Kako bi obilježili Međunarodni dan žena, Condoleezza Rice, američka državna tajnica, ustanovila je 2007. godine Međunarodnu nagradu za hrabrost, kojom se želi odati priznanje za iznimnu snagu i doprinos žena cijeloga svijeta, a dosad je nagrađeno 46 žena iz 36 država.
Ove godine, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, odlučilo je nagraditi deset žena koje se svojom snagom i voljom neumorno bore za ženska prava, i to pod rizikom vlastita života.
Maryam Durani, članica Pokrajinskog vijeća grada Kandahara, vlastitom je radio-postajom i vođenjem neprofitne organizacije za žensku kulturu postala uzor ženama cijeloga Afganistana. Preživjela je mnogo napada koji su rezultirali ozbiljnim ozljedama, a iako joj svakodnevno prijete, nastavlja se boriti za prava Afganistanki.
Pricilla de Oliveira Azevedo članica je vojne policije u Rio de Janeiru već 14 godina, a 2007. godine je nagrađena za uspjeh i hrabrost nakon što je uhitila bandu kriminalaca koji su je oteli i mučili. Otad je spriječila još nekoliko operacija vezanih uz drogu, a svojim radom je poboljšala zdravstvo, obrazovanje u inozemstvu i organizirala uspješan sajam umjetnosti u svome gradu.
Zir Mar Aung, iz Burme, bila je zatvorena jedanaest godina zbog svoga političkog aktivizma. Naime, svojim radom neumorno pokušava pokušava unaprijediti nivo demokracije u Aziji, a pomaže i u podizanju svijesti o problemima etničkih manjina.
Jineth Bedoya Lima je kao istraživačka novinarka, pokušavajući riješiti slučaj, bila oteta i nekoliko puta ju je silovala banda koja je htjela tim tretmanom odaslati poruku medijima. Nakon tog, Jineth sudjeluje u rješavanju slučajeva seksualnog nasilja i uzor je novinarima i novinarkama u cijeloj Kolumbiji, a danas i svijetu.
Dvadesetšestogodišnja arhitektica Hana Elhebshi je pod pseudonimom “Numidia” (carstvo nastalo dva stoljeća pr. n. e. koje je imalo monarhijsku vladavinu) ukazala međunarodnim medijima na realnost življenja u Libiji, bez obzira na visoku razinu rizika. Postala je simbolom solidarnosti tijekom Libijske revolucije (prošle godine, u vrijeme borbe protiv Gadafijeva režima), a i danas.
Aneesa Ahmed je maldivska odvjetnica zaslužna za prekidanje nasilja prema ženama. Osvijestila je problem nasilja u obitelji, koji je dotada bio tabu-tema. Također, nakon što je saznala da učenjaci prakticiraju ozljeđivanje ženskih genitalija u ime Islama, progovorila je javno o tom problemu i posljedicama te zatražila vladu da intervenira.
Shad Begum, hrabra aktivistica iz Pakistana, uspjela je svojim vodstvom promijeniti žensku ulogu u društvu u veoma konzervativnom Diru. Osnovala je Udrugu za preobrazbu ponašanja i znanja (Association for Behavior and Knowledge Transformation) s kojom je organizirala politički trening, osnovno obrazovanje i zdravstvo ženama u najkonzervativnijim mjestima u Pakistanu. Također, osvojila je i mjesto u lokalnom političkom sjedištu (u razdoblju 2001. – 2005.) te tako pobijedila konzervativce koji su pokušavali zabraniti ženama kandidiranje. Bez obzira na prijetnje, Shad Begum i dalje radi za boljitak žena u Pakistanu.
Samar Badawi je prva žena u Saudijskoj Arabiji koja je tužila svoga oca jer joj je branio da se uda za muškarca prema vlastitom izboru. Prva je i po tome što je tužila vladu što ne dozvoljavaju ženama da glasuju, a ohrabrila je i druge žene da učine isto. Podsjetimo, žene u Saudijskoj Arabiji ne smiju niti putovati bez dopuštenja muškog člana obitelji.
Hawa Abdallah Mohammed Salih morala je iseliti iz doma 2003. godine zbog borbe između pobunjenika iz Darfura i sudanske vlade. Cijelo djetinjstvo provela je u iseljeničkom kampu u El Fasheru (u sjevernom Dafuru) i borbeno zagovarala povratak i prava ljudi iz Darfura, poglavito žena i djece.
Safak Pavey, prva žena s invaliditetom izabrana u Turskom parlamentu, prenijela je svoje stanje u veliku prednost i snagu u svakodnevnom obavljanju svoga posla, te time, na početku lokalno, a kasnije i globalno, radila na ostvarivanju prava osjetljivih populacija, uključujući izbjeglice i osobe s invaliditetom.
