Popularna znanost razmeće se razlikama između mozga dječaka i djevojčica, s potencijalno opasnim posljedicama za nastavu, ali i šire, tvrdi australska kognitivna neuroznanstvenica.
Doktorica Cordelia Fine, autorica knjige Delusions of Gender, svoje argumente o mozgu i učenju predstavila je na Konferenciji Australskog koncila za obrazovna istraživanja u Melbournu.
“Zbog dijaloga o mozgu dječaka i mozgu djevojčica često zanemarujemo važnu činjenicu da, iako postoje prosječne razlike, dječaci i djevojčice zapravo su više slični nego različiti”, kaže Fine.
Fine tvrdi kako mnoge popularno znanstvene prezentacije tvrde da je neuroznanost pokazala važne razlike između mozgova djevojčica i dječaka te ponekad sugeriraju kako ih se treba obrazovati drugačije i, ako je moguće, odvojeno.
“Ovakvim komentarima pridaje se puno pažnje”, rekla je.
Fine kaže da postoje tri problema s ovakvim trendom koji može imati razorne posljedice, ne samo na nastavu, nego i kod kuće i na poslu.
Prvo, kaže, tvrdnje su često bazirane na izoliranim studijama snimanja mozga koje nisu ponavljane, a u nekim slučajevima ni točne.
Primjerice, kaže Fine, “muški” mozak često je opisivan kao onaj koji informacije, poput, primjerice, jezika, procesira u jednoj hemisferi, dok žene koriste obje strane mozga.
Kao dio ove ideje o “ženskom mozgu” kao onom koji ima sposobnost šireg sagledavanja, žene bi trebale imati veći corpus callosum, tj. gusti pojas neurona koji povezuje dvije hemisfere.
Tvrdi da starija istraživanja podupiru takve podatke, ali ona novija pokazuju drugačije.
“Generalni podaci jednostavno ne podupiru ove ideje”, tvrdi Fine.
Međutim, kaže, ovo svejedno ne sprečava komentare bazirane na starijim istraživanjima.
“Ženski mozak koji navodno ima sposobnost šireg sagledavanja značio bi da su žene bolje u jezicima, multitaskingu i komuniciranju emocija”, tvrdi Fine, “dok su zbog mozga sklonijeg usmjeravati se na detalje muškarci nešto lošiji u tim područjima, ali zato više fokusirani i bolji analitičari.”
{slika}
Nedostatak znanja
Čak i kad su otkrića pouzdanija, Fine tvrdi da postoje problemi pri izvođenju zaključaka o njihovim implikacijima jer je znanstveno razumijevanje mozga i njegove povezanosti s psihologijom još u svojim začecima.
“Pisci popularnog diskursa vrlo se smiono oslanjaju na stereotipe kako bi popunili velike praznine koje postoje u našem znanju o neuroznanosti”, tvrdi ona.
Primjerice, Fine kaže da autori popularne znanosti tvrde da je agresija u muških objašnjena kontroverznim otkrićima o amigdali koja je veća u muškaraca, nego žena.
Međutim, ona tvrdi kako je amigdala također odgovorna i za prepoznavanje lica, društvenu percepciju, emocionalno pamćenje i strah, koji tendiraju biti izraženiji kod žena.
“Ne možemo jednostavno pretpostaviti da je to indikator povećane agresije” kaže Fine.
Fine tvrdi da su pojedinci kombinacija maskulinih i femininih karakteristika i da ne postoji fiksan način na koji se te karakteristike raspodjeljuju.
“Dakle, ako ste, na primjer, dobri u matematici, ne znači da ćete biti i više agresivni”, kaže.
“Ne tvrdim da biološki spol ne čini nikakvu razliku kada je riječ o mozgu, njegovom razvoju ili funkcijama, ali svejedno potkopava ideju o ‘muškom’ i ‘ženskom’ mozgu.”
{slika}
Bihevioralne studije
Fine kaže da iako studije o snimanju mozga mogu donijeti uzbudljive novosti, one zasjenjuju desetljeća bihevioralnih istraživanja koja se protive ideji da su takve razlike značajne.
“U većini slučajeva, razlike između spolova su ili nepostojeće ili toliko male da nemaju nikakvu praktičnu važnost u, primjerice, obrazovanju”, tvrdi.
“Problem je u tome što kad počnete govoriti o mozgu djevojaka i mozgu dječaka, zapravo potičete nastavnike da čine nešto što svi nastavnici smatraju da ne bi trebali činiti, a to je stavljati ljude u kategorije, umjesto promatrati svako dijete kao pojedinca.”
Fine tvrdi da su postignuća djevojčica u matematici slučaj koji demonstrira nužnost proučavanja ovakvih pitanja izvan neuroznanosti.
“Prije 20 godine djevojke su bile loše u matematici, a danas nisu”, kaže.
“To mora na neki način biti povezano s mozgom jer mozak je osnova našeg ponašanja, ali to svakako nije njegova trajna karakteristika”.
Prevela i prilagodila Sara Sharifi
