Nedostatak medijske predstavljenosti je veliki problem za žene, a mogao bi biti još veći za djevojčice. Sa tako mnogo današnjih dječjih medija usmjerenih na dječake, za djevojčice može biti teško zaključiti gdje je njihovo mjesto. Mnogi mainstream dječji filmovi pokušavaju sakriti ili prikriti ženske protagoniste – ako uopće i postoje. Priče koje uključuju jake djevojčice i žene često označavaju kao “girl power” filmove čime se dječaci često isključuju od gledanja filma (djevojačka snaga = film za djevojke), ali i od učenja i prepoznavanja kako su djevojčice sjajne. Još gore, mnoge od poznatih priča sa glavnim ženskim likovima sadržavaju iste uloge i karaktere – djeve u nevolji i kraljice kuje. Te priče prelaze svaku granicu kako bi njihovi ženski likovi bili neumorno sveti ili neupitno zli. Podsjeća me na citat Virginie Woolf u “A Room of One’s Own”: “Ako ženino postojanje nije zabilježeno u prozi od strane muškaraca, zamišljali bi ju kao osobu … beskonačno lijepu i odvratnu u krajnosti… Ali to je žena u prozi”. Sve u svemu, nije dobra poruka za djevojčice.
Margot Magowan piše često o “girl gone missing” temi i nedavno se dotakla mnoštva postera za filmove za djecu 2013.
Smatra kako:
“Od 21 postera za djecu čini se da 4 imaju ženske protagonistice; 16 muškog protagonista i 10 od tih filmova su nazvani prema muškoj zvijezdi. U jednom slučaju “Peabody and Mr. Sherman”, naslov filma je dan prema 2 muška protagonista.”
To je priličan jaz, koji zapravo nema smisla, uzevši u obzir da su mnogi likovi animirani. Animirani filmovi koji bi lako mogli biti adaptirani da imaju priču o jakoj djevojčici, ali umjesto toga oslanjaju se na ista sranja kao i filmovi za odrasle. Vrlo kreativno! Odličan posao!
Naravno, Magowan priznaje da ne može suditi o tim filmovima jer ih još nije pogledala – ali ima jaki argument za filmske postere kao poseban medij, te nadodaje da “Ako dijete ne pogleda film, vidi oglase posvuda. Čuje naslove filmova”.
Nastavlja kako: “Od 4 glumice, samo su dva filma nazvana po njima. Film sa malim budžetom od 7 milijuna iz Moskve, “Snježna kraljica”, koji je hrabro nazvan prema ženskoj ulozi. “Frozen” je naslov u Disneyevoj verziji, istom studiju koji je naslov “Zlatokosa” promijenio u “Vrlo zapetljana priča”, kako bi prikrili žensku zvijezdu. Pogodno, na posteru za “Frozen”, ženski lik nestaje u pozadini. “Dorothy” i “Epic”, zaštićuju žene sa muškarcima, Epic sa njihovom konstelacijom i “Dorothy” sa, ne manje od sedmero muških likova pri vrhu postera.”
{slika}
Naravno, ne samo da je broj ženskih likova mali, već i one koje uđu u uži krug nisu uvijek najjači likovi. Postoji očiti problem sa predrasudama, ali tu je i lik kojeg Magowan naziva “Minority Feisty”. Pustit ću nju da objasni: “Bez obzira koliko je Minority Feisty likova u animiranom filmu, predstavljeni su kao manjina. Ironija je, naravno, da žene nisu manjina, specijalni interes, čak ni granična grupa. Žene čine polovicu populacije. Djevojčice su polovica dječje populacije. Zašto nisu tako predstavljene u filmovima za djecu?
“Minority Feisty” nazivam “živahnim” jer je to konstantno pridjev koji kritičari koriste kako bi opisali ženski lik u animiranom filmu. “Živahan” je umanjenica. Tako nazivaš nekoga tko se pretvara da je jak, a ne one uistinu jake. Da li bi ikada nazvali Supermana “živahnim”? Kako bi se osjećao kada bi?
Uloga Minority Feistya, kao i navijačice ili Prve Dame, je pomoći muškoj zvijezdi u njegovoj misiji. Djeca moraju vidjeti žene u prvom planu, kao protagonistice, heroine vlastitih priča.”
Ovaj lik je posebno problematičan jer često nema dječačkog feisty lika u programima namjenjenim za djevojčice – vjerojatno zbog pretpostavke da dječaci ne gledaju emisije za djevojčice. Dakle, Minority Feisty je dodan u filmove za dječake kako bi i djevojčice dobile mjesto i svi su sretni. Samo što dječaci nemaju često priliku vidjeti pozitivne portrete jakih djevojčica. Možemo čak nadodati da se prikazivanje takvih portreta žena gradi poremećena slika tko su i što su žene. Kako djeca svoje mišljenje uvelike oblikuju medijima, kakvu to poruku šalje dječacima, ako je jedina prezentacija koju vide ona o davnim princezama, nedodirljivim luđakinjama ili ljubaznim navijačicama?
Filmovi, TV, i drugi mediji – ne samo posteri nego i fast food, pelene, odjeća itd. – ne mogu nadoknaditi za loše roditeljstvo, ali može otežati odgoj dječaka koji djevojčice vide kao sebi ravna ljudska bića.
A kako se to odražava na emocije djevojčica, to je nešto s čime se mnoge od nas mogu povezati. Kao dijete i ja sam težila savršenstvu Disneyevih princeza, možda podsvjesno znajući da to nikada ne mogu postići, počela sam se zamišljati u avanturističkijim muškim ulogama. Razgovarala sam sa mnogim ženama koje su imale slična iskustva. Zbog nedostatka pristojnih ženskih uloga, nije začuđujuće da mnoge djevojčice žive priče kroz oči dječaka ili muških likova.
{slika}
Postoji odlomak u autobiografiji Margaret Cho iz 2002. “I’m the One That I Want” koja o ovoj temi govori u terminima rase. Ovo je parafrazirano, ali ona u suštini kaže kako kao djevojčica nije mogla dočekati da odraste i postane bijela kao svi na TV-u. Mislim da se ovo iskustvo rezonira na mnogo ljudi.
Zahtjevi za glavnim muškim likovima mogu se objasniti demografskim očekivanjima. Znamo da će djevojke pogledati film koji ima muške uloge, ali im se govori kako dečki ne žele gledati djevojačke stvari. To je možda istina, ali samo zbog strogih pravila uloge i priče sa djevojkama. Dok ne dobijemo više jakih ženskih glavnih uloga u pričama koje će gledati sva djeca, kako se stvari mogi promijeniti?
Magowan zaključuje: Kada pogledate postere nakon teksta, zapitajte se: Tko je protagonist/zvijezda/glavni lik? Kako bi poster izgledao kada bi se pozicije, broj muških likova i naslovi promijenjeni u ženske likove? Zašto su djevojčice, polovica dječje populacije predstavljene kao manjina u dječjim filmovima= zašto je izmišljeni svijet, mjesto gdje bi sve trebalo biti moguće, seksističko?
Sve su to dobra, poštena pitanja na koje su potrebni odgovori.
Reel Girl’s Gallery of Girls Gone Missing From Children’s Movies in 2013
Prevela i prilagodila Ana-Marija Špehar
