Nakon znakovitog slučaja u El Salvadoru, u kojemu je Manuel Gutiérrez pošteđen osuđujuće kazne za nanošenje tjelesnih ozljeda i ubojstvo vlastite supruge, zbog tehničkih propusta u vođenju slučaja, predsjednica El Salvadora javno je progovorila o nekažnjavanju obiteljskog nasilja u Južnoj Americi, koje je ovaj slučaj ‘osnažio, kao i zazornu praksu El Salvadorskog pravnog sistema koji podilazi agresorima i ubojicama, te kažnjava žrtve rodno uvjetovanog nasilja’, piše The Economist.
Naime, nakon dojave policiji o sumnji na obiteljsko nasilje, te potom samu dojavu o pucnjevima, policija je na mjestu dojave pronašla beživotno tijelo Lida Marie Huezo, s prostrijelnom ranom na glavi i pištoljem u rukama. Ipak, policija je sumnjala na njezina muža Manuela Gutiérreza, zbog čega ga je i privela. Tijekom ispitivanja, Gutiérrez je iznio nekoliko kontradiktornih izjava o samome nemilosrdnom događaju: da je to bio nesretan slučaj, da je njegova žena počinila samoubojstvo te da su se svađali, usred čega je pištolj nehotice opalio.
Unatoč masnicama na vratu, oteklinama u zdjeličnom području i ostalim dokazima koji su upućivali na nasilnu smrt, zbog propusta u vođenju slučaja – tužitelj nije potvrdio finalnu autopsiju, nije intervjuirao susjede koji su prijavili svađu i pucnjeve, niti djecu bračnog para koja su, po svoj prilici, bila prisutna – Gutiérrez je oslobođen.
Iako su latinoameričke zemlje potpisale Belémsku Konvenciju 1994. godine, koja zahtijeva edukaciju i zakone koji će štititi prava žena, kao i napore kako bi se istrijebio seksizam i ‘mačoizam’, zakoni i dalje zakazuju pri implementaciji. Brazil je općepoznat po svojim robustnim zakonima u vezi s nasiljem nad ženama, no nasilje se i dalje provodi.
Nekažnjeni nasilni zločini su, pri tome, glavni krivac, no nasilje nad ženama je jezivo i karakteristično u pojedinim latinoameričkim zemljama. Žene UN-a, kao odjeljak Ujedinjenih Naroda, nedavno su otkrile da mnoge latinoameričke zemlje imaju ekstremno visoke razine obiteljskoga nasilja, s ženama koje bivaju napadane, u prosjeku, svakih 15 sekundi u gradu São Paulo, u Brazilu. U Kolumbiji nasilni napadi s kiselinom bačenom na lice žene, s ciljem namjernoga nakaženja osobe, učetverostručili su se od 2011. do 2012. godine. Nadalje, više od polovice zemalja rangiranih s ‘visoko’ ili ‘vrlo visoko’ na UN-ovoj listi femicida, locirane su u Sjevernoj i Južnoj Americi, s El Salvadorom na prvome mjestu.
Aktivisti/ce ističu da je problem što većina slučajeva nasilja nad ženama nije istražena. Primjerice, u El Salvadoru – u prvih 16 mjeseci od donošenja zakona o nasilju nad ženama 2011. godine – samo je 16 od 63 prijavljena slučaja procesuirano. U prva tri mjeseca 2013. godine, 1.822 slučaja silovanja su prijavljena u Rio de Janeiru. Samo je 70 muškaraca uhićeno.
Ipak, zaštita žrtava se poboljšala u pojedinim mjestima: 13 država osposobilo je specijalizirane policijske postaje za žene, prema izjavi Andrew Morrisona, iz institucije Inter-American Development Bank. Na taj način pokušava se olakšati prijavljivanje zločina žrtvama obiteljskog nasilja, te im ponuditi zdravstvenu njegu, psihološka savjetovanja i pravnu pomoć. UN-ovo istraživanje pokazuje da se, od osnivanja navedenih postaja za žene, broj prijavljenih slučajeva nasilja znatno povećao. Brazil, Urugvaj i Venezuela, također su osnovali sudnice namijenjene slučajevima obiteljskog nasilja.
Nacionale i lokalne vlade Brazila, Urugvaja i Argentine omogućile su ženama koje su tražile zabranu prilaza bivšim nasilnim partnerima naprave s tipkama upozorenja. Nakon aktiviranja, uređaji uključuju GPS tehnologiju, te pomažu policiji u brzom lociranju žena žrtava.
Tri latinoameričke predsjednice su, dakle, žene: Christina Fernández u Argentini, Dilma Rousseff u Brazilu i Laura Chinchilla u Costa Rici. Četvrta, Michelle Bachelet, koja je ujedno i bivša predsjednica Žena UN-a, izgledno će i drugi put postati predsjednica Chilea. Iako njihova vodstva mogu uvelike pomoći izmijeniti sliku žena u Latinskoj Americi, to je ipak spor proces.
‘Mačoizam’ ima duboke kulturne korijene u toj regiji; potrebna su desetljeća kako bi nestali. U međuvremenu, žene imaju pravo očekivati da njihove vlade djeluju energičnije i odlučnije u pretvaranju dobronamjernih zakona u alate, koji će spriječiti i kazniti zločine s kojima se često susreću.
Prevela i prilagodila Marina Tkalčić
