba u cijelome svijetu, a veći je dio svijeta pod ozbiljnom uzbunom pred prirodnim katastrofama. I drugi su razlozi prisilno potaknuli kretanja ljudi, koja su često opasna i po život ugrožavajuća.
Poznavao sam jednog čovjeka kojemu sam dao dio novca i platio put, a potom su me u nekom starom automobilu prevezli do susjedne zemlje. Kada sam prešao granicu, predali su me drugim ljudima s kojima sam proveo sljedećih desetak dana. Mijenjao sam automobile ili su me drugi ljudi preuzeli, a vožnja je bila dugotrajna i izuzetno naporna. Bio sam konstantno pod stresom i u strahu da će me otkriti, da ću nastradati ili da će me predati u ruke onima od kojih sam pobjegao. Više nisam znao gdje se nalazim, u kojoj sam državi, a nisam znao ni kamo me vode. U jednom trenutku, kad sam već bio potpuno iscrpljen, doveli su me u jednu kuću gdje sam se odmorio nekoliko dana. Nakon što sam skupio snagu, pojavili su se drugi ljudi koji su mi donijeli krivotvorene dokumente zahvaljujući kojima sam prešao jednu od državnih granica, riječi su Samira iz Somalije.
Danas je u svijetu najmanje 215 milijuna migranata. Svatko može postati migrant, svakoga se može prisilno udaljiti od njegova doma, zajednice i kulture. Svakoga može zadesiti nesreća u životu. Svatko treba i traži pomoć. Stoga, budimo otvoreni i pokažimo gostoprimstvo. Ne sjetimo ih se samo na Dan migranata. Neka čitava godina bude vrijeme i prostor zajedničkog života, uzajamne podrške i solidarnosti. Ne učinimo Hrvatsku krajem na zemlji, nego zemljom otvorenom za izbjeglice i druge migrante. Zemljom koja će se prisjetiti svojeg ratnog iskustva i koja će poručiti da je dosta ratova te da je drugačiji svijet moguć!
Povodom današnjeg Dana migranata, brodovi Jadrolinije će se oglasiti sirenama te spustiti zastave na pola jarbola u znak žalosti za sve one koji su izgubili svoje živote u potrazi za sigurnim domom.
