Kada se obraćaju djeci, odgajatelji izbjegavaju korištenje zamjenica ‘ona’ i ‘on’. Umjesto toga, oni ih nazivaju ‘prijateljima’, njihovim imenima, odnosno ‘hen’, što je rodno neutralna zamjenica posuđena iz finskog jezika.
No nije jezik jedino što čini razliku u ovom slučaju.
Knjige su pažljivo odabrane kako bi se izbjegla tradicionalna podjela po spolovima i roditeljske uloge. Ovdje nećete naići na Trnoružicu i Pepeljugu, već na knjigu o dvjema žirafama koje su usvojile napušteno dijete krokodila.
Većina uobičajenih igračaka koje se mogu naći u bilo kojem drugom vrtiću, kao što su lutke, traktori, u ovom su vrtiću namjerno smještene jedne pokraj drugih kako bi se dijete potaknulo na igranje s onim što ono samo odabere. Na ovom je mjestu dječacima dopušteno odijevati se poput djevojčica i igranje lutkama ako to žele.
Ravnateljica ovog vrtića, Lotta Rajalin, tvrdi da je bit ove ustanove u tome da se djeci da više izbora, a ne da ih se ograničava zbog društvenih očekivanja na temelju spola.
‘Želimo djeci pružiti cijeli spektar života, a ne samo polovicu. Želimo da djeca upoznaju sve stvari u životu, a ne samo pola toga’, rekla je Rajalin za BBC.
‘Želim promijeniti stvari u društvu’, rekla je dvadesetsedmogodišnja odgajateljica Emelie Andersson, koja se odlučila na posao u Egaliji zbog politike o ravnopravnosti.
‘Ovo društvo svojim očekivanjima ograničava svijet. A u mom svijetu ne postoji ‘svijet djevojčica’ ni ‘svijet dječaka”, rekla je Andersson.
Prošle je godine švedski par izazvao buru u medijima kada je najavio da je odlučio spol svog djeteta nazvanog Pop držati tajnim, osim za najbliže članove obitelji.
Sličan slučaj zbio se i u Kanadi s djetetom zvanim Storm.
No postavlja se pitanje nije li upravo ovo zbunjujuće za dijete koje upravo u toj dobi postaje svjesno razlika među spolovima.
To je najčešća kritika s kojom se Lotta Rajalin često susreće, ali ona to odlučno pobija argumentom da sve djevojčice znaju da su djevojčice, a svi dječaci da su dječaci.
‘Mi se ne bavimo biološkim stvarima, već sociološkim’, pojašnjava Rajalin.
Britanska psihologinja Linda Blair smatra da je ovo neprirodno, jer je u dobi između tri i sedam godina dijete u potrazi za svojim identitetom, a dio njegova identiteta je njegov spol, i to se ne može poreći.
No Švedska je pitanje ravnopravnosti spolova shvatila vrlo ozbiljno.
Savjetnici upućeni u problematiku već su godinama uobičajena pojava u školama i to je dio nacionalne kampanje u borbi protiv diskriminacija svih vrsta.
Švedska dobiva mnogo pohvala u svijetu kada je riječ o ravnopravnosti spolova, ali postoje i kritičari u zemlji koji misle da su stvari otišle predaleko.
‘Ova ideja o jednakosti postala je toliko apsurdna’, tvrdi švedska blogerica Tanja Bergkvist, koja smatra da je čitava nacija postala bolesno opsesivna u vezi spolova.
‘Znanstvenici koji se bave istraživanjem spolova uvjerili su političare da je rješenje za sve probleme rodna perspektiva. To je vrlo opasno, jer oni troše novac i resurse na pogrešne stvari’, naglašava Bergkvist.
No roditelji čija djeca pohađaju Egaliju priznaju da neki ljudi možda ne razumiju njihov izbor, ali smatraju kako će njihova djeca na taj način biti slobodna od ograničenja koja im nameće društvo.
‘Vani postoji stvarni svijet, a djecu ne možemo izolirati od ljudi koji su u stvarnom svijetu’, naglasila je psihologinja Linda Blair.
