Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je dvije presude protiv Hrvatske jer je zaključeno da pravosuđe nije provelo odgovarajuće istrage u vezi dvije osobe koje su nestale za vrijeme Domovinskog rata. Oba slučaja datiraju iz 1991. godine.
Prvi je proces pokrenula Marta Jularić iz Osijeka, čijeg su supruga 3. listopada 1991. u Vukovaru odveli pripadnici JNA. Nekoliko minuta kasnije začula je pucnjeve, a zatim pronašla njegovo mrtvo tijelo. Istraga je pokrenuta, ali je 1997. godine prekinuta da bi opet bila pokrenuta 2000. godine.
Drugi proces pokrenuli su Josipa Skendžić i njeno dvoje djece, zato što je njihovog supruga i oca, inače etničkog Srbina, 3. studenog u Otočcu uhitila hrvatska policija. Osumnjičili su ga za terorizam i prebacili u Gospić, nakon čega je nestao bez traga. U ožujku 1998. proglašen je mrtvim, a u svibnju 2005. stigla je sudska odluka kojom je potvrđeno da je država kriva za njegov nestanak, te je obitelj dobila 230.000 kuna odštete. Josipa Skendžić uložila je žalbu na takvu odluku.
Europski sud za ljudska prava priopćio je da su u oba slučaja istrage provođene neobjašnjivo sporo, te da su utvrđeni bitni nedostaci. “Istrage su bile neučinkovite čime je prekršen članak 2. Europske konvencije o ljudskim pravima”, priopćili su sa suda.
