Imam nevjerojatnu sreću. Dobivam plaću za rad sa sjajnim ženama na podizanju svijesti o nužnosti rodne ravnopravnosti i unapređenju društvenog, političkog i ekonomskog položaja žena. I tako sam osmi mart provela u Slavoniji (Vinkovci) i Baranji (Beli Manastir) sa gomilom izvanredno odvažnih i sposobnih žena koje se svaki dan fajtaju za sve nas.
Uvijek kada krene priča o položaju žena, većina žena (i muškaraca) s gnušanjem odbija pomisao o diskriminaciji. Redovito kažu: “Mene nitko ne diskriminira, ja sam se za svoja prava izborila”. No, za šta se trebalo boriti, ako nema diskriminacije?!? Nažalost statistike su neumoljive; barem 25% žena će jednom u svom životu potpomognute svojim partnerom pasti niz stepenice ili lupiti glavom o kvaku na vratima; žene su za isti posao u Hrvatskoj plaćene 15-20% manje od svojih muških kolega; ako žele posao poslodavci ih često tjeraju da se obvežu da neće ostati trudne, ako nemaju djece, nisu dobre žene, a ako imaju djecu, ne mogu dobiti posao; ima nas svega dvadesetak posto u parlamentu; svega par posto u visokom i dobro plaćenom mendžmentu; i tako nažalost mogu do prekosutra. Danas je svakako bolje nego što je bilo prije 150 godina na prvom prosvjedu za ženska prava, ali još uvijek daleko od sanjanih “pola neba, pola zemlje i pola moći”.
Kada sam dobila ovaj posao, sva oduševljena sam došla doma s gomilom publikacija, a moj Drug Otac je zgranuto konstatirao da je to feministička organizacija. Kao da sam otišla raditi u Afganistan, ali na talibanskoj strani. I nažalost, zahvaljujući pažljivo njegovanim predrasudama, većina brižnih očeva i majki jednako bi reagirala da im dijete dođe doma s tako strašnom viješću. No, za mene (i mnoge druge feministkinje i feministe koje pounajem), feminizam je stvaranje društva u kojem će sva ljudska bića biti vrednovana ravnopravno neovisno o svojim urođenim karakteristikama, stvaranje društva u kojem će moj sin moći biti striček u vrtiću, a kćer automehaničarka bez nečijeg podsmjeha i stvaranje društva u kojem ćemo ravnopravno dijeliti nebo, zemlju i moć.
I zato drage moje žene, sretan vam Dan žena; budite hrabre, snažne, i pomognite sestri u kad je u nevolji. A vi dragi naši muškarci, cvijeće je svakako dobrodošlo i danas i svaki drugi dan u godini, ali više bi nas radovalo da uzmete jedan od ona tri kuta kuće koja nosimo na leđima i počnete nas tretirati kao vaše snažne i ravnopravne partnerice. Uostalom, baš takve nas i volite, zar ne?
