Kao i mnoge djevojčice u Yemenu, Raysa Al-Kholani je udana rano, sa samo 13 godina. Mnogo godina kasnije, njezina brakom stečena obitelj inzistirala je na njezinom ostanku kod kuće i brizi za djecu. Raysaina želja bila je vratiti se u školu. Tako je, uz suprugovu potporu, odlučila steći obrazovanje koje je toliko žarko željela i zaslužila.
Njezin put nije bio lak. Morala je voditi djecu sa sobom u školu i hodati gotovo 8 kilometara. Neke djevojke u zajednici odbile su njezino prijateljstvo jer je učila s dječacima. Nastavila se truditi te je postala učiteljica-volonterka nakon što je završila školu čime je postala inspiracija i poticaj drugim djevojčicama u nastavku svojega obrazovanja i ostanka u školi.
Broj djevojčica u školi u kojoj Raysa podučava narastao je s 10 na 95 tijekom dvije godine – koliko ona radi tamo. Raysa je postala više od učiteljice – ona je uzor i zagovarateljica obrazovanja djevojčica. Slične priče susrećemo u mnogim zemljama. Najistaknutiji primjer je u Pakistanu, gdje je Malala Yousafzai prkosila ekstremistima svojim odlaskom u školu, kao i u Nigeriji, gdje je Boko Haram drsko oteo stotinjak djevojčica tobože da ih spriječi da idu u školu – te su priče živi dokaz da je obrazovanje djevojčicama opasan pothvat u mnogim zemljama.
Edukacija djevojčica mora biti u centru napora tranzicije iz siromaštva u blagostanje, piše Julia Gillard za The Guardian. Zaista, kako pokazuju mnogobrojne studije, edukacija djevojčica i žena dovodi do, uz mnoge druge ishode, smanjenja stope fertiliteta, bolje prehrane za trudnice i dojilje, smanjenja stope smrtnosti novorođenčadi i manjeg broja dječjih brakova. Bolje obrazovane žene će se prije angažirati u građanskim aktivnostima zbog stečenog samopouzdanja i zahtijevat će svoju zakonitu ulogu u političkim procesima.
Dobra vijest je da su napori međunarodne zajednice ostvarili velik napredak. Mnoge zemlje su na dobrom putu do ostvarenja milenijskih razvojnih ciljeva jednakosti spolova u univerzalnom osnovnom obrazovanju. Unatoč tome, izazovi još uvijek postoje:
- Od 775 milijuna nepismenih, žene čine gotovo 2/3 tog broja
- 126 milijuna djece koja su u osnovnoj školi, od čega 65 milijuna djevojčica, ne dobivaju primarno obrazovanje
- Previše djevojčica u zemljama u razvoju nisu u školi jer moraju raditi, brinuti se za mlađu braću i sestre ili ih rano udaju
- U mnogim zemljama u razvoju postoci završetka škole i stupnja obrazovanja djevojčica su manji od onih koje imaju dječaci
{slika}
Siromaštvo i lokacija još više ugrožavaju već strmu zapreku s kojom se mnoge djevojčice suočavaju samo zato što su djevojčice. Djevojčice iz siromašnih obitelji iz ruralnih predjela imaju manje šanse za pohađanje škole od djevojčica iz bogatijih obitelji iz urbanih predjela. Kao što najrecentnije UNESCO-ovo izvješće o globalnom monitoringu obrazovanja navodi “ako se recentni trendovi nastave, bogatiji dječaci će dobiti univerzalno osnovno obrazovanje u 2021., ali najsiromašnije djevojčice ih neće dostići do 2086.”.
Iako smo svjedoci rasta broja djevojčica koje završavaju osnovnoškolsko obrazovanje, malo ih nastavi edukaciju, a još manje završi srednjoškolsko obrazovanje – dijelom zbog kulturnih barijera s kojima se i Raysa susrela. Sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem, djevojčice imaju bolju šansu za svijetliju budućnost, manje djece kao i manju mogućnost da postanu žrtvom trgovine ljudima i veće šanse da će naučiti kako se adekvatno zaštititi od bolesti.
Bolja edukacija za djevojčice zahtijeva pristup koji iskorištava zajedničke napore razvijenih zemalja, donatora, multinacionalnih organizacija, nevladinih udruga i institucija privatnog sektora. Raysa je korisnik takve intervencije u Yemenu. Usađena je u sveobuhvatnu nacionalnu obrazovnu strategiju koju je Vlada Yemena razvila prije 10 godina uz pomoć Globalnog partnerstva za edukaciju. Taj plan i nekoliko donacija Globalnog partnerstva u iznosu od 122,4 milijuna dolara uz potporu mnogih drugih partnera doprinijeli su boljoj školskoj infrastrukturi u Yemenu te su povećali dostupnost osnovnih škola svima, posebno djevojčicama.
Edukacija najsiromašnijih djevojčica se može postići kroz posvećenost sudionika – lokalnih i međunarodnih – planiranju, financiranju i izgradnji održivih i pravednih obrazovnih sistema.
Globalni summit za obnavljanje sredstava za programe koji su omogućili Raysinu priču će se održati 26. lipnja 2014. u Bruxellesu pod pokroviteljstvom Globalnog partnerstva za edukaciju. Ne smijemo razočarati djevojčice poput Rayse i nadu za budućnost koju one predstavljaju.
Prevela i prilagodila Ana-Marija Špehar
