“Evo dakle, razloga zašto se djevojke ne osjećaju polaskanima kada dečki komentiraju njihov izgled”
Prije nekoliko mjeseci si rekao da sam “objektivno jako zgodna, zapravo, ona koja je među nama najzgodnija”. Nasmijala sam se i zahvalila ti jer imamo odnos u kojem je takva vrsta šale dopuštena. Tvoj način izražavanja me zabavljao te sam se naklonila na komentar.
Pitao si me zašto se djevojke uzrujaju kada dečki komentiraju njihov izgled te si se čudio kako to da je moja reakcija drugačija od reakcije djevojaka na komentare nekog nasumičnog muškarca na ulici. Odnosno, zašto sam bila polaskana, a ne uplašena ili uvrijeđena.
Iskreno nisi razumio, a zanimalo te.
Pokušala sam dati neko objašnjenje, ali mislim da sam te više zbunila nego ti pojasnila.
Sad imam bolje objašnjenje.
Prva situacija koje se sjećam u kojoj je neki tip buljio u moje grudi, dogodila se kada sam bila u osmom razredu. Nisam niti primijetila; bila sam dijete i nisam registrirala takve stvari. Ali, moj otac jest primijetio te je počeo buljiti u dvadesetinešto godišnjeg stranca koji je odmjeravao njegovu trinaestogodišnju kćer.
Možda sam mogla proći kao petnaestogodišnjakinja, ali nije bilo šanse da me netko zamijeni za odraslu osobu. Ali uopće nije bila stvar u tome. Što se tiče tog tipa, nije bilo važno tko sam ni koliko mi je godina. Za njega sam bila par sisa, ne osoba, a pogotovo ne dijete.
Moje iskustvo nije neuobičajeno. Djevojke počnu dobivati neželjenu pažnju u ranoj dobi i to se nastavlja ostatak života. Muškarci nam dovikuju komentare na ulici te ugrožavaju naš osobni prostor u autobusima i tramvajima iako ima slobodnih mjesta. Pokušavaju nam zaviriti pod suknju dok sjedimo. Ne obaziru se na naše odbijanje.
Svjedočimo učestalim izvještavanjima o djevojkama koje su silovane na povratku kući vikendom, o ženama čija su tijela pronađena u nekakvom jarku.
Savjetuje nam se da noću ne izlazimo same, da povedemo nekog kao pratnju čak i ako idemo samo do trgovine, knjižnice ili benzinske stanice. Upućuju nas da ključeve koristimo kao oružje, da parkiramo na parkiralištima, a ne u podzemnim garažama jer je bolje da pokisnemo nego da završimo silovane ili ubijene.
Savjetuju nam čak da ne hodamo same niti danju. Rečeno nam je da nas bliski prijatelji mogu silovati ako popiju samo zato što su muškarci, da je sve to skupa pogrešno, ali da se ponekad događa te da uvijek trebamo biti na oprezu.
Zamislite da to slušate od pete godine života. Zamislite da vam od djetinjstva govore da je veća vjerojatnost da će vas povrijediti muškarci nego žene. Zamislite da ste svjesni da su, iako ste pametni i dobro istrenirani, muškarci uvijek veći i jači te da će vas prilikom konfrontacije gotovo uvijek pobijediti. Mogu ja, doduše, pobijediti brata u ‘bacanju ruke’, ali to nema nikakvu praktičnu primjenu.
Sad zamislite situaciju u kojoj vam netko tko vam predstavlja ozbiljnu prijetnju zaista poželi vaše tijelo. Ako se to zaista dogodi, jako teško ćete ga spriječiti, a društvo će vas tretirati kao svojevrsnu lekciju drugima, kao da ste učinili nešto loše jer ste mu “dopustili” da vas povrijedi. Pitat će vas zašto niste učinili nešto više da se obranite, zašto ste obukli tu haljinu, bili na parkiralištu u to vrijeme ili pričali s tom osobom. Zašto ste bili vani noću ili zašto ste očijukali s nekim na tulumu.
Ja ne pokušavam reći da su svi muškarci grozni. Samo tvrdim da bi pristojni muškarci trebali biti norma, ali ima mnogih koji to nisu te nas čine nesigurnima u našim svakodnevnim životima. Problem leži u činjenici da se promatranjem ne može uočiti razlika između pristojnih ljudi i potencijalnih silovatelja.
Ono što si mi rekao bio je kompliment i kao takvog sam ga prihvatila. Razlog je taj što se poznajemo otkad smo bili djeca te znam da tvoj komentar nije imao nikakvu negativnu konotaciju. Imamo odnos u kojem su takvi komentari prikladni te nikad nisi izašao van okvira koji se smatraju prihvatljivima.Takav odnos ne dijelim s punim autom pijanih tipova kraj kojih sam prošla prošli vikend vraćajući se kući.
Djevojke se uzrujaju kada im dečki dobacuju komentare o njihovom izgledu jer ih se time tretira kao izvor užitka, a ne kao osobe. Ljutimo se jer se ne možemo baviti uobičajenim aktivnostima bez da se brinemo oko seksualnih predatora. Bojimo se jer, u suštini, ako neki tip pokuša u djelo provesti svoj komentar “Mala, imaš dobre sise!”, realno nećemo moći učiniti ništa da ga spriječimo, a mnogi će nas čak i okrivljavati zbog toga.
Da, uzrujavamo se, jer bismo radije da nas gledate kao osobe, a ne kao tijela.
Prevela i prilagodila: Ivana Živković
