Ženi je iznimno teško uspjeti u glazbenoj industriji ako se ne prikaže seksipilnom – piše u uvodu opisa bloga She’s Pretty Good For a Girl kojega su pokrenuli Edinburgh Anarcha Feminist Kollective s ciljem da stvore platformu ne kojoj će glazbenice moći iznijeti svoja iskustva sa svim seksističkim sranjima kroz koje glazbenice moraju prolaziti.
Blog pokrenut sredinom rujna za sada sadrži svjedočanstva pretežito edinburških bendova u kojima cure više-manje potvrđuju: na vlastitoj koži su iskusile kako ih okolina gleda drugačije – od drugih glazbenika, preko tonca, vlasnika prostora i publike, do slučajnih prolaznika – nikome nije jasno kako cura uopće svira, a kamoli da dobro svira. – Tijekom karijere solo umjetnika na klasičnom instrumentu primila sam malo i ili ništa seksističkih komentara – primijetila je Jane, bubnjarica benda Doll fight! dodavši kako je očito problem u tipu perkusija koje svira, pošto joj još nitko nije rekao kako dobro svira marimbu za curu.
Očekivana pozicija cure u bendu je, kako tvrde na blogu, pjevačica, ako i nije frontmenica (frontvumanica?), ne brinite se, sigurno će završiti u prvome planu za vrijeme foto seassion-a, kako bi bend makar izgledom bio atraktivniji.
{slika}Blog je u suštini posvećen alternativnoj, indie sceni, no na naslovnici vas ipak dočekuju Patti Smith, PJ Harvey te Terry i Hopey (jedne od strip junakinja Jaimea Hernandeza), a u ovome trenutku posljednji objavljeni tekst je posvećen knjizi Girl power, u kojoj Marisa Meltzer lamentira o Spajsicama, pokretu Girl power i njegovom utjecaju na feminizam uopće – dakle izgleda da autori žele dati širu sliku od predstavljanja nesretne glazbenice koju šikanira okolina, što bi i bio logičan smjer razvoja bloga.
Koja je uostalom svrha i smisao isticanja ženskih umjetnica samo zato što su žene, a potom upiranje prstom u sve one zle seksiste koji su ih krivo pogledali? U redu, predstavimo ženske umjetnice, no ako želimo poticati jednakost i toleranciju, mora li prvo pitanje koje se postavlja umjetnici biti da se prisjeti upravo situacija kada se osjećala izdvojeno?
– (…) odgajana sam da mogu raditi što god želim, i spol apsolutno nema veze s time; taj način razmišljanja sam primijenila na svoju glazbenu karijeru. Ako negdje ne postoji određeno mjesto za ženu, to ne bi trebala biti prepreka – stvorite mjesto za sebe, kao pojedinca, bez obzira na granice koje društvo nameće – ističe Sarah, gitaristica i pjevačica benda The Fnords. Problem dakle nije samo u zanimanju kao takvom, problem je i u razini podrške od strane neposredne okoline, obitelji, prijatelja.
Logično je stoga raditi na edukaciji i isticati pozitivne primjere glazbenica koje nisu osjetile potrebu da ističu svoj spol, ni kao prednost ni kao manu, već su se nametnule kao glazbenice koje se cijeni i poštuje, ne zato što su dobre za curu, nego zato što naprosto – rasturaju.
