Hrvatska je dosegla formalnu političku korektnost prema manjina, pa tako i seksualnim. Ali, ispod te formalne razine, još uvijek se krije vrlo homofobno i ksenofobno društvo – ističu sociolozi i sociologinje te društveni/e analitičari/ke. Posebno zabrinjava to što su mladi ljudi čak homofobniji od starijih, piše slobodnaevropa.org. Vidljivo je to i iz nedavnog primjera homofobnog napada u Splitu kada su dva tinejdžera fizički nasrnula na LGBT aktivista.
Stavovi mladih prema manjinama u Hrvatskoj apsolutno su poražavajući, slaže se sveučilišni profesor Berto Šalaj sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti. Pokazalo je to još Gongovo istraživanje iz 2010. u kojem, gotovo polovica anketiranih maturanata/tica smatra da je homoseksualizam vrsta bolesti, a dvije trećine njih zabranili bi homoseksualcima nastupanje u javnosti zbog lošeg utjecaja na mlade.
Slične rezultate pokazuju i neka kasnija istraživanja. Tome se, nastavlja profesor Šalaj, ne treba čuditi jer Hrvatska je jedna od rijetkih europskih država koja u svom obrazovnom sustavu nije imala građanski odgoj. Javni mediji su zaboravili na svoju edukativnu funkciju, a samo društvo već 24 godine ne čini ništa da mlade pouči toleranciji.
“To je jedan paradoks hrvatskog društva. Obično se misli da će se sa smjenom generacija i dolaskom mlađih ljudi situacija mijenjati u liberalnijem i tolerantnijem smjeru, ali mi danas imamo jedan paradoks. Naravno ne treba generalizovati, ali istraživanja to tvrde, da mlađe generacije zapravo imaju netolerantnije i ksenofobičnije stavove od nas starijih. To je jedan paradoks i mi zaista moramo još puno poraditi na tome. Naravno, kada ih pitate ovako u anketama, pokušavaju glumiti političku korektnost pa kažu da to zadrže u četiri zida, ali to je najviše dokle su spremni ići”, kaže Šalaj.
“Hrvatski/e građani/ke ne razmišljaju o nekoj pravoj toleranciji i pravom suživotu, u ovom slučaju sa seksualnim manjinama. Ali, o bilo kojim manjinama kada se tu radi, tu smo na razini toga da je najbolje što možemo neka formalna politička korektnost, ali ispod toga ostaju naši stavovi da to mi zapravo ne bi htjeli trpjeti i da to ne želimo gledati u javnosti i u javnom prostoru”, naglašava.
Vlada mora donijeti Nacionalni akcijski plan i utvrditi politiku za suzbijanje diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta. Najavila je to još prije dvije godine, ali, još uvijek ništa.
“Potrebno je mnogo raditi na implementaciji Zakona o suzbijanju diskriminacije, koji se ne provodi zbog homofobije u sudstvu, što pokazuje i problematičnost u radu Vrhovnog suda”, navodi Sanja Juras, koordinatorica lezbijske grupe Kontra.
Pogrdni komentari i zgražanje mnogih na pojavu Conchite, pobjednice ovogodišnjeg Eurosonga, govore da ljudi uopće ne slušaju, ne žele čuti poruku, niti kako se Conchita sama identificirala u tom svom identitetu.
“Ona je sama izjavila da je zapravo bitno tko si ti i koja je tvoja poruka, a ne kako izgledaš. Zbog toga je i odabrala da nosi bradu, upravo zbog toga da zapravo bude nebitno tko si i što si i kako te drugi vide, nego da zapravo tvoja poruka i tvoja djela pokazuju najviše o tebi”, kaže Marko Jurčić, koordinator Zagreb Pride.
Bez pojavljivanja u javnosti, pripadnici manjinskih skupina različite seksualne orijentacije teško će izboriti svoja prava. Zato je bitno da su ‘tu’, a ne u ‘svoja četiri zida’, kako glasi prevladavajuće mišljenje u Hrvatskoj.
“Povorke ponosa u Zagrebu i u Splitu, na neki način pokazuju napredak u pogledu zaštite, upravo te ustavne slobode javnog okupljanja izražavanja spolnih i rodnih manjina”, ocijenjuje Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.
Ona vjeruje da će većoj toleranciji pridonijeti i novi školski udžbenici, koji bi trebali izmijeniti dosadašnje diskriminirajuće sadržaje na temu spolnih i rodnih manjina.
“Osobe homoseksualne orijentacije, recimo udžbenici prirode i društva i biologije, spominju se samo u kontekstu zaraženih osoba HIV-om ili određenije, da su osobe homoseksualne orijentacije, na neki način se sugerira, ili bolesne ili je to određeni life stile. Dakle, ne daje se prava slika i problematike koje postoje vezane uz osobe homoseksualne orijentacije”, smatra Ljubičić.
Iako se LGBT zajednica u Hrvatskoj i dalje susreće s diskriminacijom i netolerancijom, pomak je u zadnjih desetak godina ipak vidljiv, potvrđuje i koordinator Zagreb Pride. No, još je to, kaže Jurčić, daleko iza Europe, koja je upravo s pobjednicom ovogodišnjeg Eurosonga još više pomakla granice.
“Dvijetisućitih godina se govorilo da je sve u redu, da možeš biti gej, ali nemoj izaći na ulicu. Pa smo onda, kada smo došli na ulicu, vidjeli kakvo je zapravo društvo u kom živimo. Sada smo tu granicu pomakli toliko daleko da si zapravo postavljamo pitanje da li je u redu da netko, tko želi nositi bradu i nositi haljinu istovremeno, znači svoj rod izražavati na jedan kontradiktoran način, ima na to pravo ili ne. Mislim da smo se sada daleko odmakli od početnog stajališta da li uopće imaš pravo da budeš viđen i da imaš pravo na javnost kao takvu”, konstatira Jurčić.
Uz dijelom zapušteni ili konzervativni obiteljski odgoj, homofobnosti u hrvatskom društvu i te kako pridonosi i crkva.
