“Doktor, koji je kršćanin, odstranio mi je klitoris kada sam imala samo tri godine kako bi me ‘izliječio’ od masturbacije”, piše Renee Bergstrom.
1947., kada sam imala samo tri godine, doktor mi je odstranio klitoris. Genitalno sakaćenje žena uglavnom se povezuje s afričkim kulturama i nekršćanskim religijama, ali meni se dogodilo u ‘bijeloj’ srednjozapadnoj Americi. Događaj se odvio u crkvenoj klinici u kojoj se na djevojčicama koje masturbiraju koristio skalpel.
Sjećam se neizdržive boli i osjećaja da sam izdana. Rečeno mi je da o tome ne govorim, ali čuvanje te tajne za mene je značilo usamljenost u svim pitanjima koja su mi se javljala ulaskom u pubertet: Što propuštam? Kako je to biti ‘potpuna’?
S 15 godina obratila sam se doktoru zbog zatezajućeg osjećaja na ožiljku. Ne znajući, posjetila sam baš kliniku u kojoj se odvilo odstranjivanje klitorisa te su me posramili pružajući mi knjižicu ‘Grijeh samozadovoljavanja’.
Moje prvo dijete i ja mogli smo umrijeti – skoro pa univerzalna posljedica genitalnog osakaćivanja žena su teškoće pri porodu. Kao i mnoge žene širom svijeta, nisam znala da se genitalno ožiljkasto tkivo ne rasteže. Htjela sam svjesna proživjeti porod, ali doktor koji me porađao je izvršio opsežnu epiziotomiju dok sam bila pod anestezijom, a za oporavak mi je trebalo nekoliko mjeseci. Bio je suosjećajan i šokiran kada sam mu rekla odakle mi ožiljak.
Nažalost, nije bio dostupan za moje sljedeće dvije trudnoće, a novi me doktor vidio kao znanstveni eksperiment. Drugi mi je kirurg predložio da mi odstrani jednu bradavicu kako bi mi napravio lažni klitoris. Te su mi ponude bile odbojne pa sam obje odbila. Neugoda je potrajala 50 godina, kada mi se ožiljak odvojio tijekom menopauze.
Oprost ne znači i zaborav
Više ne postoji podsjetnik na dnevnoj bazi i oprostila sam svima koji su bili uključeni u taj događaj. Ali oprost ne znači zaborav. Sada radim sa ženama koje su žrtve genitalnog sakaćenja. Zajedno sa svojom prijateljicom, Filsan Ali, kreirala sam brošuru za trudne somalijske žene koje su pretrpile genitalno sakaćenje. Brošure su namijenjene ženama i njihovim kliničarima kako bi lakše započeli razgovor o otvaranju ožiljaka da bi se izbjegao carski rez.
Na pisanje me potakla povećana mržnja i nepoštivanje žena, drugih kultura i religija – kao da kršćani SAD-a imaju čistu povijest.
Genitalno sakaćenje nije moja sramota nego moja priča. Svjedočila sam nazivanju masturbacije grijehom od strane kršćanstva, preporuci ‘nekih kršćanskih vođa i doktora’ da je obrezivanje prevencija, izvršavanju takvih preporuka i američkoj kulturi koja je takav oblik seksualnog zlostavljanja prvo prihvatila, a zatim porekla da se ikada dogodilo.
Moja elastičnost cvjeta iz ljubavi, poštovanja i brige moga muža, moje obitelji i mnogih ljudi širom svijeta koji su bili solidarni sa mnom kako sam napredovala na putu do ozdravljenja.
Odavanje počasti boli kroz umjetnost
Prije 30 godina naslikala sam sliku žene koja leti oslobođena svih oblika opresije i zlostavljanja. Tada nisam ni znala da se budi umjetnica u meni.
Ranih osamdesetih, u jednoj švicarskoj galeriji, vidjela sam kip muškarca koji je izgledao identično kao moj brat Phil, koji je umro dok sam studirala. Obuzeta tugom, stvorila sam prolaz za oplakivanje još jednog velikog gubitka u svom životu. Taj sam kip smatrala znakom, čak blagoslovom posla kojeg sam počela poduzimati u iskorijenjivanju genitalnog sakaćenja.
Želja mi je da naša zemlja bude poznata po suosjećanju i pravednom liječenju svih koji su patili i još uvijek pate. San mi je da se genitalno sakaćenje prestane izvršavati u svim kulturama i da žene osjete potpunost, za što vjerujem da je bila namjera našega Stvoritelja. Nadam se da ćemo uspjeti odletjeti od opresije i zlostavljanja. Sa 72 godine, ja, Umjetnica Renee, stavljam svoj glas s onima koje su se uspjeli dići iznad društvenog i kulturalnog pritiska na šutnju.
Prevela/o i prilagodila/o: Sonja Novoselić
