Egipatski je sud potvrdio raniju presudu o zamrzavanju imovine triju aktivistkinja, što dolazi kao nastavak obračuna egipatske Vlade protiv skupina civilnog društva. Presuda se odnosi na Mozn Hassan i njenu organizaciju Nazra for Feminist Studies, kao i na Mohammeda Zaraa i Atefa Hafeza iz Arab Organisation for Criminal Reform.
Zamrzavanje njihove imovine, kao i imovine drugih petero aktivista/kinja u rujnu prošle godine, dio je šire borbe protiv barem desetak skupina za ljudska prava koja je započela 2011. godine, a nastavila se 2015. Navedenih osmero aktivista/kinja suočeno je s optužbama da su ilegalno došli/e do sredstava koje su pritom koristili/le za destabilizaciju Egipta. Istraga je počela prije šest godina, a usmjerena je na lokalne i međunarodne NGO-e, iz kojih je 43 ljudi optuženo 2013. godine.
Istraga Mozn Hassan i njene organizacije započela je prošlog ožujka, a protiv istrage su govorile brojne organizacije za ženska prava, koje su tražile od vlasti da poništi slučaj.
U svojevremenoj izjavi 43 organizacije su poručile: “Egipatska država trebala bi poduzeti sve potrebno kako bi priznala važnost rada koji Hassan obavlja s ciljem promicanja ženskih prava, pružanja usluga podrške za žrtve seksualnog nasilja i feminističkog diskursa koji se protivi svakom nasilju i ekstremizmu”. Hassan je prominentna feministkinja u Egiptu, a njena se organizacija bori protiv kršenja ljudskih prava, osobito u svjetlu rastuće stope nasilja nad ženama u zemlji.
Iz organizacije poručuju da će, iako su financijska sredstva važan faktor za opstanak organizacije i posao koji obavlja i nedostatak istih će ograničiti njihov rad, nastaviti s čim su počeli, uz svu energiju i alate koje im jamči zakon i Ustav.
U razgovoru za Guardian prošlog ožujka, Hassan je rekla kako vjeruje da je Vlada targetirala njenu organizaciju jer se bavi ljudskim pravima. “Mi nismo neka ženska organizacija koju će Vlada olako shvatiti, nismo ni organizacija koja se bavi samo razvojem. Smatramo da je feministički pokret ujedno i politički pokret. Uvijek smo bili usmjereni na perspektivu ljudskih prava”.