Nije neobično da ljudi kritiziraju način na koji Hollywood predstavlja žene, no te su kritike najčešće upućene na račun likova koji su u filmu isključivo zato da bi glavni junak imao s kime spavati, ili zato da paradiraju naokolo u pripijenim trikoićima i vrtoglavo visokim potpeticama. Da, to je svakako iritantno, no takvi filmovi niti ne pokušavaju sakriti činjenicu da podilaze muškarcima.
Daleko je iritantnije kada hollywoodski scenaristi kažu: “OK curke, ispričavamo se, princeza Leija u bikiniju bila je poslastica za dečke… A sada nešto specijalno za vas!” – i onda izbace romantičnu komediju čija je glavna junakinja “baš poput nas”. Problem je u tome što su ´tipično ženske´ osobine te ´tipične junakinje´ ili grozne, ili sasvim nerealne ili, i grozne i sasvim nerealne. Pa bacimo pogled na neke od tih ´tipično ženskih´ osobina:
6. Žene su opsjednute izgledom i/ili težinom
Većina vas je vjerojatno pomislila: “Pa žene i jesu opsjednute težinom!” Tko među nama ne bulji u ogledalo i ne broji opsesivno kalorije? Hmm, da, to doista jest čest problem. I da, većina gledateljica će vjerojatno suosjećati s filmskom heroinom koja se bezuspješno pokušavam uvući u stare traperice nakon što je nabacila koji kilogram. Ali ne i kada se u ulozi te heroine nalazi štrkljavica poput Julie Roberts u Jedi, moli, voli (Eat, Pray, Love), ili Toni Collette koja glumi ´debelu´ sestru glavne junakinje u filmu Baš kao ona (In Her Shoes). Ne znam kako vama, ali meni pritužbe na izgled iz njihovih usta nisu ni najmanje uvjerljive. U redu, mogu shvatiti da nitko ne želi provesti dva sata gledajući ljude koji su zaista pretili, ali ne vidim smisao u tome da nam konstantno pokušavaju prodati mršavice pod debeljuce!
5. Žene su sklone nemotiviranim ispadima bijesa
Ne kažem da se žene nikada ne ljute bez razloga – kvragu, to se događa svima, bez obzira na spol! No čini se da bi to što junakinja poludi na nekog nedužnog muškarca bez ikakvog razloga trebalo natjerati publiku da pomisli: “Vau, ona je tako snažna i nezavisna!” Na pamet mi pada scena iz filma Robin Hood: Princ lopova (Robin Hood: Prince of Thieves). Robin Hood dolazi u posjet Lady Marian, sav fin i pristojan, kuca na vrata i čeka na svoj red. Usprkos tome, i usprkos činjenici da ga poznaje od malih nogu i da je, na kraju krajeva, mogla narediti slugama da ga pretresu, ona se prerušava i skače mu za vrat (trebam li spomenuti da u naguravanju ona izvlači deblji kraj?). Pretpostavljam da je poruka ove scene ta da je ona ´snažna žena´ koja se može brinuti sama za sebe, no na kraju ispada da je ´snažna žena´ zapravo šifra za agresivno i nekontrolirano ponašanje. Po meni, postoje dva moguća objašnjenja za ovaj stereotip: jedan je najobičnija lijenost (scenaristi ne znaju kako bi opravdali junakinjine postupke, pa niti ne pokušavaju). Drugi je taj da oni doista vide žene na taj način. Za njih ´snažna žena´ znači militantnu feministicu koja će ti odvaliti šamarčinu ako ne koristiš rodno osjetljiv jezik. ´Snažne žene´ se ne uzrujavaju iz opravdanih razloga, već su jednostavno paranoične i ne podnose muškarce. Vjerovali ili ne, većina žena neće navijati kad vidi ženu koja udara muškarca u jaja samo zato što ju je pozdravio na ulici. Mnogo je vjerojatnije da će pomisliti kako je ista posve sišla s uma.
4. Žene su rastrgane između karijere i društvenog života
Dilema društveni život / posao je itekako prisutna u životima velikog broja žena. Mnogo je romantičnih komedija koje se oslanjaju na tu premisu i prikazuju nam junakinju koja je toliko zaokupljena karijerom da zaboravlja na to da je u životu zapravo najvažnija ljubav. Zanemarimo na trenutak ovaj dio o frajeru kao smislu života i bacimo pogled na poslove koje te prezaposlene djevojke obavljaju: Sandra Bullock je izvršna direktorica u izdavačkoj kući (Prisila na brak – The Proposal), Kate Hudson piše kolumnu za ženski časopis (Kako se riješiti frajera za deset dana – How to Lose a Guy in Ten Days), Meg Ryan radi u oglašavanju (Kate i Leopold), Catherine Zeta-Jones je šefica kuhinje (No Reservations)… Uočavate zajednički nazivnik? Sve su to poslovi iz snova! “U kojem bi slučaju bilo uvjerljivo da je žena u tolikoj mjeri zaokupljena poslom da zanemaruje sve ostalo?” scenristi razbijaju svoje pametne glavice. Odgovor: “Mora da se radi o nekom vraški uzbudljivom, sjajno plaćenom poslu iz snova”. Jer kako bi vas neki običan uredski od-9-do-5 posao mogao odvući od radosti društvenog života? Hmm, a da nije možda problem u tome što ljudi koji toliko rade da nemaju vremena (a često ni energije) za izlaske zapravo pokušavaju skrpati kraj s krajem i otplatiti kredite?
3. Žena će jedva dočekati priliku da drugoj ženi skoči za vrat
Ne ulazim u to jesu li žene kompetitivne ili ne. Stvar je u tome da filmovi izgrađeni oko ženskih tučnjava (npr. Rat među nevjestama (Bride Wars) ili Moj dečko se ženi (My Best Friend´s Wedding)) polaze od pretpostavke da će gledateljice zdušno navijati za sudionice tučnjava. Bez obzira na to vjerujete li u to da žene jedva čekaju da jedna drugoj zabiju nokte u lice ili ne, to apsolutno nema smisla! Žene koje nisu kompetitivne uopće se ne mogu prepoznati u takvim scenarijima, dok su one koje su navikle natjecati se u svemu i svačemu vjerojatno dovoljno društveno osviještene da znaju kako to nije nešto čime bi se trebale ponositi, te ih vjerojatno ne oduševljava ideja da se njihove mane razvlače po velikom platnu. Možda je to razlog zašto je Rat među nevjestama podbacio na kino blagajnama – tko bi rekao, žene nisu pohrlile na film o ženama koje polude kad netko ugrozi njihovo ´vjenčanje iz snova´.
2. ´Normalna žena´ je šeprtljava žena
Problem s prikazivanjem ´normalnih žena´ s kojima se prosječna gledateljica može poistovjetiti jest taj da iste moraju biti hollywoodski debele (čitaj: prosječne građe i težine) i hollywoodski ružne (čitaj: prosječnog izgleda) – a tko bi platio da to gleda?! S druge strane, ako je junakinja previše savršena, nitko u publici neće s njome suosjećati. E sad, kompromis po pitanju izgleda i težine očito ne dolazi u obzir. Isto vrijedi i za posao. Junakinja ne može biti sebična ili bezobzirna jer publika neće navijati za nju. I što vam preostaje? Ili zaplet tipa ljubav vs. karijera, ili ćete od junakinje napraviti šeprtlju. Za hollywoodske scenariste, to je idealan način da se junakinju učini i ´realističnom´ i dostojnom simpatija publike. Zato su ženski likovi u većini romantičnih komedija redovito smotani, zbunjeni i nespretni (Sandra Bullock u Curi na zadatku (Miss Congeniality) ili Jessica Alba u Good Luck Chuck).
1. Sve su žene šopingholičarke
Istina je – žene vole šopingirati (u svakom slučaju šopingiraju više od muškaraca) i mnoge od njih pate na dizajnerske krpice, cipelice i slično. To je jedan od razloga zašto je Sex i grad bio tako uspješan – i serija i film zadovoljavali su potrebe gledateljica za glamurom i krpicama s potpisom. No čini se da su producenti filma bili u tolikoj mjeri uvjereni da uspjeh duguju skupoj odjeći, da su se u nastavku filma odlučili usredotočiti samo i isključivo na to. 66% manja zarada u usporedbi s prvim djelom pokazala je koliko su pogriješili. Prvi film (i, dakako, serija) ipak su u najvećoj mjeri posvećeni razvoju samih likova te ´životnim pitanjima´ poput ljubavi i prijateljstva (čak i ako su te teme obrađene na pomalo šupljoglav način), dok je drugi dio kombinacija putopisa i modne revije. Čak su i najzagriženiji fanovi željeli nešto više od omiljenih junakinja u tisuću i jednom kostimu – očito da strast za peglanjem kartica ipak nije dovoljna osnova za poistovjećivanje.
Prevela i prilagodila Nada Kujundžić
